• ZGBhoy
    135
    Eduard suza za suzom
  • og1986
    206


    Imam isti takav, identični. Jedna od prvih stvari koje sam kupio kao klinac..
  • NORTE
    819

    Zamolit ću ekipu s Ferenčice da makne koš za smeće malo dalje od Cicinog murala, hvala.
  • BBB Sibenik
    235
    Attachment
    5967EFBC-BBEA-4F32-8589-95F167C24C05 (9M)
  • Majki2111
    560
    Koliko dobar trener je Mamić? Analiziramo brojke u usporedbi s Bjelicom i prethodnicima

    Dinamo je po drugi put u tri sezone uspio ući među 16 najboljih ekipa UEFA-ine Europske lige, a do osmine finala stigao je dvjema pobjedama protiv ruskog Krasnodara i tako povećao vlastiti, ali i ligaški koeficijent. Dinamo u Europi više nije samo prolaznik.

    Analitičke kuće i kladionice ne daju modrima previše šanse da će u osmini finala proći Tottenham i zaći na teritorij u kojem se još nisu našli u svojim nedavnim europskim pohodima — Dinamo je pod trenerskom palicom Nenada Bjelice pao u ovoj fazi protiv Benfice, što je rezultat koji je ovosezonska momčad sada u najmanju ruku izjednačila. Novi lov na četvrtfinale klub je na društvenim mrežama ispratio pohvalama svom aktualnom treneru Zoranu Mamiću.

    “Trener s velikim T”, osvanulo je na službenim Dinamovim profilima, što se samo uklopilo u prepucavanje koje traje između bivšeg i sadašnjeg trenera. Bjeličin uspjeh je ponovljen — ali čija je momčad bila uspješnija? I koliko je Mamić zapravo dobar trener?

    U analizi krećemo od ovogodišnjeg izdanja Europske lige.
    lab-01-radar.jpg

    Iz grafa iznad, koji u obzir uzima svih 48 sudionika grupne faze ovogodišnje Europske lige bez obzira na to jesu li prošli svoju grupu, prilično je jednostavno primjetiti gdje se Dinamo isticao tijekom svojih dosadašnjih osam utakmica. S čak šest čistih mreža i samo tri primljena gola, Dinamo je zaključao svoja vrata i upisao šest pobjeda uz 2 remija, pa stoga ne čudi da je zagrebački klub na vrhu kategorija za postotak obrana vratara, utakmica bez primljenog gola ili za broj primljenih golova.

    Iako se na prvu čini kao veliki iskorak s obzirom na europski pohod iz sezone 2018./19., razlika nije ogromna. Istina, taj je Dinamo primio dva gola više u svojih osam utakmica (ne računajući osminu finala s Benficom), ali je svojim suparnicima dopuštao manje prostora u završnici. Po utakmici su se Bjeličini momci suočavali s 13,8 situacija iz kojih je suparnik imao priliku uputiti udarac, što je za čak pet situacija manje od onoga na što je Dinamova obrana morala reagirati ove sezone. Zbog toga su Dominik Livaković i Danijel Zagorac ove sezone primali 3,3 udarca u okvir svojih vrata po utakmici, što je značajan skok s obzirom na 2,1 prije dvije sezone.

    S toliko većim volumenom opasnih akcija prirodno je da su se susreli i s nešto više onih akcija koje Opta naziva “velikim šansama”. U osam utakmica koje su vodile do osmine finala Mamićev je Dinamo suparnicima dopustio 10 izglednih prigoda za postizanje gola, dok je Bjeličin suparnike zadržao na sedam takvih situacija, pritom ne dopustivši niti jednu priliku u četiri različite utakmice — svakom suparniku po jednom. To onda sugerira da se razlog fantastičnog defenzivnog učinka ove sezone prije svega mora tražiti u vratarima i njihovim individualnim partijama. U prilog toj tezi dovoljno govori i podatak da su se prema modelu očekivanih golova u grupnom dijelu natjecanja susreli sa udarcima koji kumulativno vrijede 5,5 golova, uz samo jedan stvarno primljeni gol, što je daleko najbolji rezultat u Europskoj ligi.

    Razlika je bila i u stilskom dijelu igre, jer Mamićev Dinamo je bio dosta aktivniji, pogotovo s loptom u nogama.

