Nadam se da ovaj sukob između Vlade i Grada Zagreba neće imati negativan utjecaj na projekt, budući da je to zajednički projekt Vlade i Grada.

ne vidim razloga zašto bi došlo do sukoba, Maksimir je projekt od državnog interesa. Nisu to mala djeca iako se političari znaju tako ponašati.

Maksimir je projekt od državnog interesa — C@ptain Koons

Upravo tako, to je i nacionalni projekt kojem se pridružio Grad, a Senf sigurno neće ići protiv dinama.

Kad je riječ o političarima pušem i na hladno jer to je sve banda koja gleda samo svoje interese a znaju i biti poprilično nesposobni. Ali tu se nadam da nebu problema. Mora se napraviti kad tad..

Maksimir mi se stvarno čini kao nešto gdje se obje strane mogu opec i pomrsiti si planove ako zaj

Nije to kao kad neki Ćaci u Nisu obeca stadion od 25tis i kaže sve je rjeseno sutra kreće Lopata, ili da neko iz Šibenika obeca kao što je Zekanovic obecao

Sad će se tjedan dana prepucavat i uskoro će biti sve po starom

Senf jest politička neznalica, ali ipak takva da se ide inatiti Dinamu nije. Valjda.

Senf jest politička neznalica, ali ipak takva da se ide inatiti Dinamu nije. Valjda. — Mali Zeus

Političari žele imati ostvarene projekte iza sebe.
Vlada i Grad normalno surađuju na mnogim projektima, unatoč političkim nesuglasicama, makar bile i ovako žestoke kao zadnja s Thompsonom.

Nitko normalan ne bi sam sebi pucao u nogu po tom pitanju, posebno ne navijač dinama, jer to je i veliki interes grada i građana da se izgradi novi veliki stadion na ponos grada.
Tako da novi Maksimir je sigurna stvar, nikakve političke podjele ga neće zaustavit.

Kao sto je teNor rekao, Grad i Vlada kohabitiraju po pitanju novog maksimirskog stadiona koji je postao gorući problem ovoga grada, stoga političkih barijera izgradnji nebi trebalo biti.

Mislim da sam to komentirao još kad je došlo do potipisivanja - što se politike i javne vlasti tiče, malo što ima veću vjerojatnost ispunjenja od onoga oko čega su se složile najsnažnija stranka u gradu i najsnažnija stranka u državi, a koje su međusobno oporbene.

Ako govorimo o političkom realitetu, Plenković na nacionalnoj razini može izgubiti vlast samo od Možema i partnera, a Tomašević u gradu može izgubiti vlast samo od HDZ-a i partnera; odnosno tko god da pobijedi na kojim god izborima - na vlasti će biti ili HDZ ili Možemo koji su se u ime Grada i Vlade, kao legitimni nositelji vlasti na tim razinama, obvezali na izgradnju Maksimira.

Tomislav Dasović za Večernji list

tl;dr - Kranjčevićeva bi trebala biti spremna krajem godine, a ne znaju se detalji oko Maksimira i rušenja, izgleda novog stadiona, kampa itd.

Najtužnija Dinamova godina: Kultni Maksimir odlazi u povijest, a plavi se sele na drugi stadion

Kultni Maksimir kakvoga smo poznavali, za kojega je svaki Dinamov navijač osobito sentimentalno vezan, odlazi u povijest, a Dinamo dobiva svoj novi, privremeni dom u Kranjčevićevoj. I tu se rađa posve nova paradigma

Brojka je aproksimativna, projicirana na osnovu dosadašnjih Dinamovih sezonskih rasporeda odigravanja utakmica; dakle, Dinamo bi do kraja kalendarske 2026. godine trebao u Maksimiru odigrati još oko 35 službenih utakmica; sigurno osam u ovom prvenstvu, najvjerojatnije još 18 u sljedećem, potom – ako na ljeto zaobiđe pretkola – još osam u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, te najviše jednu-dvije u Hrvatskom kupu. Za sada se zna da u četvrtfinalu tog natjecanju doma igra s Kurilovcem.

