Tetci su idioti koji su držali ljestve onom maloumnom idiotu koji je izjavio da je Mamić veća legenda Dinama od Cice, Tetci su pacijenti koji ne idu na utakmice, to su stari prdonje koji žive za izdrkavanje na slabijima i kojima su uzor ljudi koju možda kradu, ali barem i nama daju

Uvik kontra :lol:


Stop trovanju ljubuške djece!

e to ja zovem insajderom, covjek zna familiju zadnja 4 pokoljenja.

Nego, oces demantirati ili potvrditi navode net.hra? — crophantom

@Krizy 1:0 net.hr

Jozić dogovoren, potvrdio Leko. :fire:

pa Bloudek zna engleski — Progressive overload

I to na pamet!

Da malo obradimo i tu tekmu, bolje nego da komentiramo danasju...
... jedno od boljih izdanja tih godina i cista pobjeda protiv jedne od tada boljih huliganskih ekipa. — Neron53

Top. Napokon da sam negdje pročitao izvještaj s te utakmice. Samo neke laži o 500 ovih-onih, linčevi, izmišljotine i debilane.
A i drago mi je da svakih par tjedana skužim/povežem neke ljude koji stoje iza profila tu na Zoni. Ne pamtin da sam u ovih zadnjih 20-25 godina negdje uspio do sada pročitati nešto u vezi tog gostovanja.

Evo i moj dodatak,

5. Utakmica
Ajax u Amsterdamu, 25.11.1998.


Zadnja gostujuća utakmica u grupnoj fazi prvog Dinamovog nastupa u Ligi Prvaka.
Malo napetosti radi nekih događaja u centru uoči prve utakmice u Zagrebu, ali ništa posebno.

Sa 2 busa krenuli iz ZG-a, mislim da je put trajao malo manje od 30 sati, ne sjećam se više točno. Uglavnom noć ranije stigli u Amsterdam.
Nas je 6 išlo iz kvarta (s nama bili još jedan dečko s Trešnjevke i jedan iz Sesveta).
Bauljanje po gradu, naletili usput i na Sisčane i tako počeli u grupicama raštrkani brijati po gradu.

Amsterdam je već tada kao grad bio leglo svega i svačega radi legalizacije lakih droga. Nisi mogao 20 metara proći da te za rukav ne natežu marokanci, crnci ili domaći nudeći sve što postoji.
U jednom se trenutku, prilikom ulaska u jedan cd shop, od svih mogućih likova kao iz vedra neba pojavi tupavac s bradom i hajdukovim šalom oko vrata baš s očitom namjerom da ga vidimo. Ukratko, nije dobro prošao i klasične "pa svi smo Hrvati" priče mu nisu bile od koristi.

Sve u svemu, kakav grad takav i noćni provod, ništa navijački vrijedno spomena barem što se naše ekipe tiče. Na kraju uspjeli skombinirati noćenje kod nekog turčina.
Drugi dan dizanje, spremanje i palimo u grad. Lagano od shopa do shopa, a obzirom na okolnosti, okruženje i naš psihički profil u tom razdoblju kasnih 90-ih - malo i preopušteni.
Navratili onda i do hotela u kojem su odsjeli igrači i stožer da im pojavom poželimo sreću (kad sam vidio onog Dragu Ćosića tamo kako se razvalio na fotelji, muka mi bilo ali nebitno).
Idemo dalje.

Tako se dogodilo da smo se nas 8 razvezali u pričama i rascjepkali na valjda 40-50 metara od prvog do zadnjeg bauljajući po dućanima i shopovima - nas trojica naprijed, u jednom shopu iza se zadržala dvojica, pa dalje iza ovi... dok u jednom trenutku fučkanje stanite, dolete frend s kvarta i s Trešnjevke koji su bili ostali skroz iza. Ubrali ih njihovi pa ih zaustavili, zaskočili i nabili.
Skupimo se normalno, šta je točno bilo, objašnjenje iz kojeg su smjera doletili, malo prošetamo nas par unazad pogledati, dosta veliki pub, ogromna stakla, crvene tende, baš njihovo okupljalište - masa ljudi unutra i ispred. Debelo preko 100 ljudi, mješani sa šalovima, kežualci u cugi, ali baš ekipa. To je to.

