Izbori u Hrvatskoj (politika) Iznimno je malo, ako ih uopće ima, političkih novinara koji nisu i sami vrlo politični, ideologizirani, pristrani nekoj političkoj opciji.
Nije, naravno, problem što novinari imaju svoj svjetonazor, svoj politički stav, već je problem što ga ne znaju staviti po strani u svome radu pa na toj konferenciji sudjeluju kao ostrašćeni navijači, a ne posrednici javnosti.
Šteta je što je Penava tako nevješt retoričar, jer bedasta pitanja koja su postavljali (a la "ali on je o vama govorio, a vi sada" i "ali vi ste nastupali protiv HDZ-a, a sada") bi iole verbalno spretniji političar otresao lakoćom.
Narativ o strašnoj DP-ovoj izdaji birača time što razgovaraju o koaliranju s HDZ-om je logički neodrživ. Pa DP-u je HDZ nedovoljno desno, na tome je i dobio glasove, u kojem bi to svijetu DP-ovom glasaču koaliranje s Puljcima, Orešković, Grbinom, Mrak Taritaš, Rankom Ostojićem, trebalo biti logičnije i bliže od koaliranja s HDZ-om? DP s 12 mandata svoje politike svakako ne može provoditi.
Ima dakle opciju:
a) ostati u oporbi i ne provoditi ništa od svojih politika (za to postoji jedna druga stranka)
b) koalirati s opozicijom radi rušenja HDZ-a, ali bez SDSS-a i Možemo (jer to im je svakako uvjet)
- matematički je moguće (70 mandata ako se manjine drže skupa), ali podrazumijeva
bb) ili podržavanje manjinske vlade (koja znači podržavanje druge političke opcije da provodi politike koje DP-u uopće nisu primarne)
bc) ili ulazak u vladu koja bi se sastojala od „nacionalne“ desnice, konzervativne desnice, liberala, regionalista i socijal-demokrata – djeluje obećavajuće i optimalno za DP-ovu agendu. :chin:
c) koalirati sa svojim lijevim krilom, praktički maticom koju su kritizirali jer nije vjerna suverenističkim politikama, a ne zbog „korupcije i Turudića“ i biti u najboljoj poziciji nametnuti barem dio (i to neproporcionalan dio jer su king makeri) svojih politika.
Tu je opcija d) – novi izbori i ona uopće nije isključena, ali to je rizik koji rijetko koji vlasnik mandata želi..
Politika je bila i bit će umijeće mogućeg, a ne fantazmagorija o tekućicama neuhvatljivih i relativnih pojmova kao što je „pravda“.
(P. S. ja bih da vladu sastavlja nacionalno svjesna, korupcije lišena, javnim dobrom vođena, pametna, inteligentna, sposobna i kadrovski kapacitirana kombinacija liberalnih konzervativaca, ali jebiga, nema ih baš u Saboru pa analiziram ovo kaj je tu, a ne kaj bih ja htio da bude)