To bi značilo kako bi se u predbožićno vrijeme, kada stadion u Kranjčevićevoj ulici već bude otvoren, Dinamo i službeno trebao oprostiti od svog Maksimira, u ovom obliku, i postati podstanar. Bit će to doista emotivan kraj ove kalendarske godine, jedne od najtužnijih u Dinamovoj povijesti, budući da označava kraj simbola jedne ere duge gotovo osamdeset godina. Naime, Dinamo je punopravni stanovnik Maksimira postao još davne 1948. godine. U međuvremenu je taj Dinamov betonski kolos doživio nekoliko rušenja i nadogradnji, a posljednja nevolja koja ga je snašla bio je potres, pa je od lipnja 2020. zatvorena istočna tribina.

Uglavnom, kultni Maksimir kakvoga smo poznavali, za kojega je svaki Dinamov navijač osobito sentimentalno vezan, odlazi u povijest, a Dinamo dobiva svoj novi, privremeni dom u Kranjčevićevoj. I tu se rađa posve nova paradigma slavnoga kluba, u kojoj bi podstanarstvo trebalo predstavljati premosnicu prema novom, najznačajnijem poglavlju novije povijesti kluba: preseljenju na novi stadion.

A kada će se to dogoditi? E, to je već u sferi nagađanja.

Jer, kojim činjenicama danas uopće raspolažemo oko Dinamove budućnosti? Samo s jednom: da će stadion u Kranjčevićevoj biti zgotovljen i spreman za uporabu do kraja godine. Kad je pak novi Maksimir u pitanju, postupak izbora izvođača za rušenje i zbrinjavanje otpada sa stadiona Maksimir još uvijek se nije pomaknuo s mrtve točke - zbog žalbe koju je u studenom 2025. godine Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave podnijela tvrtka Smagra d.o.o. To znači kako se u ovom trenutku ne zna kada bi rušenje Maksimira uopće trebalo početi, a još manje javnost zna koliko bi ono trajalo, te kada bi mogla početi i koliko će trajati gradnja novog objekta. I kako bi on uopće izgledao.

Ta neizvjesna situacija čak na jedan bizaran način ide Dinamu na ruku. Naime, što dulje se bude odgađalo rušenje stadiona, to Dinamov golemi pogon može nesmetano koristiti maksimirsku infrastrukturu. Tu mislimo na potrebe Dinamove škole nogometa, ali i prve momčadi, koja u Kranjčevićevoj neće moći trenirati, budući da će taj stadion imati samo jedan teren, a kojega će za utakmice koristiti Dinamo i Lokomotiva.

No, što ako se spor oko rušenja stadiona uskoro rasplete pa ispadne da se Dinamo do kraja godine ipak mora seliti? Tu bi onda mogao nastati problem. Naime, u ovom trenutku, sredinom veljače 2026. godine, ni Grad, ni Dinamo nisu obznanili plan kako i gdje će klub živjeti u prijelaznom razdoblju. To naravno ne znači da ga nemaju, dapače – sigurno na tome rade, ali prema van još ništa nije komunicirano, pa onda i ta strateška pitanja ostaju neodgovorena. A navijače bi to sigurno zanimalo.

Neslužbeno, Dinamo je predvidio novi kamp u Mandlovoj, nadomak maksimirskog stadiona, ali ni taj projekt još nije predstavljen. Ostaje upitno i tko bi ga uopće financirao, budući da se radi o golemom infrastrukturnom zahvatu, na jeftinijem od 15-ak milijuna eura. Dinamo u ovom trenutku na stadionu Maksimir posjeduje sedam terena, hotel za prvu momčad i upravnu zgradu, i to je minimum ispod kojega klub u svojoj budućoj bazi vjerojatno ne bi išao.

Tu je i pitanje prijelaznog rješenja sjedišta Dinamove administracije. Nagađa se kako bi Dinamo u tu svrhu zakupio tri kata bivšeg Ciboninog tornja, gdje bi bile klupske prostorije do izgradnje novog stadiona u Maksimiru. No, ni to još nije potvrđeno.

I tako, Dinamo je na svojevrsnoj prekretnici, pred nizom povijesnih zbivanja i velikih navijačkih očekivanja. Pitanja oko njih je mnogo, a odgovora za sada – premalo.

