A tu smo...




:vomit:

Vezano za ovo sa vrtićima, ono kaj me smeta i kaj nije uredu je to da na posel, pogotovo u javnim ustanovama, odgojno obrazovnim ustanovama itd...nemreš dolazit obučen kak hoćeš, tj.mozes ali onda se lepo presvlečeš u radnu obleku, a nakon posla se presvlečeš u "civilku" i bok. Ak delaš posel na kojem nemaš radnu obleku, onda opet dođeš pristojno obučen u skladu sa nekim normama i to je to, osim ak si neki privatnik koji ne dela sa ljudima ili delaš od kuće, u tom slucaju budi gol kaj se mene tiče. A ovo konstantno namjerno skretanje pažnje na sebe, je čisti debilizam. (Evo, ja bum od sutra na posel dolazil u spitki, u martama sa belim žnirancima i sa podfrknutim trapericama, jer se eto baš tak lepo osjećam i kad me neko pita zakaj nosim marte, rekel bum: jer najbolje izbijaju zube debilima. )

Za doček znači slušamo U3PM od Dubioze.Koje li slučajnosti.

navodno su na zavodu andrija štampar dobili rodno neutralni wc

stiglo je i kod nas :sweat:

navodno su na zavodu andrija štampar dobili rodno neutralni wc

stiglo je i kod nas :sweat: — db-izbjeglica

Pa neka je...Pozivam sve kojima je sila da u njemu naprave dar mar :lol:

dobili rodno neutralni wc — db-izbjeglica

Mene samo zanima kako u ovoj situaciji to reguliraš? Kako reguliraš za koga je ispravno koristiti taj wc a za koga nije.

Nije ovdje primarno pitanje što netko nosi – bile to ružičaste papuče, suknja, ili bilo što drugo što odskače od očekivanog. O tome se uvijek može raspravljati unutar konteksta mode, osobnog izražavanja i radnog mjesta.

Ključni problem je u kako? i kada? se komunicira identitet, posebno kada se obraćamo djeci predškolske dobi.

Kada trogodišnje ili četverogodišnje dijete, čije su kognitivne sposobnosti još uvijek u ranoj fazi razvoja (konkretno mišljenje, nerazumijevanje apstraktnih koncepata), postavi pitanje poput: “Zašto nosiš ružičaste papuče?” — odgovor mora biti primjeren djetetovom razvojnom stupnju.

Primjeren odgovor bi bio jednostavan i konkretan: "Zato što su mi udobne," "Volim tu boju," "Super su mi," ili "Ovakve su najmekše." To su odgovori koje malo dijete može procesuirati, prihvatiti i ostaviti po strani.

Neprimjeren odgovor: “Zato što se volim oblačiti kao žensko/muško” uvodi u djetetov svijet apstraktan i kompleksan koncept identiteta i rodnog izražavanja za koji ono nema mentalne alate.
To stvara zbunjenost, a ne razumijevanje.

Mi roditelji ili oni koji rade s malom djecom znaju da takav odgovor u tom osjetljivom razdoblju može dovesti do:

Kognitivnog preopterećenja: Dijete je zbunjeno jer ne razumije.

Nametanja teme: Uvodi se kompleksna tema koja nije relevantna za djetetov trenutačni interes (koji je bio samo boja/oblik papuča).

Svatko tko želi minorizirati ovaj problem ("Ma što je tu problem?"), ignorira činjenicu da se radi o procesuiranju informacija od strane djece u formativnom razdoblju.

Odgovornost odrasle osobe je da štiti kognitivni prostor djeteta i da na pitanja odgovara jasno, istinito i, prije svega, razvojno primjerenim jezikom.

Kako reguliraš za koga je ispravno koristiti taj wc a za koga nije. — vjeko1701

Kome je veća sila valjda ima prednost

mozda bu manja guzva u tim šekretima..i čišće..taman da se u miru istovariš,pa kad neka nakaza uđe iza da se ispovraća

U potupnosti si u pravu. Samo kaj ovdje leži drugi problem, on i takvi kao on, to rade namjerno. Zato i velim, da se obuče kak Bog zapoveda, nebi ni doslo do takvog pitanja od strane djeteta i odmah na pocetku smo eliminirali cijelo ovo tumačenje.

Ako ćemo i dalje trančirati temu možemo i dalje.

Postavlja se ozbiljno pitanje stručnosti dotičnog gospodina (ili bilo koje odrasle osobe koja radi s djecom), osobito ako je ta osoba profesionalac ili se deklarira kao netko tko razumije dječji razvoj.

Apsolutno je sigurno da se na nijednom pedagoškom, psihološkom ili srodnom fakultetu ne uči kako zbuniti dijete u predškolskom razvoju.

Naprotiv, temelj edukacije je ovladavanje tehnikama za komunikaciju prilagođenu djetetovoj dobi (age-appropriate communication).

Odgovor: "Zato jer se volim oblačiti kao žensko" u kontekstu pitanja o boji papuča nije samo pedagoški promašaj, već i pokazatelj nerazumijevanja temeljnih razvojnih principa, a to su:

Konkretnost mišljenja: - Djeca u toj dobi misle doslovno; nemaju kapacitet za apstrakciju.

Ograničeni kapacitet obrade informacija: - Kompleksan odgovor stvara kognitivni disbalans.

Takav odgovor, koji ne rješava pitanje, nego ga zamjenjuje složenim i neprobavljivim konceptom, s visokim stupnjem vjerojatnosti rezultira zbunjenošću kod djeteta. Upravo se to, stvaranje zbunjenosti i anksioznosti na nepotrebnu temu, smatra nestručnim i neodgovornim pristupom u radu s djecom.

Kada se netko obvezuje na rad s najmlađima, mora biti svjestan da njegova osobna agenda (u ovom slučaju, pitanje rodnog izražavanja) ne smije prebrisati djetetovu potrebu za jasnim, jednostavnim i utješnim objašnjenjima.

Također, reagiranja pojedinih novinara predstavlja zaista dno-dna pristupa navedenoj problematici.