Ne sviđa mi se baš taj famozni članak na Indexu, koliko god da je naslov jeben..

Ovo sprdanje s Dalićevim fejk domoljubljem i fejk vjerom je mainstream kod jedne niše ljudi gdje i ja spadam s jednog drugog spektra jer mislim da je lik teški fejker i da sramoti i branitelje i vjernike, ali nije to poanta članka.

Čitam neke floskule o omalovažavanju Bilića da je imao talentiraniju generaciju. Kakva je to bila talentiranija generacija 2006 do 2012.? Bilić je preuzeo jednu zastarjelu generaciju, koja je igrala staromodan nogomet 2006. kao što ga mi igramo sad 2026. Izmislio je 7-8 novih igrača, lansirao ih u zvijezde (paralelno mu se potrefilo da su se spojili Mamićeva menadžerska forma, Kužeova trenerska genijalnost i nos za talente i Ivankovićeva pragmatičnost) i tu smo dobili Eduarda, Modrića, Ćorluku, Vukojevića ,Mandžukića, ukraden je Kovačić Red Bullu i Austriji u to vrijeme od strane tog istog Dinama. pa i Pokrivača i Šifu kroz Dinamo koji su neko vrijeme gospodarili repkom. Paralelno mu je Vlatko Marković nabavio Rakitića i ukrao ga Švicarskoj i ostalo je za povijest jer su to dečki koji su sudjelovali na ovaj ili onaj način i u srebru 2018. Bilića su nekoliko sekundi produljene sudačke nadoknade, Rakitićeva taktička nezrelost s 20 godina i Eduardova tragična ozljeda udaljili od europskog finala. Na sljedećem Euru je ispao sudačkom krađom od budućih prvaka uz Rakitićevo drmanje vratnice opet i remizirao s drugim finalistom. Kiks je taj SP 2010.
Tako da ne razumijem koji kurac autor omalovažava Bilića koji je zapravo tvorac moderne reprezentacije i na njegovim postavkama kasnije su igrali i Štimac i Čačić i Dalić dan danas.

U ostalom dijelu članka iznosi činjenice koje su većinom točne, riječnikom koji se nekome sviđa nekom ne

Članak čista desetka. U sridu. Zaboli me tko ga je napisao, gdje je objavljen već što je napisano. Jedini problem je tajming. Sve ovo zaslužilo je alarme najkasnije po završetku kvalifikacija (realno i godinama unatrag), a najoštriju javnu I profesionalnu kritiku po objavi popisa. Nažalost sad je prekasno, možemo samo lajati na mjesec, nezadovoljno vrtiti glavom i u lošoj atmosferi nadati se čudu.

Sretno dečkima danas kao i u svakoj utakmici, ali umoran sam od nadanja rezultatu baziranom na sreći, čudima i poklapaju drugih rezultata, horoskopa, planeta i religijskih uvjerenja jer predugo nam postavke nisu podešene na favorite koji bez stresa rutinski rješavaju protivnika. Hrvatska zaslužuje bolje, Hrvatska zna bolje, Hrvatska može bolje.

Kako je stari brk neki dan rekao, s nijednim ishodom neću biti iznenađen jer ništa više ni ne očekujem. A poprilično je porazno kad se reprezentacija takvog kalibra i kadra sroza na to.