Pa ja se ni ne pravim da nisam subjektivan. Digne mi tlak pojavom, rezultat mu ne osporavam.
Ja sam rekao odmah da cemo mi proci kao na Euru jer razlike u pristupu nema, meni je on ovo prvenstvo odradio zericu iznad ocekivanja jer nisam ocekivao da ce dobit dvije.
Isto tako sam ocekivao da ce otic senatori, ne kuzim tu potrebu da se zubima drzis kao da EP ili SP nisi vidio u zivotu.
Moja zelja je drugaciji nogomet koji smo pokazali da mozemo igrat, ali to je opet subjektivno.

S njim je Hrvatska postala reprezentacija koju se očekuje u završnici velikih turnira... podigao je standarde toliko visoko da se danas ispadanje u KO od velikih reprezentacija mnogima čine razočaranjem. — Eduardo

hrvatska reprezentacija je svojim kadrom rubno top 10 reprezentacija na svijetu.
realno, postoji 7-8 reprezentacija od kojih će hrvatska izgubiti u 7 od 10 utakmica, taman da se izabere najoptimalniji igrački kadar, odradi savršena utakmica, sve naj-naj - zašto, jer su jednostavno bolji.

hrvatska je cca borussia dortmund reprezentativnog nogometa, na dobar dan, ako se poklope stvari, možemo dobiti (izbaciti) svakoga, pogotovo na jednu utakmicu. možemo se dovući do nekog finala, medalje, ali realno je da ćemo većinu utakmica protiv top protivnika popušiti i tu i tamo će nas netko nakantati.

to je realnost, tko god bio (nadam se) novi izbornik, na njemu je da zadrži tu poziciju.
nekakav napredak iz ove pozicije, na iole duži period? jako, jako teško.

također, jako često se podcjenjuje važnost dobrog ozračja u reprezentaciji, dalić je upravo tu najbolji, što je nedvojbeno njegov glavni forte. sjetimo se kako je izgledao rastanak sa štimcem, nikom kovačem, čaćićem....jednostavno se znalo da su izgubili vodstvo nad ekipom, da su izgubili povjerenje momčadi. ovaj je tu od jbne 2017. i drži čopor pod kontrolom - nemojte zaboraviti da su nogometaši često razmažena derišta sa pol grama mozga.

nemojte zaboraviti da su nogometaši često razmažena derišta sa pol grama mozga. — db-izbjeglica

Cijela ta nakupina takozvane "zlatne generacije" naših reprezentativaca nije napravila ništa do dolaska Dalića 2018. Prije toga 2010 se nisu ni plasirali na SP a 2014 se pamte po kupanju u bazenu. Svi ti "zlatni" nisu ništa do 2018 napravili za hrvatsku reprezentaciju. Napravili su za svoje privatne karijere za klubove u kojima su igrali za svoje račune ali za reprezentaciju ništa. Ta "zlatna generacija" međusobno nije ni komunicirala (Mandžukić - Modrić). Tek dolaskom Dalića se nešto konačno napravilo. Dogodile su se medalje i uspjesi. Ali se otišlo u drugu krajnost i od narušenih odnosa i loše atmosfere došlo se do nekakve obitelji, zatvorene zajednice da ne kažem sekte.

Stalno se proteže je Dalić dobio u ruke nekakvu zlatnu generaciju koji su sami igrali on nije morao ništa. U realnosti dobio je posvađame klošare punih džepova, pičkice, beskičmenjake, mamićeve projekte koji su nakon tih svih godina prvi put 2018. igrali za hrvatsku za narod za navijače zahvaljujući Daliću.

Drugi par rukava je to kaj Dalić nije imao pameti i hrabrosti reć nakon Rusije jebite se svi, sad nek vam izbornik bude opet neki poslušnik ja sam svoje napravio, doviđenja. Ne, on je odlučio postat poslušnik nekim drugima, postao je rob tih senatora i "zlatnih" koji ga dan danas drže za gušu a on ih je napravio herojima nacije. I postao je kreten i omraženi lik zahvaljući njima. On njima titra i govori da su oni zadužili njega umjesto toga da je on ustvari zadužio njih, i oni su ti koji ni bez njega ostali niko i ništa u hrvatskom narodu i puku bez njega i Rusije 2018. Možda se nebi ni plasirali na to prvenstvo. Vrlo vjerojatno.

Kada bi reprezentaciji u mandatu Dalića mjerili sreću i nesreću, puno više bi bilo na strani nesreće.

SP u Rusiji i osvojeno srebro. Gledajući samo nokaut utakmice tu nas nikako nije mazila sreća. Primiš glupi gol iz auta na početku utakmice i onda kroz 10min izjednačiš. Krenu produžeci i penal za nas. Schmeichel obrani Modriću i sve miriši na Tursku 2008. Prođeš na penale. Rusija povede pa izjednačiš, pa povedeš u produžetku, pa oni pred kraj izjednače na 2:2. Opet psihički si u minusu ali prolazimo u polufinale. Od Engleske opet gubiš na samom početku i onda onaj gol za 1:1 Perišića. Još i danas se čudim kako je priznat zbog visine noge i obrambenog koji leti na tu loptu. I onda Mandžo za povijest. Tu ne vidim baš danas je sreća mazila. O finalu ne želim.

