Kužim što želiš reć i slažem se, ali bi bilo 120% manje histerije da je samo Boban rekao da se on ne slaže s tim rješenjem. Time bi se brutalno povezao sa navijačima i donio unutarnji mir koji nam je sad prijeko potreban s obzirom na ostanak trenera. — Fan

Apsolutno, na požar koji je buknuo je dolio vatru.

Ja imam drugačije gledanje koje će neki gledati kao sektaštvo, ali imam osjećaj da je htio svojim gazda pristupom primiriti narod kako je i prosle godine, "ja sve hendlam, ne bojte se nista, sve će to biti dobro", a potpuno je krivo procijenio sentiment navijača. Ne gledam to kao GNK Boban i slično, nego kao kockanje s vlastitim autoritetom kad su se svi sakrili da primiri navijače, a zapravo je tek tada sve eksplodiralo.

A možda je i izašao u tom điru iz straha da cijeli projekt ne ode u kompletan kurac, da se ne odgodi za "nekad", i to mi ima rezona. Ne znam šta se događalo u pozadini, ne znam šta se pričalo, ne znam koji su uvjeti postavljenj, ne znam ništa od toga, jebiga.

Sad je u zajebanoj situaciji, jer jedino što preostaje je da kaže u stilu "slušali smo navijače, ići će nešto drugo", jednostavno da prizna zajeb i to je to, sve ostalo vodi samo u eksploziju dodatnog nezadovoljstva.

Bume vidli kaj bude na javne tribine. Ja so sem racunam. I stem da bu Boban rekel "jebite se odo ja". Nebi bila tulka galama da su coski zaprti. Ovak su se sad i Boysi na noge digli. Sami su si krivi. Niste al bas ni jeden jedini navijac Dinama nije stel ovakuv stadion s otprti coski niti sme steli stadion teri lici na Maksimir trenutni.

Mozemo vratit HDZ u srcu kad nam se opet ukenjaju u klub.

jel ima objasnjenja zasto nisu izasli kao zajednicka fronta, da se tak izrazim... bar Nauković i ekipa iz tog odbora s njim?


Ne vjerujem da nije znao kakvu ce ovo reakciju izazvati, nije Zvone glup čovjek...

Kužim što želiš reć i slažem se, ali bi bilo 120% manje histerije da je samo Boban rekao da se on ne slaže s tim rješenjem. — Fan

Od šume ne vidiš drvo. Bobanu se stadion možda i sviđa, u taj dio neću ulaziti. Ali ajmo malo razmislit iz perspektive Bobana da mu se stadion ne sviđa.

Opcija A) kažeš da ti se stadion sviđa i pustiš javnost da napravi svoje. Na taj način ti si čist u očima ljudi koji financiraju stadion i struke, ali dobivaš minuse od svojih navijača.

Opcija B) uzmeš mikrofon i kažeš da je ovo katastrofa i da Dinamo ovo ne prihvaća. Dobivaš pluseve od svojih navijača ali i ogromne minuse od grada, države i struke i povećavaš šansu da nikad ne dobiješ stadion.

ali ovdje nema uopće dvojbe da treba izabrat opciju B, i na prvu i na stotu.
Gledaj, tu se ne radi o nekim detaljima stadiona nego o primarnoj funkcionalnosti i primarnim kriterijima, koji nisu zadovoljeni. I tu daljnja priča staje, taj stadion se ne smije graditi po cijenu ostanka na ovom smeću na kojem smo sad.

opcija C) taman da se njemu i svidja ovakav stadion znao je da je uvjet navijaca bio spojene tribine i krov i da ce izazvat kaos ako to ne bude i bas to odabere.
Slazem se da mu je nezgodno sad rec da mu se ne svidja i da ce mijenjat al trebao je to forsirat dok se biralo pa taman da su svi drugi bili za valjda vise njegov glas vrijedi nego Glavine ili arhitekta koji nije stadiona vidio u zivotu. Nitko im se ne petlja u statiku dizajn itd ali osnovni uvjet krova i tribina je.

