Dinamo - Rad 89-90

Jedna od dražih,slađih proslava titule :blush: .

Dinamo - Croatia Sesvete 27/02/2010

lijevo na ogradi se vidi spomenuta krpa koja je ipak 99% tekmi bila na istoku, al evo povodom 10.obljetnice krvavog valentinova se našla na sjeveru..

tekmu je nažalost obilježila neuspjela koreografija što se i vidi iz priloženog jbg..
ak se ne varam u sredini rimske desetke(X) je trebalo biti malo d

tekmu je nažalost obilježila neuspjela koreografija što se i vidi iz priloženog jbg.. — Paulie

Ekipa se nije držala uputa već se stalno šetuckala po tribini i zato koreografija nije uspjela.

Ako se dobro sjećam, nije ni izbor boja baš bio najbolji, bijela i siva, slab kontrast. Možda sam i u krivu, dosta godina je prošlo

Ekipa se nije držala uputa već se stalno šetuckala po tribini i zato koreografija nije uspjela. — masacusec

Iako je ideja i priprema koreografije bila fantastična, ona nije u savršeno uspjela zbog nedovoljno dobre organizacije.

Koreografija je ispala ok, postoji fotka i s juga.

Tada nismo imali kop iza svetinje nego na stepenicama iznad lažnog ulaza pa se ekipa tamo koncentrirala, a koreografije su se normalno radile prema sektorima.

Vjerojatno se i naivno očekivalo više ljudi pa kad se vidjelo da nas nema toliko pred početak tekme pomicao 'kop' u sredinu tribine, a neki su pritom sjebali raspored najlona.

Imali smo još barem dvije nepodignute koreografije jer na početku tekme nije bila puna tribina, iako se tijekom tekme tribina napunila (Anderlecht 2009 i derbi 2010).

anderlecht 2009 je bila ona ogromna kišurina al sad se ne sjećam jel to bio razlog ili slabija brojka

Kiša je pala tek tijekom tekme, mislim u 2. poluvremenu kad smo već gubili.
Na početku tekme je vrijeme bilo ok.

jedno od boljih izdanja istoka ikad je bilo po toj kiši,teški kaos..bar je tak izgledalo sa sjevera

bio na istoku i dan danas se sjećam tog kaosa i dolaska doma mokrog do gaća, bilo toplo vrijeme, uf...

Već kad smo se dotakli prošlih vremena, sigurno u navijačkom smislu svako razdoblje je bilo specifično po nečemu.

Razdoblje juge kolorit,prve baklje, transevi pa onda poslije rata i povratka imena neka skinhead faza, zatim meni osobno po ukusu ta 2006 i nešto poslije tzv. Casual faza (bijele Fred Perry šuze i karirane šilterice) pa sve do danas gdje dominira crnina na našim tribinama. Smatram kako je taj modni izričaj u svakoj od faza pratio i djelovanje grupe i njezinu organizaciju u smislu tribine, akcijanja i odlazaka na gostovanja.

U moje doba 2011.godine susreli smo se sa velikom represijom i ograničenim djelovanjem gdje se uvijek na jedan ludi način nastojalo održati navijačke aktivnosti i kad se to pogleda malo iz retrospektive bilo je to dosta dobro i kvalitetno. Uvijek dimne i baklje (naklon ekipi), šalijade, šetalica sa hrvatskim grbom i brojnim zastavama na Šibeniku, dvije dobre akcije jedna u Parizu i ona šora u Kijevu protiv Bande boksera. Pa Poljud gdje smo okupili sve kvartove i podružnice i razvalili tovare u navijanju i u bakljadi...

Već kad smo u pripremi i prisjećanju na tih slavnih 40.godina, Vi koji ste aktivni u većini tih razdoblja kako Vi gledate na evoluciju grupe i u kojim segmentima smo napredovali danas u odnosu na prošla vremena i kako su naši old school Boysi zadovoljni mladim snagama koje drže našu tribinu živom?

Ako netko ima inspiraciju za jednu vlastitu retrospektivu da se malo sa odmakom pogleda tih velikih i ponosnih 40!

Navijački pozdrav!

Kantrida 89-90

u kojim segmentima smo napredovali danas u odnosu na prošla vremena — zadnjired

Samo ću se kratko osvrnut na drugu polovicu ovih 40 godina.

Prije 20 godina nije bilo prodano valjda ni 100 godišnjih ulaznica za sjever, a sada im je broj ograničen i uvijek se rasproda 100% od 2.5 tisuće u ponudi.

Organizacija grupe je došla na dosad vjerojatno najveću razinu, vizualni dio također.
Mladost nikad brojnija (što je jako važno) i aktivnija, a novije generacije sad već više godina aktivnih navijača stasaju i rastu.

