Zna li netko koji nacin bi bio najbrzi i najjednostavniji da se u dogovoru sa Talijanima odbije ovo rjesenje? — Goran86

Ma ovo pada na prvoj žalbi, smiješno. Ma ne treba čak ni žalba, sami će odustati, jer im je ovo prevelik zalogaj. Ja se kladim na scenarij gdje će izaći sa pričom da odustaju zbog negativnih reakcija javnosti i da ne žele toliko mijenjati svoj projekt. Uzet će lovu za natječaj i boli ih briga.

Po društvenim mrežama mi konstantno iskaču projekti koji su otpali, ljudi čak imaju odabrane sjedalice, ej sjedalice, ovi nemaju ništa... doslovno ništa. Sve se treba doraditi, od dimenzija stadiona, kapaciteta, statike, boje, otvora, prolaza, zaštite od vremenskih uvjeta itd..

Da imaju nešto, već bi objavili, bili na naslovnicama portala.

Suludo je da nešto takvo pobjedi na takvom natječaju, doslovno sprdačina.

Možda da ih nazove trener Lokomotive, nogometaš jel….

Ma ne treba čak ni žalba, sami će odustati, jer im je ovo prevelik zalogaj — db-izbjeglica

U potencijalnom slučaju da odustanu ili ne znam se utvrde neke nepravilnosti, karikiram, nedovoljan prijedlog na natječaju (kako si kasnije raspisao da neki imaju puno više detalja), dobiju li oni u tom slučaju neku nagradu za prvo mjesto i generalno nešto ili se sve poništava?

Suludo je da nešto takvo pobjedi na takvom natječaju, doslovno sprdačina. — db-izbjeglica

Kakva je tek ekipa koja je to odabrala, hvalila i koji su imali motiv?

koji su imali motiv? — badjibadara

Sjebat generacije dinamovaca i nasrat ruglo u maksimir za sljedećih 60 godina.

Moram priznat da je danas kava na poslu bila manje gorka nego u petak.
Boysi su rekli svoje , Boban je promijenio retoriku , Matijević(HDZ) je posrao projekt isto kao Mišić(SDP- predsjenik zagrebačke skupštine) tako da se ide u dobrom smjeru
Daleko je to još od pobjede ali puno bolje nego prethodnih dana kad smo bili diletanti i kratkovidni

Suludo je da nešto takvo pobjedi na takvom natječaju, doslovno sprdačina.

Malo sam kopao po Fabijaniću i meni se polako slaže slika zašto smo od 88 radova završili baš s ovim.
I mislim da je priča puno zanimljivija od onoga „Fabijanić voli brutalizam“. Čovjek dolazi ravno iz hrvatske modernističke arhitektonske tradicije. Vvodio Katedru, bio predsjednik DAZ-a. A pogledajte danas njegov odnos i njegove izjave prema magašu i titu kada tovari spomenu da bi srušili ga srušili. Doslovce izajvljuje da bi se vezao za njega . Njemu stadion očito nije samo funkcionalna građevina za 35.000 ljudi. Tu su autor, rukopis, nasljeđe, kontinuitet i arhitektonska ideja koju treba čuvati i nastavljati.

I sad pogledajte prvih pet radova za Maksimir. Meni četiri od pet imaju dosta očit zajednički đir: ravne linije, oštri bridovi, rasteri, jaka geometrija, naglašena konstrukcija, monumentalnost. Naravno da nisu isti projekti, ali zajednički arhitektonski rukopis vidi se golim okom.

I onda od svih 88 pobjedi baš onaj koji najdirektnije vuče priču na Turinin Maksimir, a Plejić nakon natječaja kaže možda i najzanimljiviju stvar cijele priče: to uopće nije bila početna intencija natječaja. Nisu krenuli s idejom da novi Maksimir mora nastavljati Turinu. Nego su kroz pregledavanje radova oni sami shvatili da je ta poveznica važna, kvalitetna i dobra. E tu je, po meni, kvaka.

Turina možda nije bio zadan kao kriterij, ali je očito tokom ocjenjivanja postao vrijednost u očima žirija.
Onda u priču ubacite DAZ. U službenoj odluci doslovno piše da se članovi radnih tijela imenuju „u dogovoru i na prijedlog provoditelja natječaja Društva arhitekata Zagreb“. Znači DAZ nije tu samo da zaprimi radove, organizira sastanke i skuha kavu žiriju. DAZ sudjeluje u dogovoru i predlaganju ljudi koji će odlučivati na natječaju za projekt od 200+ milijuna eura.

Onda ubacite Korlaeta kao zamjenika gradonačelnika i zamjene u žiriju koji je ja mislim jednom ili dva puta mjenjao metilja na sastancima. Arhitekt. Profesor Arhitektonskog fakulteta. Godinama vezan uz DAZ. Bivši član njegova Izvršnog odbora. Danas Tomaševićev zamjenik upravo za prostor i grad. Još 2021. Tomašević i Korlaet s DAZ-om dogovaraju suradnju Grada i struke, između ostalog upravo oko arhitektonsko-urbanističkih natječaja.