    Osjetnije je preuzimao kontrolu nad utakmicama, pa je skupa s posjedom rastao i broj dodavanja i njihova preciznost. Naime, ove sezone je Dinamo povećao broj dodavanja po utakmici za čak 45 posto, a točnost je sa 71 posto skočila na 76 posto. To je sa sobom vuklo i veću uspješnost ulazaka u opasne zone — bilo da se gleda posljednja trećina ili suparnički kazneni prostor, dok je Dinamo pod Bjelicom funkcionirao puno direktnije i okomitije. Od ukupne udaljenosti koju je lopta po utakmici prolazila kroz dodavanja, kod Bjelice je čak 43 posto je bilo progresivno (33 posto kod Mamićevog Dinama), pokušavano je gotovo dvostruko više dubinskih lopti koje izbacuju suparničke linije, a uslijed takvog nogometa su niža točnost dodavanja i manje dodira u završnim zonama terena bili očekivani.

    Manje očekivano je to da je takva direktna Bjeličina igra donijela 14,1 udarac po utakmici, odnosno 3,4 više nego što je Dinamo imao ove sezone. Preciznije su završavane akcije protiv obrana koje su nešto poroznije, efikasnije je korišteno vrijeme s loptu u svom posjedu i naposljetku je taj Dinamo postigao dva pogotka više. No, još jedan segment koji se ne smije zanemariti je snaga suparnika; iako je prilikom izvlačenja skupina Dinamo ove sezone bio u boljem, drugom potu, to ne znači nužno da je imao i lakši konačni ždrijeb.

    Za usporedbu snage ekipa poslužili smo se prosječnim ELO rejtingom koji su Dinamovi suparnici imali kroz pet utakmica koje su prethodile njihovim međusobnim ogledima, a rezultati su u tablici ispod.
    lab-02-teamelo.jpg

    Vidimo da je prema ovom načinu utvrđivanja snage momčadi Feyenoord bio nominalno najteži suparnik s kojim se Dinamo susreo u ove dvije sezone u Europskoj ligi, kao i to da su iduća dva vezana za sezonu 2018./19., iz koje dolazi i Spartak Trnava, najslabija od svih ekipa. Svoj ranking Fenerbahçe je opravdao uspješno se plasiravši u drugi krug natjecanja, dok su ove sezone zakazali i Feyenoord i CSKA. Gledajući prosjek, usprkos činjenici da je Dinamo bio u drugom, a ne trećem potu prilikom izvlačenja, dobio je nešto teži posao u grupnoj fazi natjecanja, ali je, izuzev Spartaka, snaga njegovih suparnika bila generalno usporediva.

    Ipak, nije sve ni u europskim natjecanjima.

    Domaće prvenstvo osvaja se gotovo automatski već 15 godina, uz izuzetak riječke intervencije u sezoni 2016./17. Stoga se čak i oni najmanji gubici bodova osjete u usporedbama najdugovječnijih trenera, a na grafu ispod smo prikazali koliko bodova po utakmici su u domaćem prvenstvu osvajali Dinamovi treneri s barem 20 utakmica za kormilom u posljednjih 10 sezona.
    lab-03-points.jpg
    Vahid Halilhodžić nije se na klupi zadržao cijelu sezonu, ali uz dobar rezultat koji je ostvario u Europi u sezoni 2010./11. pridodao je i najviše osvojenih bodova po utakmici među ponuđenim trenerima. Upisao je samo jedan poraz, te primio samo pet golova u 24 ligaške utakmice koje je vodio prije nego što se rastao s klubom i to ga čini rezultatski najuspješnijim Dinamovim HNL trenerom u razdoblju od posljednjih 10 sezona.

    Nakon njega slijedi Bjelica, kao drugi i posljednji trener s popisa koji se može pohvaliti s preko 2,5 boda po ligaškoj utakmici tijekom svog mandata, dok je Mamić u svojih ukupno 117 HNL utakmica vodio Dinamo do 2,38 bodova po utakmici, što je na razini od 36 utakmica otprilike iznimno respektabilnih 86 osvojenih bodova. Ako u jednadžbi ostavimo samo aktualnu trenersku vladavinu, Mamić je u 23 utakmice uzeo ‘tek’ 2,13 bodova po utakmici — manje i od posljednjeplasiranog Marija Cvitanovića, a skalirano na cijelu sezonu, to bi značilo oko 77 osvojenih bodova.