Bojkot navijanja protiv Osijeka isto pokazuje gdje je grupa došla u ozbiljnosti svog djelovanja.

Organizirani su kvartovi, neki su se i 'okrupnili'.
Svaku tekmu gori sve, koreografije i na euro gostovanjima, gostujuće tribine svugdje rasprodane. Crtaju se grafiti naveliko. Shop je također nikad bolji.

To sve je postala konstanta u grupi, a ne određeni period rasta na ovom ili onom polju.

Povezanost grupe s klubom u pozitivnom smislu je garancija daljnjeg rasta grupe.

To su samo neka vidljiva poboljšanja.

Recimo segment poziva na utakmicu se izmijenio pa čak i iščeznuo s obzirom da je Sjever danas uvijek manje više pun ili je popunjena većina kapaciteta. Nekada smo mi mladi smatrali da se treba probati animirati grad pozivima na tekmu.

Prije svake tekme moglo se doći po plakate ili sam ih znao samostalno printati i lijepiti po svom kvartu. Ustaneš ujutro, uzmeš plakate i ljepilo i lagano šetnjica kvartom. U to doba, reakcija grada i kvarta je većinski izostala zbog medijskog trovanja i onako napete atmosfere oko našeg Dinama.

Ljudi bi pozive samo blijedo gledali a manjina bi iste znala trgati ali nauči se čovjek da su navijači mnogima trn u oku. Zato uzmeš još plakata i samo rokanje.

Nikad neću zaboraviti kada nam je slogan u jeku borbe bio "Otpor sistemu". Lijepim ja plakat i naravno penzioneri da protiv kakvog sistema se ja borim? Reko onog koji Hrvatsku djecu tlači zbog unosa povijesne hrvatske zastave na svoj Sjever i koji nam brane boriti se za ono u što vjerujemo. Nažalost neke paralele i danas postoje dok pozivi kao takvi više nisu u fokusu a službeni kanal je telegram s obzirom na vrijeme u kojem živimo.

Začeci naše suvenirnice ili shopa u Ilici su meni bili science fiction da imamo mjesto gdje možeš kupiti majicu ili šal i da se po pitanju marketinga počelo raditi. Radilo se kako se moglo ali sve je bilo na jednom vrlo dobrom nivou. Moja prva majica koju sam kupio bila je kratka bijela sa motivom Old school BBB i buldogom.

Dvije bolesno dobre kolekcije u vrijeme najveće represije su kolekcija 1982 sa zastavom,šeširićem i majicama. Još uvijek imam majicu Dinamo 82 čiji je print kao i prvog dana. Druga kolekcija povodom Eura 2012 baš dobro osmišljena.

U to doba klub je bio na ratnoj nozi sa navijačima da su čak maltretirali ekipu i zezali da zašto prodaju robu sa Dinamovim grbom dok se paralelno tolerirala plac ekipa i njihovi fejk artikli na Pimpeku koji su imali grb Dinama na sebi.

I onda kreću stikeri koji su se prodavali na komad po 1kn ako se ne varam. Dizajn vrlo dobar i zanimljiv ali mislim da je Glava bila najprodavanija... Pa onda otkriješ svijet stikera od ekipa i podružnica, znao sam sa frendom i o svom trošku napraviti neke stikere vezane uz Dinamo. Nikada nam profit nije bio u mislima već širenje vidljivosti u svom kvartu ili gradu pa i drugdje.

Danas sam oduševljen što imamo klupski shop na više lokacija u gradu i moderni shop od grupe u kojemu je ponuda raznovrsna i kvalitetna. Od izbora te zaboli glava a ljudi koji rade recimo u shopu od grupe baš prijateljski pristup i spremnost na pomoć. Kad smo imali shop u Ilici neki su znali pričati o tome kak ih se mrko gleda, moj odgovor takvima je uvijek isti ili uzvrati mrki pogled ili pozdravi svoje suborce sa tribine pa ćeš vidjeti da imate paranoje...

U tom dobu ali i danas je uvijek ta priča o navijačima kao o subkulturi nekakvih luđaka i bitangi. Moj prvi dolazak na Sjever nisam ni ušao već mi je nepoznati lik pohvalio majicu (furao majicu na Millwall F-troop, većinski se furao West Ham ili Celtic, takav je bio trend) a jedan rekao da izvolim ostalima reći da se još jedan ulaz na Sjeveru otvorio. Pravilo uopće odrastanja u Zagrebu i navijanja za Dinamo je po meni uvijek bila Bečka škola, zagrebački smjer. Ako nisi lažnjak i ako si iskreno došao podržati svoj klub i grupu to će ekipa oko tebe prepoznati.

Uz grupu pamtim i dečke iz ZZD koji su znali imati mali štand između sjevera i istoka, neke od biltena ZZD-a imam u kolekciji!