U sezonama 23/24 i 24/25 u svim natjecanjima Kule je zabio 34 gola za Dinamo.
Marko Livaja je zabio 33 za Hajduk.

I ne, nije poanta toga broja da je slučajno bolji igrač od Livaje, već u tome koliko podcjenjujemo ono što napadač zapravo mora raditi: zabijati golove.
Godinama je Dinamov stil igre bio “rob” Petkovića, načina kako je on igrao kada je bio u formi te toga što kada njega nije bilo drugi (kao Kule prošle sezone) su ga glumili. Odnosno pokušavali glumiti, a to nije baš izvedivo.
Vjerujem da sada kada se oslobodimo stila igre u kojem računamo na “Petkovića” će Kule još i više prodisati. Jer jednostavno nije duel igrač, mantinela.

Zabiti 34 puta, bez obzira na stil igre, je nešto što se mora cijeniti. Ne govorimo o tri gola s klupe, nego o konstantnoj realizaciji kroz sezone. Možemo diskutirati o stilu, o estetskom dojmu, o tome kako tko izgleda na terenu, ali brojke ne lažu. I kad netko zabije više od svih, možda bi prvi impuls trebao biti poštovanje, a ne omalovažavanje.

Mi Kuleta možemo prodati za 4-5 milja.
Ali ne možemo dovesti tako zahvalnu opciju koja ne računa da će stalno igrati već ga balansiramo između prvotimca i rotacije.