koja je pozadina te tekme u osijeku? zakaj se išlo na domaću tribinu i tak mala brojka?

BIla je klasična naša ekipa na gostujućoj tribini, a mi smo namjerno otišli na zapad, tj na njihovu tribinu

Tih godina (kraj 90.ih) se vise puta otislo na zapad, malo iz zajebancije a malo zbog provociranja domacih. Naravno, nakon kakve setnjice po gradu.
A sto se tice "male" brojke .. :) , sve je to bila iskusna/provjerena ekipa i brojka je bila dovoljna za izazove svih vrsta :)

Jedne godine (isto kraj devedesetih) je jedan gospodin (neću ga imenovati) malo otišao na istok sam i počeo navijati. Bila dobra zajebancija. A na našoj tribini isto bilo veselo.. letile kacige u nebo :snicker:

Ne znam u koju bi to citaniju temu stavio, pa sam odlucil to tu iskomentirat. Dobronamjerno,naravno.
Ispast ce sad da ko neki stari deda radim reda (kak Đerko veli) no dobil sam na poklon od mladje ekipe naljepnicu BBB Utrina

[img]http://

Jako me razveselilo da mladja.ekipa iz kvarta (otisel sam iz kvarta ali moj kvart nikad nije otisel iz mene) drzi do starih vrijednosti.
No kak sam dobil tu naljepnicu i stalvil u dzep uz zahvalu nisam obratil paznju na naziv.
Znam da u kvartu je isti takav grafit istog sadrzaja i zapravo mi se tek sad zapalila lampica :smirk:

Utrine nikad nisu bile Utrina!!!!
Dakle,mi stari Utrinasi kaj smo "rodjeni" i odrasli u kvartu koji se tek i gradio s nama i mi u njemu, nama su to oduvijek i zauvijek bile Utrine! :heart:

Naravno da sam svjestan da je to gramaticki i pravopisno krivo ali jbg. Utrine su Utrine!

Tak da eto porucujem mladjoj ekipi, volite dinamo, volite kvart, ali decki, to su Utrine a ne Utrina. :cool:

Nadam se da kuzite, bez ljutnje :heart:

Dinamo - Željezničar 1991.

@Thor

zgrada vrtica u Mareticevoj sa ekipom. Ne znam od kad je fotka, Kuzim, hvala :heart: ali nama starcima Utrine nikad nece biti Utrina :wink:

jel ovaj transparent Vrbani još uvijek živ?

Na današnji dan, 30.7. 1997-e, dinamov plavi stroj pregazio partizanov parni valjak.

Počevši od ždrijeba na dan kad sam upisao fax a isti dan je dinamo igrao prijateljsku protiv munchena 1860 di se žuti povratnički predstavio u najljepšem dresu, nastavilo se sa porazom u prvoj tekmi di smo imali barem 5 zicera (3 precke i stative ako se dobro sjecam) i dolaskom u 4 ujutro na maksimkr na dan početka prodaje karata. Pa veselje kad se dragocjeni papiric našao u ruci i iščekivanje utakmice.

Došao je i taj dan, ali utakmica nikako da počne. 3 sata prije tekme, stadion je krcat vec bio. I onda je krenulo. Mara 13-a minuta, cvita 15-a, nakon filigranski točnog ubacaja ede mujcina pa viduka u 19-oj nakon sto smo vec svi vidjeli da je izgubio loptu ali nije se predao i nekako ju provukao ispod ruku ivica "ustase" kralja.

Da ne bi bilo bez drame, francuz izmislja neki penal kojeg ni igrači partizana vidjeli nisu. Ali ladara koji je primio najviše čudnih golova od svih golmana koje sam gledao u životu, po tisućiti put u svojoj karijeri brani čudesno i ne samo brani penal vec hvata živu loptu nakon odbijanca i ostaje 3-0. Mara ubrzo zabija za 4-0 i dalje je bilo samo odrađivanje sa petim golom akcijom koju je otto baric sezonu prije vec uigravao a ćiro koristio u repki godinu poslije.

Kraj tekme. Ludilo na tribinama. Sreća na putu doma. Dan kasnije, sa ekipom se ide busom do Novalje a u busu repriza prijenosa tekme sa radio Cibone. Ne moram ni reći kakvo ludilo je bilo tijekom cijelog prijenosa tj reprize prijenosa.

Ko bi reko da cemo samo par tjedana kasnije doživit najtužniji dan u navijačkoj karijeri

Sve potpisujem. Bio na sjeveru, imao 15g. Slažem se za najtužniji dan, a zanimljivo do tog nesretnog gola, nakon Dinama najdraži klub mi je bio baš Newcastle.

Sluša se svaki tjedan, ali danas se sluša pogotovo ovaj antologijski prijenos, toliko najlegendarnijih trenutaka i citata koje koristim u svakodnevnom životu.

30.srpnja 1997. g.