Otišli do bara gdje se već nalazila jedna naša druga, veća grupa ljudi, padne dogovor, pričekali još nešto ljudi i idemo. Bilo nas možda 30-35.
Kako se približavamo krenulo "Dinamo Zagreb" i desničarenje, odgovarajući repertoar. Neki se Arapi i Turci smiju, drugi gledaju u ćudu, neke babe psuju... dolazimo pred taj njihov glavni pub i galama, dok su neki koji su bili ispred odmah zbrisali unutra. Psovanje, vikanje, izazivanje da izađu, a zbilja bilo krcato unutra, gledamo se kroz velika stakla.
Iz prve su ostali 'paf' ili su možda mislili da je navlakuša i da još imamo masu ljudi koja čeka iza nekog ugla, tko zna šta im je bilo u glavama.
Ništa, nema čekanja, udri po šajbama sa svime, bocama, kamenčinama, bakljom, što god ti se nađe pod ruku. Izletilo ih je par probalo pružiti otpor koje se rješilo pred ulazom, a ostali su se zabarikadirali unutra pa se udaralo po svima u blizini.
Sveukupno trajalo ~5 minuta dok nisu stigle rotirke i panduri na konjima s onim palicama od metar i pol.
S njima onda natezanje naprijed-nazad preko onih mostova pa kroz uličice. Sve su nas uglavnom potisnuli pa skupili i odveli na podzemnu. Onda doveli i utrpali još naših koje su skupili po gradu.

Panduri u civilu i nekoliko specijalnih su putovali s nama u podzemnoj do stanice na kojoj izlazimo gdje nas preuzima neka druga njihova jedinica i pratnja prema stadionu.
Mi se naravno pravimo blesavi i sve se više odvajamo, zaostajemo i mic po mic zgiljamo iz pratnje.
Sad po tom kvartu tražimo neki dućan jer smo žedni ko psi. Nekog lokalnog marokanca zahaltamo da nam objasni gdje ima nešto u blizini. Objasni nam tip kuda ići pa usput "jel trebate.." - ne treba (daj ajde nema više šta nismo niti znamo kud bi više s čim).

Kada smo u stanju u kojem smo bili ušli u taj supermarket, bili smo poput Alise u Zemlji Čudesa. Uopće nemam pojma šta smo pokupovali, šta uzeli ali svatko je nosio po dvije vreće.
Samo znam da smo u jednom parkiću na klupici nas osmorica par sto metara od stadiona brijali dobrih sata vremena.
Nešto otprilike kao da si na Ružmi ili blizu poligona na Borongaju. Njihovi svako malo prolaze normalno kraj nas po pješačkom.
Dolazi policajac na motoru do nas. I ne vjeruje. Kao "šta mi tu radimo, kako smo došli tu, da li smo mi normalni, da li mi znamo gdje se nalazimo?"
A mi se pravimo blesavi, limenke posvuda, baš šabanluk, vidi lik da nam je svima "amsterdam" u glavi dok komuniciramo s njim.
Ništa, pandur dojavi svojima preko radija, pa došla još dvojica i vode nas do stadiona.

Dođemo i pred ulazom se naši standardno vrijeđaju i prepucavaju s njihovima preko kordona i ograda.

Stadion im je bio novi tek otvoren možda par godina ranije. Stavili su oko nas na tribini onu mrežu.
Utakmica je bila prejebena.
Nepojmljivo da nam Ajax nije uspio zabiti. Imali su još uvijek dosta dobru momčad makar su rasprodali gotovo kompletnu zlatnu generaciju. Ostali im Van Der Saar na golu, Blind i braća De Boer,


A Zajec je izveo sastav u nekoj 5-4-1 formaciji baš za bunkerčinu i razbijanje igre. Jedino Silvio Marić isturen a Jeličić i Bišćan iza kao vezni, skroz čudno nešto.


Bišćan je odigrao utakmicu života. Trčao kao navijen od prve do zadnje minute. Još je kasnije promašio ogromnu priliku iz kontre za 0:2. Šteta. Da je još to zabio dobio bi valjda 10-ku u novinama.

Kad je Josip Šimić lobao Van Der Saara u nevjerici smo podivljali na tribini.


Do kraja izdržali, Dinamo pobijedio Ajaxa u Amsterdamu i ostalo je povijest.
Utrpali se nakon utakmice u buseve, put smo proveli u minimal-kljuc atmosferi. Očekivani bolesni pretresi prilikom ulaska u HR.
Još nas prijatelj iz Španskog dočekao i platio nam klopu kod sebe na kvartu. Sjelo ko budali šamar nakon puta.

Ostalo nam još samo nadati se ćudu protiv Olympiakosa u zadnjem kolu na Maksimiru (trebalo nam je nešto tipa pobjeda sa 3 gola razlike) koja se ipak nije dogodilo.

6. Utakmica na Maksimir: Dinamo - Olympiacos 1:1
Samo ozebline od smrzavice u snijegu na Jugu.

Inače,
U tom izdanju Lige Prvaka više nije vrijedilo da dalje idu po dvije momčadi iz svake skupine.
Ukupno 24 ekipe podijeljene u 6 skupine i samo prvoplasirani, te 2 najbolje drugoplasirane ekipe idu direkt u četvrrfinale.

Godinu dana ranije smo, nakon petarde Partizanu, nesretno ispali od Newcastle-a. S igračem manje Cvitanović za 2:1 u zadnjem napadu sudačke nadoknade 93. minuta za delirij. Ali u produžetku tragedija u obliku Gruzijskog ćelavca Ketsbaia.
Jebiga, kup UEFA, prošli Grasshoppers pa MTK i onda ispali od Atletico Madrida sa Juninhom, Calimerom, etc.

