Zubo je lagan

50 nijansi Dabca

Nakon ovog sinoć da odjebe u troskoku i više nikad ne spomene ovaj klub.

Kakav as Ledinskog, svaka čast:

“Dinamo mu je dao šansu kada nitko nije vjerovao u njega, dao mu je milijune eura na računu, dao mu je zaštitu u brojnim škakljivim situacijama. Tolerirao mu je i neke stvari poput nesportskog života i pušenja cigareta, tolerirao mu je i kašnjenja na treninge, tolerirao mu je rušenje autoriteta trenera, tolerirao mu je i jednu ružnu tučnjavu na treningu s hrvatskim reprezentativcem i suigračem u Dinamu, baš kao što mu je tolerirao i ozljede koje su bile i posljedica tog nesportskog dijela života. I zbog svega toga Dinamo je puno više dao Petkoviću, nego obrnuto.”

Sam sebe nazove glavnim kotacem Dinama i to opravdano, kaze kako je nakon 6 godina izgubio prvenstvo i preuzima odgovornost i onda majstor umjesto da se dovede u formu, postane jos bolji na i van terena, uzme ugovor koji se nudi jer tolikooooo voli Dinamo da pare nisu bitne i zeli pehar vratit na Maksimir.. njemu treba 7-8 dana mentalnog odmora (summoners rifta) da odluci hoce li nastaviti ili ne?

Zamisli Boban i Kovacevic te pozovu na sastanak, prezentiraju ti projekt u kojem si ti glavni igrac i kapetan, obecaju brojna pojacanja koja bi trcala za tebe, igras pred svojim ljudima u svojoj zemlji gdje ce tolerirati tvoja sranja, imas priliku vratiti trofej nazad u svoje ruke, nema europskih kvalifikacija imas vremena za oporavak i nakon toga ti jos nisi siguran zelis li nastaviti ili ne..

Mogao si ispast gospodin i ispricati svoju stranu price bez biopolarnih sranja i gestikulacija, pa dati navijacima da sami zakljuce tko je u pravu ali vidim da to nije bio cilj.. vidim da po fejsu i yt krecu "BRAVO BRUNO POKAZI KAKO STVARI ZAPRAVO STOJE U DINAMU" komentari sto je pretpostavljam i bio cilj? Dao si svim gazdinim ulizicama razlog da pljuju po tvom voljenom klubu kapetane, par dana pred pocetak sezone iznosis prljavi ves i skreces paznju na sebe, a da ne pricam o tome da ti agent dolazi u podcast tokom sezone gdje si treci na tablici i prica o tvom odlasku ili onom preseravanju na trgu gdje usutkavas navijace i paznju skreces na sebe sa svojim "zahvalama".

Cestitke svima, dobili ste paznju koju zarko zelite, dobili ste klikove i preglede, a izgubili samo obraz. Ovo je zadnje sto cu napisat o ovoj temi, hvala Bogu pa se imamo cemu veseliti u nadolazecim danima i mjesecima, nadam se da ce ekipa pozitivno reagirati na sve ovo i pobjedom u Osijeku usutkati dezurne kriticare.

Sad je dosta patetike imamo HNL za osvojiti

Ne volim Barcu ali ostavit cu ovaj citat ispod jer se apsolutno slazem sa izgovorenim i mislim da svaki klub koji drzi do sebe treba imati takvo misljenje.

Pogrjesili su i jedan i drugi. — Pacho

Nisu. Ako si dinamovac kakvim se predstavljaš prešutit ćeš neke stvari (sve da su se i desile). Nećeš svoj ego stavljati ispred kluba iz kojega si otišao svojevoljno. Budeš i iz jebene turske drukao za nas a ne 5 dana prije početka sezone srao govna. Nek si ga pljuga

Ti i tvoji pajdasi niste vecina a ti to vrlo tesko mozes shvatit. Dinamo je puno vise od jedne tribine — DiddyGuela

Vecina ili ne, nije niti bitno. Razlika je u tome sto vas laprdala nema nigdje kad treba nesto zrtvovati za taj klub, zato cete uvijek i biti laprdala, a sjever ce biti taj koji ce mijenjati stvari.