    Naravno, u obzir treba uzeti i specifičnost ove sezone, utjecaj globalne pandemije, praktički nepostojeće pripreme i pojavu velikog broja iznenađujućih rezultata, što je dodatno utjecalo da ovaj Dinamo u igri na tri fronta ispusti nekoliko bodova na neočekivanim mjestima.

    Osim toga, jedan od bitnih segmenata je i to koliko je trener uspio podići igru ekipe, te u kakvom stanju ju je ostavio kad je odlazio u usporedbi sa stanjem u kojem je zatekao kada je tek došao u klub. Za potrebe te analize, ponovo ćemo se poslužiti ELO rejtingom i pomičnim prosjekom posljednjih pet utakmica, da bismo izbjegli velike oscilacije i dobili nešto čišću sliku trenda, a ranije spomenute trenere i njihove kompletne mandate smo posebno označili na grafu ispod.
    lab-04-elo.jpg

    Od naznačenih trenera, Ante Čačić i Ivajlo Petev su u trenutku napuštanja kluba bili u minusu prema ELO rejtingu. Čačić je klub napustio s 25 bodova manje nego što je Dinamo imao kada je zaposlio bivšeg hrvatskog izbornika, dok je aktualni izbornik Bosne i Hercegovine Dinamo napustio s 11 ELO bodova manje. Krunoslav Jurčić je u oba svoja mandata u posljednjih 10 godina (imao je još jedan ranije) otišao s blagim plusom, dok su ostala trojica dizala Dinamo na neke više razine.

    Halilhodžić je za preko 100 ELO bodova digao klub u trenucima kada je bio na svom vrhuncu, a kada je odlazio pored njegovog imena je stajalo +77 u odnosu na stanje ELO bodova kada je tek dobio posao. Mamić je u obje kategorije prebacio preko stotke, a i prvi put još tamo od Branka Ivankovića i Dinama s Lukom Modrićem uspio je prebaciti granicu od 1.600 ELO bodova. U najnovijem mandatu je nakon lošijeg starta ponovno krenuo uzlaznom putanjom te je trenutno u procesu vraćanja kluba onamo gdje ga je Bjelica držao preko godinu dana.

    Kao što se može vidjeti na grafu, Bjelica je u Dinamo došao u prilično teškom razdoblju za klub — trend je bio vrtoglavo silazan i trebalo je vratiti klub na uzlaznu putanju. Serijom pobjeda te odličnim nastupom u Europskoj ligi Dinamo se počeo strelovito uspinjati, a krajem 2020. probio je i granicu od 1.700 ELO bodova, što je Dinamu dotad uspjelo samo 1982., te krajem 1990-ih. Bjelica je stvorio jedan od najjačih Dinama ikad, a razlika između vrhunca te ere i početka njegovog mandata bila je gotovo 150 ELO bodova.

    Naravno, pohvale za ponovno hvatanje rezultatskog kontinuiteta te uspješnu zamjenu ključnih igrača prve momčadi koji su nedavno otišli moraju ići Mamiću. Uspio je podići ekipu nakon Bjeličina odlaska i ponovno ostvariti povijesni rezultat u Europi, te je, kako smo vidjeli iz svega priloženog, sa sportske strane bio jedan od najzaslužnijih za Dinamovu renesansu, ali isto tako se čini kao da (zasad) pola koraka kasni za svime što je Bjelica uspio postići na Dinamovoj klupi.

    Koliko god šanse bile male, Dinamo je pokazao da može dobro funkcionirati i s ulogom autsajdera. Tottenham je sigurno izuzetno velik zalogaj, ali eventualnim prolaskom u četvrtfinale Europske lige Mamić bi s Dinamom postigao nešto što uz sav uspjeh nije mogao ni Bjelica.

    To bi trebalo biti dovoljno da se u Maksimiru riješe Bjeličine sjene — naravno, ako im bivši trener ne zapapri u domaćem prvenstvu…

    https://telesport.telegram.hr/kolumne/laboratorij/koliko-dobar-trener-je-zoran-mamic/
bold
italic
underline
strike
code
quote
ulist
image
url
mention
reveal
youtube
tweet
Add a Comment