Ovom prilikom smo u pretkolu LP izvukli Celtic.
Prvu utakmicu u Glasgowu, 60k gledatelja, izgubili 1:0 iako smo bili bolja momčad na terenu i stvorili više prilika.
Uzvrat u Zagrebu, nema više Sjevera ni Istok Stajanja... Zgazili ih 3:0 i tako po prvi put izborili nastup u Ligi Prvaka.

1. Utakmica Dinamo - Ajax na Maksimiru. Završilo 0:0. Prilika na obje strane i promašaj stoljeća Viduke.

2. Utakmica Olympiakos - Dinamo na Olimpijskom stadionu u Ateni, 65k gledatelja. Izgubili 2:0.

3. Utakmica Porto - Dinamo 3:0. Doriva zabio slobodnjak s 35 metara.

S jednim bodom iz 3 utakmice, i gol razlikom 0:5, svi su manje više bili svjesni da nemamo nikakve šanse proći dalje u onakvom fomatu natjecanja. Ostale utakmice će nam praktički biti egzibicijske.

4. Utakmicu na Maksimiru Dinamo - Porto, odigrali smo stvarno fenomenalno i dobili 3:1. Za Mikića se onda počelo govoriti da je "Hrvatski Michael Owen" zbog godina i visine.

Uglavnom dosta zanimljio prvo povijesno natjecanje u Ligi Prvaka!

Dobar moment je bio kad su njihovi na zapadu krenuli s "ajmo istok", a s istoka je zagrmilo "Dinamo, Dinamo... " :lol:

Nakon tekme u Sunderlandu u pubu nam englezi govore kak u životu nisu vidjeli onakvo navijanje, deru nam se "Dinamo, Dinamo", čitamo sve one komentare po društvenim mrežama o najboljem navijanju na Stadionu Svjetlosti ikad.
Jučer dođemo u Varaždin, krene cijeli stadion "Dinamo, Dinamo", a ekipa na zapadu krene zviždat, nakon tekme pojačaju zvučnike na max samo da se ne čuju Dinamovi navijači. Eto kaj ti je razlika.

Evo da i tu stoji uspjesan prosli tjedan Akademije
[/img]

Cestitke @Paggini

"Dinamo nema igraca u reprezentaciji."

Anton Samovojska — FazeN

Dok on klincima nabroji startne postave iz finala međurepubličkog u kadetima 1957. Godine, prođe djeci trening i moraju doma

Čitamo o pozitivnim stranama Jozića, da čujemo tetke koje su loše strane — Hijerohijero

Ovaj će im valjat jer je rvatina

A kad si spomenuo, jučer za Planasa odgovaram baš jednom tetku na komentar koji pljuje Planasa i što Dinamo i Capellas rade kaže legiju stranaca
Ja odgovorim i pitam ga kog da dovedu onda da budu sretni da radi s našom djecom jel
Kaže ni 5 ni 6, nego Anton Samovojska, pravi čovjek za Dinamo i taj posao,
reko ok

Da taj išta zna Bayern bi ga zadržo pustite ove priče da je to neki stručmjak valjda Bayern zna jeri je ili nije dobar

Nakon što je Jerko Leko i službeno potvrđen kao trener Dinama s ugovorom do kraja sezone uz opciju produljenja, vodstvo kluba na čelu sa Zvonimirom Bobanom priprema veliko pojačanje za stručni stožer.
U Maksimir bi trebao stići Emanuel Jozić (44), trenutačni pomoćni trener Vincenta Kompanyja u minhenskom Bayernu, doznaje tportal.
S 44-godišnjim stručnjakom postignut je načelni dogovor te je preostalo samo riješiti detalje njegova rastanka s bavarskim velikanom kako bi preuzeo funkciju pomoćnog trenera u Zagrebu. Jozić je od ljeta 2025. godine u Bayernu radio kao individualni trener zadužen za rad s igračima u prvoj momčadi.Jozić je trenerski put gradio kroz njemački nogomet, probijajući se kroz nogometnu analitiku i rad s mlađim uzrastima. Radio je u klubovima VfR Garching i FC Pipinsried, gdje se uz trenerske zadatke bavio i analizom utakmica. Još 2015. godine boravio je na usavršavanju u Bayernu, gdje je pratio rad Erika ten Haga i Heika Vogela, nakon čega se dodatno posvetio analizi utakmica.

Prije ulaska u seniorski stožer minhenskog kluba radio je u klupskom kampusu kao pomoćnik u mlađim kategorijama, uključujući U-17 selekciju tijekom sezone 2024./25., da bi u srpnju 2025. prešao u prvu momčad. Posjeduje UEFA-inu A trenersku licencu te spaja rad na terenu sa suvremenom analizom učinka i podataka.