samo da sada ne bude dugih cesta...

tako nikakva duga cesta mosa highway to hell xD

za nekoga tko je sam bio vrhunski nogometas. — Oluja

Jebeno smo si pomogli sa tim. To sta je netko bio nogometas ne znaci da ce biti i odlican nogometni djelatnik, eto nas predsjendik je to potvrdio u vise primjera.

kad me vec citiras onda citiraj sve pa i ono na sto sam odgovarao. Tek onda ce slika biti potpuna.

znaci u drugim postovima kontriras ovom svom argumentu? Onda ti argument nije valjan.

Procitao sam raspravu od kad je kolega Danko komentirao i na njega si se osvrnuo, nikakve druge tvoje postove nisam vidio.

Jedna analiza, jer vec imamo kroz nasu povijest dovoljno primjera velikih klupskih generacija. Znamo da je ovo kraj jedne velike generacije Dinama, koja je trajala od 2018 i proljeca u Europi, preko cetvrtfinala EL do 11 bodova u LP 2024! To je 6 godina, predvodjeni Orsicem, Petkovicem, Ademijem, KTC-om, uz nadogradnju s Misicem i Ristovskim.

Pred nama je sada period "pada", odnosno amplituda, kao i uvijek u zivotu, koji u klupskoj povijesti traje u prosjeku 6-8 godina, dok cekamo na novu veliku generaciju. Ajmo kratkom analizom:

1923-1928 = prva velika generacija, koja je osvojila 3 nacionalna prevenstva i pobjedila Barcelonu 1-0, trajala je 5 godina. Predvodjena Vrdjukom, Perskom, Gillerom.... Nakon toga uslijedio je pad, financijska kriza i dugih 7 godina do novog uspona.

1936-1943 = Dolaskom Bukovija za trenera u proljece '36 odmah padaju Rapid Bec 4-1 i Liverpool 5-1 i stvorila se nova velika generacija s Glaserom, Antolkovicem, Kokotovicem, Wolflom i Lesnikom. Osvojili su 3 nacionalna prvenstva i na vrhuncu ih je zaustavio vihor drugog svj. rata. Trajali su preko 7 godina, cak i duze ako brojimo i 1948. Novi pad, trajao je 11 godina, sve do 1960-ih.

1960-1969 = Nova velika generacija, ponovno dolazkom Bukovija za trenera, pa preko Antolkovica i Zebeca do Ivice Horvata kao trenerima. U 9 godina, momcad je osovjila 4 nacionalna kupa, 7 puta bili su drugi u prvenstvu, igrali dva europska finala... Predvodjeni Skoricem, Belinom, Zambatom i Jerkovicem. Nakon toga nova negativna amplituda od skoro desetljeca....

1979-1983 = Nova velika generacija krenula je od 1979 i ukradenog naslova prvaka, pa preko osvajanja kupa '80 i vec legendarnog prvenstva '82, zavrsila je odlaskom Cire 1983. predvodjeni Cicom, Zekom, Mlinkom....

1996-2000 = Na uspon se cekalo ponovno vise od desetljeca, sve do dolaska Cice za trenera i prve duple krune '96. Pa liga prvaka i uzastopni naslovi. Istaknuta imena: Prosinecki, Cvitanovic, Silvio Maric, Ladic.... I onda ponovno pad od 5-6 godina.

2006-2012 = Dolaskom Josipa Kuzea za trenera i generacijom Modric, Eduardo i Corluka, Dinamo je dobio jos jednu veliku generaciju. Koja je nastavljena s Sammirom i Kovacicem i svoj 'peak' dozivjela ulaskom u Ligu prvaka dvije godine uzastopce. Nakon toga, iako rezultatski uspjesne na domacem planu, bilo je to vrijeme negativne amplitude, koja je dotaknula dno 2017 gubitkom titule.

2018-2024 = I, onda dolaskom Bjelice, stvorila je nova genercija, koja je osvojila sve naslove prvaka u 6 sezona, rusila europske klupske rekorde, dogurala do 1/4 finala EL...

Ovim mozemo vidjeti da nas nazalost ocekuje period od nekoliko godina cekanja na neku novu generaciju, koja ce opet nadamo se trajati oko 5-6 godina, kao sto je prosjek u proslosti pokazao.

U nadolazecoj utakmici, na klupu bi posjeo Pjacu, Baturinu, RPG-a i čak možda Stojkovića. Probao bih u veznom redu Belcar,Sučić,Mišić gdje bi Sučić igrao isturenije kao u rep. Sad je vrijeme nek malo Cannavaro izmješa stvari. Pobjedom u iduce 3 utakmice bi mozda porasli u glavi, stvorili bi drugima pritisak pred njihove utakmice, a onda je sve moguce :).

