Ne bih rekao da je neprirodno i Favbeta ipak nema na dječjim dresovima, ali slažem se da je važno pitanje kakvu poruku time šaljemo i mislim da je cijela ova rasprava jako dobra za klub. Nema tu točnih ili netočnih odgovora, pitanje je samo vrlo teške vrijednosne odluke - je li Dinamu važnije nekih pola milijuna eura godišnje ili nam je pak važnije poticati promjene u društvu za koje bi se članovi vjerojatno složili da su pozitivne?

I ako je ovo drugo, čemu mnogi naginjemo i mislim da se tu krije vrlo ozbiljan prostor koji nitko osim Dinama u Hrvatskoj ne može popuniti, gdje podvlačimo crtu? Ne mislim samo u smislu nekih drugih potencijalnih sponzora, jer gotovo svaki realno ima putra na glavi, nego i samih kladionica: nećemo imati kladionicu na dresu, ali hoćemo li ju imati kao sponzora negdje drugdje, "betting partnera" kao kaj imaju gotovo svi klubovi? Hoćemo li ići do te mjere da maksimalno - unutar ugovornih obveza - bojkotiramo kladionicu koja je sponzor lige? Kaj ako nam se godinu dana kasnije javi neka kladionica i ponudi ne par stotina tisuća eura više nego par milijuna eura više - hoćemo li onda odustati od toga što smo propagirali ili ćemo odustati od nekoliko milijuna eura?

Nisu to baš pitanja s jednostavnim odgovorima, ali dobro je da se o njima priča.

Ja bih bez ikakvog sponzora dres.

Samo ovaj natpis i font na dresu :ok:



Ali znam da...

Zaključak: najbolje da se javi sponzor koji želi ostati anoniman, ali s rekordnim iznosom ugovora :100:

Ni ne mora. Ali bi trebao tu i tamo razmisliti o tome da prva stvar s kojom se neki njegov budući mladi navijač susretne ne bude dres s logom kockarnice. I da kad dođe na stadion u poluvremenu ne gleda simpatičnog favbet lava ili medvjeda kako puca penale u nagradnjači. Pričamo o gestama, malim koracima i potezima s kojima klub ima priliku koliko toliko utjecati makar na okolinu koja mu je sklona i bliska. Zar nije neprirodno da klub animira djecu po školama, pa im onda favbetova maskota ispucava poklone s tartana Maksimira? — Tradicija bunta

Dodao bi i situaciju viđenu puno puta u kojoj hrpa mladih cura (jedva punoljetnih) koje rade vjerojatno honorarno ili studentski za dotičnog sponzora ruju ispred stadiona sa tabletom u rukama prije utakmice i nagovaraju i mlado i staro da naprave online kockarski račun i uz to nude nekakve poklone za učlanjenje. Razumijem sponzorstvo, moderna vremena i da je u modernom nogometu hrpu novca, ali ova razina dopuštene "promocije" sponzora od strane kluba je dno dna. Tu nije riječ o promociji nego o klošarskim i šibicarskim forama. Klub bi odlično živio od sponzorstva i bez takvih stvari.

Ono gdje ja vidim velik potencijal po pitanju sponzorstva su manje tvrtke i njihova sponzorstva u projektima poput odlaska kadeta na Flamengo cup u Brazilu ili Dinamovog Business Cluba.

Prvi veći takav projekt mogla bi biti izgradnja kampa (ako bi financirao klub), vjerujem da bi se tu mogla skupiti ozbiljna cifra. Sponzorstvo je puno lakše dati kad se daje za nešto opipljivo, a što može biti bolje od izgradnje kampa?

Djelomično sam involviran u priču s druge strane potencijalno sponzorske jel..

Ja bih osobno najsretniji bio da na dresu imamo Franck, Zvijezdu, Ledo, Kraš i Croatia osiguranje. Mislim da bi se oko toga složila velika većina navijača. Problem je što takav scenarij, barem zasad, nije osobito realan.

S jedne strane limitiran si time što nema državnih sponzorstava, a s druge strane osiguranja, banke te veliki maloprodajni brendovi i lanci uglavnom izbjegavaju direktno sponzoriranje ili ulogu glavnog klupskog sponzora kako ne bi riskirali negativne reakcije navijača i potrošača iz ostatka lige. Osobno bi išao mozda na cijepanje tog glavnog sponzora na 3 manja ako je izvedivo pa da nemamo taj deal s kockarima, ali to je sve jako teško izvedivo.

Lidl i Spar već godinama izbjegavaju takva klupska sponzorstva na ovim prostorima. Slično vrijedi i za pivovare, proizvođače bezalkoholnih pića pa čak i banke i osiguranja. U Hrvatskoj danas praktički samo OTP značajnije sponzorira Hajduk, a dijelom i zato što je sljednik Splitske banke te je naslijedio dio odnosa i prisutnosti koje je ona gradila na dalmatinskom tržištu. U našem NO i Skupštini sjedi par osoba koje su na rukovodećim pozicijama OTP, RBA i PBZ leasinga pa su im ruke prilično vezane za išta jel.

Ni automobilska industrija na ovim prostorima nikada nije bila posebno sklona velikim klupskim sponzorstvima. Takvi su primjeri uglavnom bili iznimka, poput kratkotrajne suradnje Toyote i Crvene zvezde, a ne pravilo.

I onda kao "savršen" spoj ostaju kladionice i nogometni klubovi.

Osobno nisam pobornik takvih sponzorstava, ali dok ih koriste praktički svi oko nas, i u Hrvatskoj i u Europi, teško mi je vidjeti logiku u tome da se dobrovoljno odreknemo 1–2 milijuna eura godišnje prihoda bez jasne alternative koja bi taj novac nadomjestila. Pogotovo kada smo se toliko dugo borili da uopće dođemo do glavnog sponzora takve vrijednosti.

Dio alternative možda vidim u kriptoindustriji. Ovih se dana, pod novim regulatornim okvirom, praktički briše i ponovno stvara cijelo tržište na kojem se veliki igrači bore za poziciju i tržišni udio. U takvim okolnostima svaka vidljivost postaje izuzetno važna. Jedan takav sponzor već se gura prema Hajduku, a postoji još nekoliko ozbiljnih igrača kojima bi klubovi poput Dinama mogli biti vrlo zanimljiv marketinški partner. Bilo je i nekoliko pokušaja da se kineska automobilska industrija spoji s Dinamom i Hajdukom prilikom svog nazovimo ga agresivnim ulaska na tržište EU, ali je to propalo iz meni nepoznatih razloga.

Marlboro i Ferrari kao jedan od najstalnijih primjera :smile: — JMastermind

Uh kad se sjetim onog legendarnog be on edge za Benson Hedges Jordana, ili imena Mika, David, Kimi za West Mclaren.

Zvone, zovi gospodina Siemensa, nista nije ljepse na dresu izgledalo!!!

Kao Arsenal i O2, kao Liverpool i Carlsberg, kao Inter i Pirelli — Paggini

Ajax i ABN.AMRO