Stranci s najviše nastupa za Dinamo:
1. Sammir - 294 nastupa
2. Mujčin - 288 nastupa
3. Theophile-Catherine - 223 nastupa

Definitivno legenda Dinama.

Theophile-Catherine - 223 nastupa — Krizy

6 golova, 6 asista
7 prvenstava, 3 kupa, 1 superkup
6 Euro proljeca

Primjer pravog profesionalca kojem je svejedno dal igral protiv Man Cityija ili Kurilovca.
Gdje je on isel glavom, mnogi nebi kopačkom.
Odgojio Gvardiola, Šutala na kojima je Dinamo zaradio milijune eura.
Posljednji Mohikanac one sjajne momcadi iz vec sad daleke 2018.godine.
Šteta kaj i ta prica polako ide svom kraju.. nadam se da bu ostal u klubu u novoj ulozi i nastavil biti primjer mlađim nogometasima... kak se igrac Dinama mora ponasati na i izvan terena.

Ako je koji igrac zasluzio gromoglasni pljesak Maksimira.. onda je to definitivno bez sumnje on.

Čitam malo komentare na njegov odlazak u penziju, opet klasika, najviše se spominje taj prokleti Šahtar kao jedina stvar po kojoj će ga se pamtiti.
Mene to boli.
Meni jedna utakmica nikad neće biti odrednica, pa nije to bio Machado i srednjak navijačima da se toliko zamjeriš.
Osjetio sam potrebu napisati nešto od srca jer mi suze naviru čim se sjetim da ga više nećemo gledati.
U posljednjih 8 godina koliko je i tu ako sam dobro zapamtio, uz Mišića mi je bio najdraži igrač Dinama, bez obzira na Petka, Oršu ili recimo Ademija.
Uvijek sam volio te igrače iz sjene, o kojima se ne priča, jer o njima ne možeš izpiskarati ništa loše. Upravo takav igrač je bio i jest KTC.
Obrambeni bedem, igrač koji je došao iz jedne od liga petice, koji je kroz dugi niz godina odigrao toliko fenomenalnih partija da je nemoguće sjetiti se svih. Za mene najveći "stranac" koji je ikad nosio plavi dres.
Čovjek koji je više puta rekao kako je Dinamo njegov klub, a Zagreb njegov grad. Čovjek koji je definicija profesionalizma, privrženosti i liderstva.
Sjećam se kada se prvi puta opraštao, tribine su bile podosta tihe kada je napuštao teren, nadam se da će ovoga puta biti drukčije. Veliki sam emotivac, nije me sram ako zaplačem.
Nije bio samo fenomenalan stoper i primjer svakom igraču, koliko je značio svakom mladom igraču koji je tek ulazio u seniorski nogomet, mentorstvom na i izvan terena, koliko su ga svi drugi voljeli i uvijek hvalili. Pitajmo našeg Joška koliko mu je pomogao.
Dok nije igrao onih pola godine ili godinu, znam da je i dalje bio u Zagrebu kod jednog fizija, radio naporno i u tišini i samo čekao novu priliku, koju je na kraju i dobio kada Dinamu nije išlo. Lako je pamtiti greške, treba se uvijek fokusirati na ono što je prevladavalo 99% vremena, a to je bila njegova veličina kojoj smo mogli svjedočiti iz utakmice u utakmicu. Koliko je tu neopjevanih presječenih zadnjih paseva, čišćenja s crte, herojskih klizećih...
Da se nije poklopilo 4-5 rezultata bio bi jedan od junaka u pobjedi protiv Milana 2-1 koja bi donijela playoff LP, ali tada je jednostavno velika nesreća prevladala.
Nadam se da će ostati na nekoj funkciji kod nas i dalje i da ovo nije konačno zbogom.
Preko 200 nastupa, bezbroj sretnih trenutaka, požrtvovnosti kakva se danas rijetko viđa, bio s druge strane Rudeš ili Chelsea, uvijek isti stav, isto srce.
Nogometni ratnik i legenda u pravom smislu te riječi, prepoznajmo to u subotu i priredimo mu oproštaj kakav je zaslužio.

Puno igrača je zaslužilo biti na dresu, ali meni je Theo kralj :love:


upload image from pc