Sad pričaš o nečemu totalno desetom. Ja se slažem da projekt kao takav ne odgovara onom što je traženo. Zašto je to tako, ja pojma nemam. Samo ukazujem na to da je Zvone od početka u jako lošoj situaciji. Od početka je mogao birati između 2 loše opcije i nadati se da je izabrao manje lošu.

Opet govorim, ovo je sve pod pretpostavkom da mu se stadion NE sviđa.

Danima već razmišljam i možda prema Bobanu, pa i ovom Tomaševiću treba imati i određenu dozu razumijevanja. Ja sam u svojoj glavi zamislio scenarij gdje su oni, kada su prvi put ugledali konačno rješenje za Maksimir, i sami ostali zatečeni, i rekli "ne, ne gospodo, ne može ovo". Možda su i oni, kao i većina nas na Zoni ali i općenito, očekivali stadion koji će čovjeku, čim ga ugleda, izazvati ono jednostavno: „Da, to je to.“ Umjesto toga dobili su nešto što prosječnom gledatelju više nalikuje na monumentalni arhitektonski komunistički eksperiment nego na mjesto na kojem bi trebao uživati u nogometu.

Ali onda dolazi ona čarobna rečenica koja u ovakvim situacijama rješava gotovo sve dvojbe: „Slušaj struku.“ A struka je, u ovom slučaju, odlučila da običan čovjek jednostavno ne razumije što gleda. Ono što nekome izgleda hladno, teško, nepristupačno i nefunkcionalno, stručnom oku može biti „snažan arhitektonski izričaj“, „promišljena forma“, "čista esencija" i šta ja znam šta sve još što je nadrobio onaj tovar Plejić.

I tu se, možda, dogodio ključni trenutak. Bar želim vjerovati u to. Umjesto da se zapitaju zašto većina ljudi ne vidi ono što im se objašnjava da bi trebala vidjeti, oni su počeli su vjerovati onima koji im to objašnjavaju. A kad dovoljno dugo slušaš kako je nešto vrhunsko, inovativno i arhitektonski iznimno, postoji opasnost da na kraju počneš braniti upravo ono u što si na početku i sam sumnjao. Odnosno, pored vlastitih očiju, počeli su vjerovati tuđim.

Sve ovo pišem iz vlastitog iskustva. Upravo sam u sličnoj situaciji jer gradim pomoćni objekt uz kuću, neku kao konobicu. S arhitektom sam prošao nekoliko krugova razgovora, izmjena i primjedbi. Ja sam od početka tražio nešto jednostavno, funkcionalno i praktično. On je težio nečemu što će imati onaj „wow“ efekt — da čovjek zastane, pogleda i kaže: „Ej, kako je ovo dobro! Tko ti je ovo projektirao?“

I trebalo nam je nekoliko iteracija da se nađemo negdje između njegova arhitektonskog viđenja i mojeg shvaćanja onoga što mi zapravo treba. Na kraju smo pronašli zajednički jezik. On vjerojatno nije potpuno oduševljen konačnim rješenjem, jer u njemu više nema baš svega što je zamislio. Ali ja jesam. I to je, barem meni, najvažnije, puca mi kuki za njegovo mišljenje. Jer ja ću tu konobu koristiti, a ne on. On je svoj posao napravio dobro onda kada je uspio moju potrebu pretvoriti u prostor koji će meni odgovarati, a ne onda kada je uspio ostvariti vlastitu viziju pod svaku cijenu.

Tako gledam i na ovo. Stadion nije skulptura koju ćemo obilaziti izvana i raspravljati o njezinoj formi. To je mjesto na koje ljudi dolaze gledati nogomet, navijati, družiti se i osjećati da pripadaju tom prostoru.
Jer očito je došlo vrijeme u ko

Po meni Boban nije kalkulant i rekao je vise manje kaj on misli. Tak da, nece ovo sve skupa na dobro.

Inače majka od šefa žirija Tome Plejića je čuvena splitska slikarica čije je slikarsko najveće djelo
"Žena na propuhu", a sinek nam je ostavio još veće stadion na propuhu
https://hr.wikipedia.org/wiki/Alieta_Monas_Pleji%C4%87