Trenersku karijeru započeo je 2007. još kao igrač u Kärntenu. Potom je vodio Lustenau i Wolfsberg s kojim je ušao u prvu austrijsku ligu.

Hrvatska nogometna javnost dobro ga je upamtila nakon što je s bečkom Austrijom srušio Dinamo na zadnjoj stepenici kvalifikacija za Ligu prvaka 2013. godine.

Poslije austrijske avanture preuzima talijanskog drugoligaša Speziju gdje se zadržao od lipnja 2014. do studenoga 2015. Od 2016. pa sve do nedavno bio je na klupi poljskog Lecha iz Poznanja s kojim je osvojio treće mjesto prethodne sezone, no u doigravanje za prvaka Lech je ušao kao lider, no serijom slabih rezultata Bjelica je dobio otkaz.

Najuspješniji je, statistički gledano, bio na klupi Lecha.

U 78 utakmica ostvario je 41 pobjedu, 22 remija i 15 poraza uz 52.56 posto osvojenih bodova. Najduže se pak zadržao na klupi austrijskog Wolfsberga od 10. svibnja 2010. do 17. lipnja 2013. U 124 utakmice pamti 55 pobjeda, 30 remija i 39 poraza uz gol postotak od 44.35 osvojenih bodova.

Kao igrač u karijeri je igrao za Osijek u dva navrata, Albacete, Betis, Las Palmas, Kaiserslautern, Admiru i Kärnten.

Nekadašnji veznjak za reprezentaciju Hrvatske igrao je devet puta te bio dio Barićeve ekspedicije na Europskom prvenstvu 2004. u Portugalu.

Bjelica je kao igrač 2000. godine proglašen za najboljeg hrvatskog nogometaša i to je postigao u dresu svog Osijeka.

Godinu ranije s tim je klubom osvojio domaći kup, a kao trener ima jedan trofej, onaj pobjednika austrijske druge lige na klupi WAC St. Andrä.

Poslije odlaska Barića i Bjelica je završio s igranjem za reprezentaciju, a nogometnu karijeru nastavio je sve do 2008. kada je kopačke o klin objesio u dresu Kärntena 2008.