Zajcov gol Gorici u kupu i proslava povikom JEBEM TI MATER

BAKRAAAAAAAAAAR

Mišićeva golčina Osijeku.

Allahu Bakrar na prvom ovosezonskom demoliranju cucavca

Mišićevo šamaranje riječana.

Pošto je dosta toga spomenuto ja ću napisati trpanje putinovih turaka Fenerbahcea s 3:1

Kak se pola ne sjećam sa zadnjeg kola i proslave :lol:

Vidovicev dribling protiv gorice ja mislim

Stojlovicev gol i samar protiv Genka

Varaždin

Arberov gol tovarima u 102.

Ulazak u sezonu i prvi golovi protiv Osijeka, bakraaar, Mišićevo šamaranje, Xoxha protiv Rijeke, (iako krađa od tekme) kak smo se tovarima posrali u čarapu u zadnjoj sekundi sudačke, Gorica s igračem manje i slavlje, ubijanje prvenstva na Poljudu, sve kaj se događalo na tribini protiv Lokomotive, demoliranje Osijeka, Zajc gol+jebanje mame, finale kupa, Galešićevo dizanje tribina na noge, završno slavlje... o kako veličanstvena sezona!

+1. Jedan kolega sa Zone tada je upoznao jednu moju stranu za koju ni sam nisam znao da postoji.

Ulazak Mudražije.

Prvi Poljud prošle godine. Navijanje nakon kraja prvog poluvremena još nekoliko minuta i tovarske face s predimenzioniranim cvikama a'la Tonči Gabrić kojima nikaj nije jasno i počinju shvaćati da s ovima nekaj nije v redu.

Finale Kupa jer sam shvatio koji horor čeka protivnike na Kranjči. Jedva čekam neku HNL utakmicu u jedanaestom mjesecu, 82. minuta je a mi gubimo 0-1. Neće ništa u gol, neka mrljava, kaljava utakmica. Svi su nervozni. I onda Galešić s 35 metara zakucava bombu i počinje kaos. Bel gleda neki Mickey Mouse VAR, jebe mu se sve po spisku. Četiri minute nadoknade (iako je trebalo bit bar sedam). Pritisak Dinama, neće lopta u gol majku joj jebem. I onda Bakrar u zadnjem napadu zabija za 2-1 a ja otkrivam orangutana u sebi skupa sa svima na stadionu. Lete stolice, baklje, upaljači, čaše pa i obuća...

Ti si meni sve protiv Celte pri rezultatu 0:3 ako me pamćenje služi. Bili smo baš loši tu utakmicu i sjećam se kad je to krenulo. Cijeli stadion ustaje i kreće pjesma kao da smo mi vodili 3:0. Mislim da je bilo oko 70e minute i trajalo je, a svaki put je bilo sve jače. Sad me prolaze trnci kad se sjetim toga. Hahaha mislim da su se i španjolci usrali, nisu mogli vjerovat kaj se dešava. Taj trenutak s tribine mi je bio onaj podsjetnik zašto sam ovdje i što znači biti navijač. Pokazati takvu gromoglasnu podršku u takvoj situaciji nemoći mogu samo rijetki. Dva puta sam zasuzio ove sezone, na finalu kupa za vrijeme proslave i tada. Te trenutke ću sigurno pamtiti. Probao sam naći video tog navijanja protiv Celte poslije i nisam uspio, ali nema veze. Neke stvari ni ne moraju biti snimljene, bitno da ih nosimo sa sobom.