Generalno dosta toga točno napisano, ali ne sviđa mi se zanemarivanje Dinama iz 1950-ih. U tom je desetljeću klub skupio dva naslova prvaka, uvijek bio u prvih pet jedne respektabilne lige, a osvojena su i dva državna kupa. Titule se osvajalo i relativno dobre rezultate držalo kroz cijelo desetljeće pa se po meni i tu radi o uspjesima jedne ili možda dvije odlične generacije koje su se bez teškoća ispreplele. Te su momčadi, kako statistike, knjige i snimke kažu, bile barem jednako jake kao ove oko 1982. i 1997., i timski i pojedinačno. Zajednička imena momčadima kroz cijelo desetljeće su velikani (koji su po meni zaslužili puno više popularnosti i javnog respekta nego danas imaju) - prije svih kapetančina Tomica Crnković pa Ivica Banožić, Aleksandar Benko, Emil Ferković, Luka Lipošinović i Branko Režek, a uz njih su, barem u jednom dijelu desetljeća, španali i Dionizije Dvornić, Vlado Čona Čonč, braća Ivica i Drago Horvat, Dražan Jerković, Željko Matuš, Željko Perušić, Ivan Šantek... Klub je tih godina u svim linijama na terenu imao vrhunske dečke, a svi ovdje navedeni su bili iznimno cijenjeni igrači, dobar dio njih i živuće legende u bivšoj državi, neki i u inozemstvu.

-------

Po mojim saznanjima i doživljajima, Dinamo je od kad postoji u svakoj generaciji imao legendarnih, izuzetno kvalitetnih pojedinaca u svakom dijelu momčadi, od gola do napada. Naše generacije uvijek su imale kvalitetu, izuzev možda u pokojem prijelaznom razdoblju, kako to i u upisu gore dijelom dobro piše. Ako ostavimo po strani pritiske i utjecaje izvana (recimo kroz suce, što zbog želja nogometnih saveza, kojekakve mafije ili državne politike) i ako zanemarimo nemire koje bismo si u klupskim strukturama znali stvoriti sami, čini mi se da su nam se problemi u sezonama prvenstveno događali iz dva razloga: a) zbog nedostatka širine klupe odnosno nesklada u kadru (recimo, imaš dva odlična napadača, lidera u obrani i super bekove, ali stoperi, pol veznog reda i golmani ti nemaju razinu ni blizu za vrhunske rezultate) ili b) zbog problematičnih trenera (a tu je bilo svega, od previše neiskusnih preko previše autoritativnih i samovoljnih do svađalica ili sposobnih, ali ovisnih o alkoholu).

Po meni dakle ne treba unaprijed padati u strahove da ćemo morati baš puno godina čekati na dobre rezultate i neku novu jaku generaciju igrača, koja bi žarila i palila s 4-5 međunarodnih klasa. Uvjet za uspjeh je, međutim, da klub utjecaje na teren izvana svede na najmanju moguću mjeru i napokon pametno posloži sportski sektor. Možda bi se trebalo strateški čvršće ili mudrije postaviti u HNS-u i prema određenim medijima, a novi SD mora biti osoba sa zdravim samopouzdanjem i povećim trgovačkim iskustvom. Svi se slažemo da će trebati prvo ozbiljno porazgovarati s trenerom, pa onda - s Cannavarom ili nekim novim, ovisno o statistikama na kraju sezone i prema perspektivi - dobro preispitati trenutni roster prema zamislima kakav nogomet želimo ubuduće igrati. Zatim će trebati i frajerski samosvjesno trgovati, što je zeznut zadatak - na odlascima i "čišćenju svlačionice" će se morati izgubiti neka lova, dok će se na dolascima morati manje štedjeti nego lanjskih sezona. Po meni treba odmah i bez čekanja beskompromisno rastaviti pušačku sobu, na 2-3 ključna mjesta u momčadi dovesti dokazana pojačanja, a k tome i povući u prvu 2-3 klinca mlađa od 20 (što iz vlastite škole, što iz HNL-a), kojima bi se više vjerovalo nego što su to zadnji treneri činili. Nije to ništa nemoguće i ne treba mijenjati baš 15 igrača, kako se to nekima nakon zadnjih tekmi čini.

Ako se u Dinamu prijelaze između generacija uspješno hendlalo od 1950-ih i davnih davnina, vjerujem da je to moguće i u drugom dijelu 2020-ih.

ne treba se već sad predati naravno i trebaju igrati najbolji. nažalost dok je ova prevara trener, a savjetnik naš SP, nema pomoći.
njega potjerat u novoj sezoni i sve strane polovne igralce...
i dajte priliku našim juniorima koji imaju potencijala pa da ih vidimo, neko će se pokazat.

Ja sam valjda jedini tu kojem ne smeta "pušačka soba" kao takva i skroz mi je to ok :lol:

Eh da se u njoj samo pusilo a ne rusilo trenere i okretalo svlacionicu protiv pojedinaca :roll:

Hajduk ce u 8 kola koliko je do kraja izgubiti 9 bodova.

a mi 15 bodova s ovim vegano-trkačem.

a mi barem jedno 6-7

Moje superpopularno mišljenje za danas je:
'treba nam po jedan pravi igrač u svakoj liniji i to bude to'