Dadic se navodno preselio u Krapinu... — Zg123

Stići će ga naša ruka i u Krapini :lol:

[img]http://
Neki domaci su ovo smatrali provokacijom, i bas nekak su se uzrujali, iako ne kuzim zakaj :lol:

Kad je ovo inbox, znaš da hajduk igra europu

Javilo mi se par ljudi s još nekim detaljima i izvorima, hvala im svima, a imao sam danas i vremena pa sam sumirao priče o svih tih pet naslova u jedan tekst koji si slobodno mogu spremiti ili podijeliti oni kojima je to zanimljivo, kao neki cheat-sheet za kad zatreba jer ovo su činjenice koje su, iako lako provjerljive, vrlo planski zakapane godinama, sve s ciljem kreiranja narativa o kontra mraku, kontra sili narodnom klubu koji je simbol borbe za poštenje u nogometu. Ajmo mu nadjenuti naslov

"Hajduk je avangarda"

Splitski Hajduk u svojoj je dugoj povijesti koja, doduše s prekidima i ponešto kreativnog tumačenja, traje još od 1911. godine, osvojio ukupno osamnaest naslova državnih prvaka. Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice). Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u ‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno. U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

Ovo, ipak, nije prva avangardna titula koju si je Hajduk pripisao kao naslov prvaka države. Iako ni blizu senzacionalna kao ta iz 1945. godine, prva je ona iz 1941. godine kada je osvojio tzv. prvenstvo Banovine Hrvatske - natjecanje koje niti nije bilo državno prvenstvo, nego de facto samo njegov prvi dio u kojem je sudjelovalo osam klubova iz Banovine Hrvatske, jedan iz Drinske Banovine (sarajevski SAŠK) i jedan iz Dunavske Banovine (HŠK Bačka iz Subotice). To natjecanje služilo je kao kvalifikacije za državno prvenstvo, odnosno nogometno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije. Ipak, Hajduk je prvo mjesto u tim kvalifikacijama samoinicijativno odlučio protumačiti kao ‘naslov prvaka’. Zanimljivost je da bi zagrebački GNK Dinamo, kada bi takva prva mjesta računao kao naslove prvaka države, godinu dana ranije - 1940. godine - osvojio čak dvije titule prvaka u istoj sezoni jer su, tada pod imenom Gradjanski, prvo osvojili kvalifikacijsko, tzv. Hrvatsko-slovensko prvenstvo u kojem se natjecalo sedam klubova iz Banovine Hrvatske, SAŠK, HŠK Bačka i SK Ljubljana; a onda i pravo državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.

Treća avangardna, da ne kažemo fantomska titula splitskog kluba, uslijedila je godinu dana nakon prvospomenute fiskulturne travestije. Te 1946. godine Fudbalski je savez Jugoslavije odlučio pokrenuti državno prvenstvo, odnosno službeno Saveznu ligu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a za nju su se ipak svi klubovi trebali kvalificirati. Prvo se kroz regionalne kvalifikacije trebalo izboriti za republičke, a zatim se kroz republičke kvalificirati za Saveznu ligu. Hajduk je u tim republičkim kvalifikacijama završio na prvom mjestu te se uspješno kvalificirao za igranje prvoligaškog nogometa - da bi kasnije i to proglasio ‘naslovom prvaka’. Sljedeće je godine isti taj ‘naslov’ osvojio NK Metalac Zagreb, današnji NK Kustošija - koji to, iako nema ni približno trofeja kao Hajduk, ne navodi kao naslov prvaka jer isto naprosto niti nije bilo državno prvenstvo. Primijetit ćete, ovo je već drugo kvalifikacijsko natjecanje za pravo državno prvenstvo koje Hajdukova historiografija, iz samo njima poznatog razloga, potpuno pogrešno i da ne kažemo lažno interpretira kao ‘naslov državnog prvaka’.