Pet godina kasnije — Maksimir. Grad i država. DAZ kao provoditelj. Radna tijela imenovana „u dogovoru i na prijedlog“ DAZ-a. Korlaet čak kao zamjenik člana Ocjenjivačkog suda. Fabijanić, bivši predsjednik DAZ-a i čovjek duboko iz te modernističke tradicije, u žiriju. I rezultat? Četiri od prvih pet radova imaju taj tvrdi geometrijski i konstruktivni arhitektonski đir, a pobjeđuje upravo projekt koji najdirektnije vraća Turinu.

A sad na sve to dolazi još jedan detalj koji cijeloj priči daje baš finu količinu dima. Jedan od službeno imenovanih članova žirija, Kersten Geers, radi na istoj akademiji u Mendrisiju kao jedan od autora pobjedničkog rada, Tommaso Fantini. I ne samo na istom faksu. Prema službenim podacima njihovi su uredi C3.70 i C3.69. Doslovno susjedni uredi. Onda nakon što se to počne kopati dobijemo objašnjenje: ma Geers zapravo nije sudjelovao ni na jednoj sjednici, mjenjala ga je Vjera Bakić. OK. Može biti potpuno bezazleno. Ali meni je onda još čudnije: ako čovjek cijelo vrijeme nije mogao ili nije htio sudjelovati, zašto je cijelo vrijeme ostao član Ocjenjivačkog suda? Zašto se jednostavno nije zahvalio i izašao, a zamjenica formalno preuzela njegovo mjesto?

I tu dolazimo do famozne anonimnosti. Stalno slušamo: radovi su bili pod šiframa, žiri nije mogao znati čiji je koji rad. Da. Žiri iz kuverte nije mogao znati. Ali anonimnost natječaja sama po sebi ne dokazuje da neki natjecatelj privatno nije mogao nekome reći: „Ej, prijavio sam se, moj rad je taj i taj.“

Da odmah bude jasno: nemaa nikakav dokaza da je Fantini to rekao Geersu. Nemama dokaza da je Geers znao šifru pobjedničkog rada. Nemama dokaza da je Geers davao ikakve upute Vjeri Bakić. Ali isto tako neznam je li i kako Geers tijekom natječaja komunicirao s Fantinijem o natječaju, zašto nije sudjelovao ni na jednoj sjednici te je li i o čemu komunicirao sa svojom zamjenicom dok je ocjenjivanje trajalo.

A stvar postaje još zanimljivija jer se u pobjedničkom timu nalazi i Niccolò Pasti, koji je bio student upravo studija kojeg je vodio Kersten Geers. Zato mi je presmješno kad se riječ „anonimno“ koristi kao nekakav čarobni štit koji automatski završava svaku raspravu. Anonimnost štiti postupak tako da na predanom radu ne piše Tommaso Fantini, nego 6TVJ3MUHR. Super.

Ali anonimnost funkcionira samo dok identitet iza šifre stvarno ostane nepoznat ljudima koji odlučuju. Ako bi natjecatelj sam otkrio svoju šifru članu žirija, onda šifra vrijedi otprilike koliko i maska zorroa čovjeku koji ti se upravo predstavio. nOpet — ne tvrdim da se to dogodilo - no itekako je moguće. Ali onda ni „natječaj je bio anoniman“ nije odgovor kojim automatski možeš otpisati svako pitanje o odnosima među ljudima.

Kad sve staviš na hrpu, meni više nema neke velike misterije zašto smo dobili upravo ovakav stadion.
Korlaet i gradsko-arhitektonski krug. DAZ kao provoditelj koji sudjeluje u predlaganju radnih tijela. Fabijanić i jaka modernistička tradicija. Četiri od prvih pet radova iz dosta sličnog arhitektonskog svemira. Turina koji nije bio početna intencija, ali tijekom ocjenjivanja postaje važna vrijednost. I onda još član žirija koji radi na istom faksu, u susjednom uredu s pobjednikom, ne pojavljuje se ni na jednoj sjednici, cijelo vrijeme ga mjenja zamjenica, a u pobjedničkom timu nalazi se i njegov bivši student.

Ne treba za ovo nikakva teorija zavjere.Možda je svaki pojedini komadić potpuno čist i za svaki postoji sasvim normalno objašnjenje. Ali nemojmo onda prodavati priču da tu nema baš ničega zanimljivog za pogledati zato što je natječaj bio „anoniman i transparentan“.

Jer kad sve posložiš jedno kraj drugoga, barem meni priča više ne izgleda kao da je s neba pao „objektivno daleko najbolji od 88 radova“. Puno više izgleda kao rezultat vrlo konkretnog arhitektonskog kruga, vrlo konkretnog pogleda na arhitekturu i vrlo konkretnog sustava ljudi koji su odlučivali što će uopće biti proglašeno najboljim.

Oni su u biti odlučivali za sebe, za svoj krug,a ne za navijačetj. korisnike toga istog prostora.