ne znam roditelju su mu blizu Zagreba sto je kljucno za teenagera

mogao biti fizički dominantniji Kramaric. — Omake

Kombinacija šukera i batistute?

Tu negdje haha. U principu fizički snažniji, bolji u duelu, u zraku.

Nik Skafar Zuzic i Vrbancic

@Omake a od HNL nadolazecih maldaih nada tko bi bio best buy za Dinamo: braca Jozic, Mikolicic, N. S. Zuzic, Ahmeti, Canjuga itd.
Istra i Osijek vrve od mladih igraca.

Žužić jer imamo svoje dvije talentirane osmice. Ali mislim da ti je on već sada oko 4-5 milijuna eura.

Još jedna kontrola+progresija+kreacija osmica u slučaju da nam Bašić na zimu promakne. Prošao Barcinu školu, već se afirmirao u ligi slične kvalitete. Vrijedi svega 1,2 mil eura na TM, a ugovor do 2028. Vjerujem da je i Capellasu pri vrhu želja.

Naletio na twitteru na zanimljiv clanak iz 2024.

https://www.mckinsey.com/industries/technology-media-and-telecommunications/our-insights/translating-budgets-into-quality-european-footballs-value-frontier#/

O tome kako europski klubovi pretvaraju budžet u kvalitetu tima.

Izgradnja tima svodi se na najvažnije odluke koje klub donosi: identificiranje, regrutaciju, razvoj, zadržavanje i oslobađanje talenata igrača i osoblja. Dobre odluke u ovim područjima određuju uspjeh kluba.

Ključni pojam je “value frontier”, granica koja pokazuje najkvalitetniju momčad koju je moguće držati uz zadani budžet. Analizirali su više od 100 klubova kroz sezone 2017/18. do 2020/21., podijeljenih na top klubove (vrijednost iznad 400 mil. €), srednje (200 do 400 mil. €) i manje (ispod 200 mil. €). Budžet definiraju kao zbroj plaća, neto transfernih ulaganja, agentskih provizija i promjene tržišne vrijednosti postojećih igrača. Nalazi: efikasan klub mogao je u 2020/21. držati momčad vrijednu oko 600 milijuna eura (razina Dortmunda, Intera, Tottenhama) uz godišnji trošak od oko 100 milijuna. Razlika između najefikasnijih i najlošijih klubova slične kvalitete doseže 200 milijuna godišnje kod velikih i srednjih klubova, a 100 milijuna kod manjih. Neki klubovi iz top 20 rade s manjim budžetom od dobrog dijela onih oko 35. mjesta. Efikasni klubovi postoje u svim ligama, pa autori zaključuju da je presudna kvaliteta odlučivanja unutar kluba, a ne liga.

Više od 80 posto razlike u budžetu objašnjava način slaganja momčadi. Tko zna sam pronaći i razviti igrače, manje mora kupovati kvalitetu izvana. Razlika u plaćama posljedica je toga, a ne uzrok: klub koji integrira juniore plaća manje od kluba koji kupuje iskusne igrače.

Autori procjenjuju da klub godišnje donosi pedesetak ključnih sportskih odluka (identifikacija, razvoj, potpisivanje, zadržavanje i otpuštanje igrača i stručnog stožera). Prednost može proizlaziti iz pozicioniranja (imidž koji privlači igrače), ljudi (kvaliteta trenera u akademiji), procesa i alata (vlastita scouting baza) ili strukture, primjerice multiclub modela. Strukturne prednosti po njima najdosljednije razlikuju klubove, a multiclub grupe sada prelaze iz faze širenja u fazu optimizacije postojećih klubova. Primjeri: RB Leipzig za razvoj igrača uz koristi multiclub sustava, Real Sociedad za akademiju (cilj je 60 posto prve momčadi iz vlastitog pogona, vrijednost kadra udvostručena u pet godina), Benfica za trgovinu (gusta scouting mreža po cijelom Portugalu i najveći transferni profit u Europi u desetljeću) te Liverpool za podatkovnu analitiku kroz sva tri područja. Zaključak je da svaka od tih strategija traži planski horizont od barem tri godine, a pritisak za kratkoročnim rezultatom upravo to najčešće ruši.