Četvrta avangardna titula nekadašnjeg ‘majstora s mora’ možda nije toliko senzacionalna kao ona iz 1945., ali je vjerojatno najperfidnija u povijesti hrvatskog nogometa. Te 1979. godine Hajduk je, uz svesrdnu pomoć Fudbalskog saveza Jugoslavije, doslovno ukrao zagrebačkom Dinamu već osvojeni naslov prvaka, a famozni slučaj Edmonda Tomića smatra se najvećim skandalom u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog sporta uopće. U posljednjem kolu tog prvenstva, 17. lipnja, Dinamo je pobijedio FK Vojvodinu u Novom Sadu 1:0 golom Drage Vabeca te osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Međutim, ranije te sezone, u utakmici između Rijeke i Dinama, za 'Fiumane' je nastupio Edmond Tomić, igrač koji je bio pod suspenzijom i nije smio igrati. Komisija za propise zbog toga je, u skladu s važećim pravilima, donijela odluku da utakmicu treba registrirati rezultatom 3:0 za Dinamo. U dan danas nerazjašnjenim okolnostima, Izvršni odbor FSJ-a prvi je put u povijesti odbacio mišljenje vlastite Komisije i suprotno njemu te pravno neutemeljeno utakmicu registrirao pobjedom Rijeke od 2:1. Tom je odlukom izmijenio poredak na tablici i ‘pogurao’ Hajduk na prvo mjesto, oduzevši Dinamu naslov prvaka i dodijelivši ga splitskom klubu. Zagrebački se velikan na ovo blatantno namještanje natjecanja žalio i pokrenuo sudski spor, a četiri godine kasnije sud je presudio kako je upravo Dinamo jedini stvarni prvak za 1979. godinu. Ipak, u posljednjem činu splitsko-beogradske sportsko-političke tragikomedije, FSJ jednostavno je ignorirao pravomoćnu sudsku presudu i odbio ju provesti, a Hajduk i dalje taj nikada stvarno osvojeni naslov pripisuje sebi. Dapače, ukradeni pehar koji pripada Dinamu i dan danas je izložen na Poljudu.

Vrijeme radnje posljednje, pete avangardne titule splitskog kluba, 1995. je godina. Kada uđete na Hajdukov stadion i pogledate prema semaforu na njegovoj južnoj strani, na zidovima ćete izblijedjelom plavom bojom vidjeti ispisane godine osvojenih trofeja. Među njima se nalazi i titula osvajača Hrvatskog superkupa 1995. godine - natjecanja koje se nikada nije odigralo. Nije šala: Hrvatski superkup te se godine uopće nije niti održao, shodno tome Hajduk ga nije niti igrao, ali u nevjerojatnom spletu mašte, mita i kreativne historiografije - Hajduk tvrdi da ga je osvojio. Čak i danas, ako na službenoj web stranici splitskog kluba u izborniku kliknete na ‘Uspjesi’, za svaku titulu (čak i onu fiskulturnu iz 1945.) otvorit će se zasebna podstranica s detaljima i statistikom natjecanja - osim za taj izmišljeni superkup. Čak smo pitali i Perplexity ‘Je li 1995. odigran hrvatski superkup?’, a odgovor koji smo dobili jedan je od najgenijalnijih ikad: “Hrvatski Superkup nije odigran 1995. godine. Iako Hajduk Split te godine ima službeno upisan Superkup, utakmica nije održana, pa taj trofej zapravo ne postoji u fizičkom obliku niti je odigran susret za Superkup te godine. Hajduk si je sam pripisao taj ‘trofej’”. Da, riječ ‘trofej’ u originalu je navedena s navodnicima.

Hajduk je velik klub, da se razumijemo. Povijesno po svemu drugi najveći u Hrvatskoj, odmah iza Dinama, što nije mala stvar. Ali još je veći od Hajduka mit o Hajduku, taj koktel lažnih narativa, prešućivanja nezgodnog i preuveličavanja nevelikog koji je nastao na papiru kad je nestalo rezultata na terenu. Možda ga je, u predgovoru Dežulovićevom Bilom libru, najbolje opisao slavni splitski kroničar Ante Tomić: ‘Objašnjenje je, mislim, u nekolicini koji su krasno pisali ili još uvijek pišu o Hajduku. U nekoliko generacija genijalnih autora koji su jedan komično neuspješni provincijski klub učinili herojskim, koji su svako ispadanje u pretkolu europskog natjecanja, svaku jebenu katastrofu koju bi normalna osoba što prije željela zaboraviti, svojim nadahnutim tekstovima učinili nezaboravnim. Žalosna je činjenica da je Hajduk uvijek djelovao bolje na papiru nego na travnjaku.’

Boban je spominjao da bi neki stariji u Dinamu mogli završiti karijeru - pa tko je bolji kandidat za to od Mišića? možda njegova dinamovština nije tako intenzivna, možda je na prvom mjestu nogometni profesionalac pa tek onda dinamovac i možda je baš to ono što nam treba u ovom trenutku.

ali ima on u sebi vatre. Josipe, želim ti 4 duple krune do isteka ovog ugovora!

Scott McKenna je rođen u mjestu Kirriemuir, gdje je rođen i J. M. Barrie, koji je napisao Petra Pana.

Vjerujem da bez ove informacije ne biste mogli zaspati večeras.

Svi bi kapitalce, a nitko ne bi dao kapital :cool: