Mene kod njega jedino smeta trenerski odlazak u Zvezdu,pogotovo kad je na presicama pričao ekavicom..

dosao nazad na vrhuncu karijere? Ti ga baš voliš pretjerati. Došao je iz Seville u kojoj je imao 19 nastupa, a ta Sevilla je bila dno primere tada. Došao je u Tuđmanovu Croatiu za bijesnu lovu. Svaka čast na svemu, ali nemoj pričati bajke. Ispada kao da se prime Neymar vratio u Santos.

Ti tumači kako hoćeš, ali kada se vratio je bolesno igrao i vratio se i to ne u mirovini, nego s 28 i nakon toga igrao prvu belgijsku ligu i Championship. Sto je puno vise od nekih “velikih legendi”. To je sigurno neupitno. To sto se klub gađa zvao Croatia, ne mijenja koji je klub stvarno bio, a sto se tiče bolesne love i nije ju svu dobio i mogao je negdje drugdje i dalje dobiti takvu lovu, ako ne i veću, tako da toliko o tome…

Kažem nisam njegov najveći fan, nit mi se sviđaju korice, ali ono zbog tog čina mi nikada neće biti bad guy….

pa i nije mogao negdje drugdje. Otišao je kasnije u svoju Zvezdu kao trener, nije baš da mi je neki cool lik što se toga tiče. Ponavljam, on je tada dobio bolesnu lovu koju nije mogao dobiti nigdje drugdje, igrao je ligu prvaka i imao sve moguće privilegije.

igrao je ligu prvaka — Jos-Optimus

Zato što ju je izborio u kvalifikacijama, sa ekipom naravno, ali velik je njegov utjecaj bio. I to su nam prve dvije lige prvaka jebiga.

Vratio se prije SP 1998. (godinu ranije) i na tom SPu je bio jako bitan faktor. Njegovim neigranjem smo i izgubili ulazak u finale vjv. Da budem precizan vratio se s 29 godina.

Uveo je Dinamo 2x u LP. I to skraćenu LP. U sezoni 98/99 kad je LP imala 24 kluba, završili su 2. u grupi sto znaci da su bili u top 12 LPa. Neponovljivo vjv vise ikad.

I kljucno od svega.. Vratio se za lovu od koje jedan veliki dio nikad nije dobio niti ce dobit..

Dečki, ne kažem da nije bio super i ključan igrač, ali nije se vratio iz ljubavi, nego se vratio jer je dobio brutalnu lovu i obećanje da će biti složena brutalna ekipa - što je i bio slučaj

Postoji li igrač koji se vratio u potpunosti iz ljubavi u Dinamo bez masnog ugovora u zadnjih 30ak godina, a da nije bio u potpunosti opran kad se vratio? Meni ne pada na pamet mnogo imena jer igrači uvijek prvo gledaju sebe, a onda svoj matični klub

Dominik Livaković

Sasvim je sigurno da je on u duši Dinamovac. Pa njegov stari se vratio u Zg samo zato jer je htio da mu sin igra u Dinamu. I onda ga je Ćiro uz prethodne epizode s Cvetkovicem, Ivkovicem otjerao u Zvezdu. Ok sva trojica su iz nekakvih mjesanih ili ovakvih brakova, ali sva trojica su nebrojno puta rekli da im je to bio najtezi dan u zivotu. Jer su sva trojica bili Dinamovci. To je mracna strana za koju prava istina nikad nije do kraja razjasnjena, kao i pitanje potpisa koji je Prosinecki vec stavio na ugovor s Dinamom, pa je ponisten. Neka lovica i interes je tu bio u igri.

mracna strana za koju prava istina nikad nije do kraja razjasnjena, kao i pitanje potpisa koji je Prosinecki vec stavio na ugovor s Dinamom, pa je ponisten. Neka lovica i interes je tu bio u igri. — ElDorado

Iz jednog članka koji najavljuje knjigu:

Ključni detalj iz biografije Roberta Prosinečkog bio je njegov prelazak iz Dinama u Crvenu zvezdu. Cijelu stvar zakuhao je Ćiro Blažević, koji je nagovorio Prosinečkog da potpiše stipendijski ugovor s Dinamom, šest mjeseci prije nego što je postao punoljetan, obećavši mu nastup na utakmici sa sarajevskim Željezničarem iako je Robertov otac Đuro, svjestan sinovljeva talenta, insistirao na profesionalnom ugovoru. “Premda dinamovac do kosti, purger s dna kace, otac Đuro nije htio sina pretvoriti u nadničara koji će ozbiljan nogomet igrati za sitniš”, piše Krušelj. Dan nakon potpisa stipendijskog ugovora Prosinečki je nagrađen mjestom startera i dresom s brojem 10 u utakmici sa Željezničarom. Započeo je utakmicu umjesto Marka Mlinarića koji je odsluživao kaznu žutih kartona. Dinamo je pobijedio 2-1, a Prosinečki je u 38. minuti meča s vrha šesnaesterca felš udarcem svladao iskusnog vratara Slobodana Janjuša. “Na stadionu je, prisjeća se, bila cijela obitelj i pola Hrvatskog zagorja, lijepa atmosfera, dvadesetak tisuća gledatelja. Spektakularnim prvijencem golobradi je tinejdžer začinio generalno odličnu predstavu...”
Nakon što je iz medija saznao za stipendijski ugovor, Đuro Prosinečki je uz pomoć odvjetnika poništio ugovor, jer je Ćiro Blažević privolio na potpis maloljetnu osobu dok u njezinoj blizini nije bilo roditelja ili skrbnika. Ugovor je do kraja tjedna proglašen ništavnim, a Prosinečki se nekoliko dana kasnije za kaznu “probudio s trenerovom etiketom antitalenta na leđima”. Bijesni Ćiro nije mogao podnijeti poraz, odatle potječe i ona čuvena izjava: Pojest ću svoju trenersku diplomu ako Prosinečki ikad postane igrač. “U sljedećem kolu Dinamo je gostovao u Osijeku, a za mladog veznjaka nije bilo mjesta ni u autobusu”, piše Krušelj. O tom događaju govori i Marko Mlinarić: “Obojica koji bi mogli ispričati baš sve su pokojni, Ćiro i Robijev otac Đuro, ali iz iskustva mogu kazati nešto drugo. Ta je priča previše potencirana jer u nogometu se događaju pogreške. (...) Ćiro Blažević se na kraju ispričao za učinjenu pogrešku, što je i logično jer u nekom trenutku i posljednjem je laiku bilo jasno da je Prosinečki veličanstven nogometaš, umjetnik ove igre. Za mene je on tip koji je mali nogomet preselio na veliki teren bolje nego itko prije njega.”

O povrtaku:

Uslijedio je povratak u Dinamo, odnosno u Croatiju, gdje je Prosinečki igrao u periodu od 1997. do 2000. godine. O tom periodu karijere Roberta Prosinečkog u knjizi govori Tuđmanov intimus Zlatko Vitez, glumac i redatelj. Navijači, novinari i političari godinama su poslije zasluge za transfer Roberta Prosinečkog pripisivali Franji Tuđmanu: “Činili su to po inerciji jer je prvi predsjednik RH nakon državnog osamostaljenja prevalio put od običnog navijača plavih sa zapadne tribine do ideologa novog kluba, takvog kluba koji bi Hrvatsku trebao učiniti prepoznatljivom u svijetu.” U Tuđmanovoj se rezidenciji, u stankama između teniskih mečeva i partija preferansa, vijećalo o nogometu i kadroviralo u klubu i Hrvatskom nogometnom savezu. Iako je, po tvrdnjama Zlatka Viteza, Tuđman presuđivao o mnogočemu, ali ne i o povratku Roberta Prosinečkog. “Tog su ljeta Ćiro Blažević i Vlatko Marković zajedno sa Zvonom Bobanom i Davorom Šukerom bili na audijenciji kod predsjednika Tuđmana na Brijunima. Kada se na dnevnom redu našlo pitanje Prosinečkog, Ćiro i Vlatko su predsjedniku počeli puniti glavu da je taj potez promašaj jer Prosinečki ima staklenu kičmu. Potrudili su se svojski izminirati transfer”, otkriva Zlatko Vitez. “Istina je da Tuđman na početku, pod Ćirinim utjecajem, uopće nije bio za ovaj posao. Poludio je na nas kad je saznao da smo mi ipak samoinicijativno krenuli u akciju... (...) Nikad neću zaboraviti kako nam je, shvativši što se događa, tadašnja zagrebačka gradonačelnica Marina Matulović Dropulić rekla – pa vas će Tuđman skratiti za glavu, kockate se sa životima!”
Uoči prijateljske utakmice između Croatije i bundesligaša Münchena 1860, na kojoj je premijerno nastupio Prosinečki, Tuđman nije htio ni pozdraviti Canjugu i Viteza. “A onda je”, priča Vitez, “Robi na početku smotao suparničkog beka i gurnuo Krznara u priliku. Odmah jedanaesterac za nas, Prosinečki namješta loptu na bijelu točku i posprema je u mrežu. Navijači na nogama. Tuđman me ispod stola potapša po nozi – Vitez, neka ste ga vratili!” Svi otpori protiv povratka Prosinečkog u Croatiju nestali su nakon famozne pobjede protiv Partizana rezultatom 5-0, pri čemu je Prosinečki odigrao ključnu ulogu. Nakon Tuđmanove smrti, klub se našao u financijskim problemima te je odbio produžiti ugovor s Prosinečkim.

ovo je prvi puta da je objavljena ta puna verzija njegovog odlaska. Sad je vjerojatno sve jasnije iako više naravno nije niti bitno. Ali da je Ćiro na neki čudan način bio povezan sa Zvezdom, je. Sjetimo se njegovog posredništva u prodaji Piksija u Olimpique.