EP 2021- ispadneš od Španjolaca nakon produžetka. Nakon vezanja kopački od Rebića i pijenja vode od Gvardiola, igrači iz drugog plana donose Hrvatskoj produžetke kojima se nitko nije nadao, ali tamo opet raspad sistema. (Sreća pa nesreća)

Finale lige nacije izgubili na penale, od Francuza ispali na penale.

SP 2022- Tu nas je sreća nagradila protiv Brazila, sam Petković je kod Knjaza rekao da ju nije dirao brazilski obrambeni da bi završila lopta tko zna gdje. (Sreća)

EP 2024- ona nesretna Italija u skupini u zadnjoj sekundi. S time da nam se tu naplatila utakmica protiv Albanije.

I sada ovo SP svi znamo što je bilo :grin:

A šta se promijenilo kod izbornika. Mislim da ga je slava udarila u glavu. U njegovim izjavama nema više one poniznosti iz Rusije. On je najpametniji, on sve najbolje zna. Plus nelegalne vikendice po Hrvatskoj.

Izborniče hvala na ovim svim trenucima od Rusije do SADa. Ali vrijeme je za nekoga drugoga

Budi ponizan.

Cijela ta nakupina takozvane "zlatne generacije" naših reprezentativaca nije napravila ništa do dolaska Dalića 2018. Prije toga 2010 se nisu ni plasirali na SP a 2014 se pamte po kupanju u bazenu. Svi ti "zlatni" nisu ništa do 2018 napravili za hrvatsku reprezentaciju. Napravili su za svoje privatne karijere za klubove u kojima su igrali za svoje račune ali za reprezentaciju ništa. Ta "zlatna generacija" međusobno nije ni komunicirala (Mandžukić - Modrić). Tek dolaskom Dalića se nešto konačno napravilo. Dogodile su se medalje i uspjesi. Ali se otišlo u drugu krajnost i od narušenih odnosa i loše atmosfere došlo se do nekakve obitelji, zatvorene zajednice da ne kažem sekte.

Stalno se proteže je Dalić dobio u ruke nekakvu zlatnu generaciju koji su sami igrali on nije morao ništa. U realnosti dobio je posvađame klošare punih džepova, pičkice, beskičmenjake, mamićeve projekte koji su nakon tih svih godina prvi put 2018. igrali za hrvatsku za narod za navijače zahvaljujući Daliću.

Drugi par rukava je to kaj Dalić nije imao pameti i hrabrosti reć nakon Rusije jebite se svi, sad nek vam izbornik bude opet neki poslušnik ja sam svoje napravio, doviđenja. Ne, on je odlučio postat poslušnik nekim drugima, postao je rob tih senatora i "zlatnih" koji ga dan danas drže za gušu a on ih je napravio herojima nacije. I postao je kreten i omraženi lik zahvaljući njima. On njima titra i govori da su oni zadužili njega umjesto toga da je on ustvari zadužio njih, i oni su ti koji ni bez njega ostali niko i ništa u hrvatskom narodu i puku bez njega i Rusije 2018. Možda se nebi ni plasirali na to prvenstvo. Vrlo vjerojatno. — Noel

jako lijepo napisano i apsolutno se slažem.

čovjek je jednostavno predugo izbornik i treba otići. nije dobro kad bilo koju (javnu) funkciju toliko dugo drži ista osoba. ljudi se, htjeli ne htjeli, krenu poistovjećivati sa tom funkcijom, izbornik = JA. počinje se javljati oholost, prevelika samouvjerenost, što vi meni možete, ja znam najbolje, bit će tako kako ja kažem. posredno, stvara se zatvoreni krug ljudi koji funkcionira kao kasta i to nije ništa puno drugačije od situacija koje imamo u političkom životu. također, u takvim situacijama, kraj priče često ne bude najljepši mogući.

stvarno je vrijeme za rastanak i novu priču.

Jel moguće i u redu u isto vrijeme ne osporavati daliću uspjehe i željeti promjene?

Jel moguće i u redu u isto vrijeme ne osporavati daliću uspjehe i željeti promjene? — Droljo

Kako ne... sasvim je normalno odati priznanje za ono što je ostvareno, a istovremeno procijeniti da je došlo vrijeme za neke nove ljude, nove ideje i drugačiji pristup.

Jel moguće i u redu u isto vrijeme ne osporavati daliću uspjehe i željeti promjene? — Droljo

Lijepo rečeno. I to je jedino ispravno. Dalić je s reprezentacijom osvojio broncu i izgubio 2 finala (srebra se ne osvajaju). Ne trebamo upadati u neku mitomaniju da bi netko bolje, ovako ili onako.

Svakako nam je potrebna promjena, a pitanje je ega hoće li se promjena dogoditi.

ps. jedna je Janica Kostelić, samo jedna

Eto. Đaba smo droljili 300 stranica svađa, pametovanja, vrijeđanja, banova itd a uopće nije komplicirano...