Jel to pise u uvjetima prilikom kupnje karte? Tko to odreduje? Ovdje se kuka kako je posjeta sramotna, a onda bi neki pustali samo ideoloski dovoljno ciste kakvih valjda ima za sektor ili dva.

Šta tebe to uopće muči kada ne ideš na stadion već pratiš na index komentarima uz novu epizodu Esmeralde?

I ipak mogu komentirati i pisati sto hocu. Horor, znam.

A nekad se sapunjalo mačore na nizove nepobjedivosti u tom istom HNL-u. — Crusades

Nitko normalan nije razmišljao tako (budući da kažem "normalan", ne brojim Balkan Dede, Mudražija tetke i slične demografije). Nikog pri zdravoj pameti nije rajcalo punjenje nekakvog Dragovoljca ili kakvih drugih nesretnika i istovremeno sramoćenje po Europi.

Upravo zato mi je bilo koji argument u smjeru toga da Kovačević ima duplu krunu, nema poraz u HNL-u XY utakmica itd. itd. prilično jadna obrana Kovačevića. I u najgora vremena strahovlade krimosa kad su se postavljali negativni rekordi gol razlike u LP, kad smo bili jedini klub u LP i EL bez postignutog gola, kad se uzimao jedan jedini bod u skupini s Černomorecom i Ludogorecom...smo bili dominantni ili vrlo dominantni u HNL-u i u načelu gazili konkurenciju. I tad smo bili svjesni da to ne znači apsolutno ništa i zgražali se kad bi netko iz tadašnjih struktura to pokušavao prikazati kao nekakav dokaz uspjeha. A sad se isto to koristi kao obrana Kovačeviću.

Jedino još ostaje argument proljeća u Europi. A to proljeće ne bismo u starom sustavu dohvatili nikad. Jedva smo se provukli u sustavu koji ti omogućava da prođeš dalje sa malo iznad 40% mogućih bodova i debelo negativnom gol razlikom. A i to uz sreću da smo igrali protiv posljednje i pretposljednje ekipe na tablici (ta pretposljednja je, uzgred, jedini bod osvojila protiv nas).

Kovačević nije ništa bolji trener nego velika većina raznoraznih beskarakternih ličnosti koje su se u prošla vremena postavljale na klupu Dinama.

Štoviše - zato ovo pišem u nepopularna mišljenja - Kovačević je upravo onaj profil trenera, jedan kroz jedan, kojeg bih očekivao instaliranog na klupi Dinama u najgorem dijelu tih prošlih vremena, kada se čovjek nije mogao ni nadati ničemu više od blago rečeno mlake ličnosti, nikakvog relevantnog iskustva, i vrlo upitnog nogometnog znanja. Znao si da ćeš dobiti takvog, da će taj - kakav je da je - biti u redu za domaća natjecanja jer je s iznimkom jedne sezone i Rijeke za HNL bio dovoljan i prosječni birtijaš, i da ćeš se zbog njega crveniti u Europi.

Zato su ljudi ljuti. Često prekomjerno, često bezobrazno, često neopravdano izraženo. Ali razumljivo. Ljudi su ljuti jer pogledaju Bobana, sa svim njegovim uspjesima, znanjem, nogometnom pozadinom, ljubavi prema Dinamu koju ističe, a onda pogledaju Kovačevića, poslušaju mu presicu, sjete se Malmoa, Celte, Betisa, Lillea, Thuna, Vikinga.

I pitaju se - pa kako, pobogu, opet ista priča koju smo tolike godine gledali i kako je moguće da ne može bolje?