Jer, kojim činjenicama danas uopće raspolažemo oko Dinamove budućnosti? Samo s jednom: da će stadion u Kranjčevićevoj biti zgotovljen i spreman za uporabu do kraja godine. Kad je pak novi Maksimir u pitanju, postupak izbora izvođača za rušenje i zbrinjavanje otpada sa stadiona Maksimir još uvijek se nije pomaknuo s mrtve točke - zbog žalbe koju je u studenom 2025. godine Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave podnijela tvrtka Smagra d.o.o. To znači kako se u ovom trenutku ne zna kada bi rušenje Maksimira uopće trebalo početi, a još manje javnost zna koliko bi ono trajalo — Sajla

Fascinantno mi je da se jedan poznati novinar upusti u sebi i javnosti relativno poznatu temu i onda totalno promaši. Nije se birao izvođač za rušenje i zbrinjavanje otpada nego za izradu projektne dokumentacije o tome. Dakle, nakon toga ide još jedna nabava za izvođača radova rušenja

da je bar jedini takav... I ovom je pobjeglo nešto slično, a trebao bi biti stručnjak. Ili je samo članak loše napisan, nisam gledao podcast.

https://baustela.hr/novosti/dok-se-svi-boje-eksplozije-struka-se-cudi-stadion-maksimir-treba-srusiti-miniranjem/

Profesor s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu te stručnjak Zavoda za rudarstvo i geotehniku, Marijo Dobrilović:

Maksimir je zaista jedna od gorućih zagrebačkih tema. Malo što privlači građane više od nogometa, osobito kada je riječ o stadionu koji na toj lokaciji stoji gotovo stotinu godina i simbolizira dječačke snove te ljubav prema klubu za koji bi neki, bez pretjerivanja, dali i dušu. Zato je rušenje Maksimira iznimno delikatno pitanje, a posebno je zanimljivo stručno viđenje metode kojom bi se stadion trebao rušiti, iako je već poznato da to neće biti miniranje. To je našem sugovorniku neshvatljivo jer ne vidi razloge za odustajanje od te metode, pogotovo s obzirom na brojne primjere koji potvrđuju sigurnost miniranja.

– Što se tiče Maksimira, nažalost ili nasreću, tek sam iz jednog članka saznao da je odabrana firma i da cijena kompletnih radova iznosi oko 20 tisuća eura. Projekt još nije realiziran. Sama izrada projekta može koštati od 10 do 100 tisuća eura, ovisno o objektu i okolnostima. Izvedba radova ovisi o kompleksnosti objekta, trajanju i primijenjenoj tehnologiji, pojasnio je Dobrilović.

Dodao je kako u natječaju nije razmatrana mogućnost miniranja jer se područje smatra gusto naseljenim, pa je miniranje Maksimira ocijenjeno kao opasno, što ga je, priznaje, iznenadilo.
– Odmah sam zatvorio mobitel i nisam više htio čitati. Naravno da sam bio iznenađen kad sam to pročitao. Kad smo dogovorili razgovor, dodatno sam se raspitao o konstrukciji stadiona i aspektima miniranja. Objekt se može minirati, konstrukcija je jednostavna, samo je velik. Što se tiče natječaja, nisam bio upućen u sve detalje, dodao je.

– Mi smo mineri, bavimo se eksplozivima. Prednost miniranja je u tome što razbijamo statičke nosive elemente, nakon čega se zgrada počinje kretati i ruši djelovanjem sile teže. Destrukcija elemenata i drobljenje posljedica su kinetičkog udara o tlo, koji može biti jači ili slabiji. Djelomično do pucanja konstrukcije dolazi i tijekom samog kretanja, prije udara. Zbog toga je rušenje miniranjem, s aspekta utroška energije, vrlo učinkovito jer se materijal već unaprijed usitnjava djelovanjem sile teže, bez dodatnog rada strojeva. To je velika prednost u odnosu na strojno rušenje, istaknuo je.

Brojka je aproksimativna, projicirana na osnovu dosadašnjih Dinamovih sezonskih rasporeda odigravanja utakmica; dakle, Dinamo bi do kraja kalendarske 2026. godine trebao u Maksimiru odigrati još oko 35 službenih utakmica; sigurno osam u ovom prvenstvu, najvjerojatnije još 18 u sljedećem, potom – ako na ljeto zaobiđe pretkola – još osam u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, te najviše jednu-dvije u Hrvatskom kupu. Za sada se zna da u četvrtfinalu tog natjecanju doma igra s Kurilovcem. — Sajla

ovo je toliko kriv i netočan tekst da sam nakon ovog, da ćemo iduću jesen odigrati najmanje OSAM utakmica europske grupne faze NA MAKSIMIRU, jednostavno prestao čitati.

i meni je to zapelo za oko :) najbolje od svega, on dobija plaću za to