Ja ću top 8 podijeliti u 3 kategorije:

• Povijesni: Plava Baština 1923 (5) i 115 godina (8), oba dresa su inspirirana nekim našim povijesnim dresovima. Petica mi se više sviđa jer je više clean dizajn, ali oba mi u kontekstu dresova inspiriranih povijesnim dresovima odgovaraju. Ne znam koliko je to moguće, dodao bih sitnu intervenciju na oba: petica bi trebala ili imati bijelo d ili dobiti još neki element u tamnoplavoj boji slova d da ga upotpuni, možda samo tanku liniju na dnu rukava kao što mi se čini da ima svijetloplavu na dnu hlačica. Na osmici bih umjesto "nema predaje" na kragni volio vidjeti detalj iz one Perškine rečenice "silan, neslomljiv", mislim da bi puno bolje odgovaralo samoj ideji dresa.
• Standardne boje: Plavo srce lavlje duše (1), Zagreb Stone (2) i Plavi potpis (4) su dresovi naših standardnih, već više puta viđenih boja i tu mi se gubi poanta imanja četvrtog dresa. Domaći dres će gotovo sigurno biti iste boje kao četvorka jer je to naša boja domaćeg dresa, ove sezon smo imali dva tamnoplava dresa poput jedinice i jedan bijeli poput dvojke. U tom kontekstu mi je ta dvojka još najupečatljivija, odnosno najviše odskače od standarda, no nisu mi sjeli ni priča ni dizajn; a Plavi potpis mi je najljepši, volim taj retro štih.
• Tuđi dizajni: Povijest (3), Stražar s kaptola (6) i Zlatno zeleni (7). Ono što ih sve povezuje je to da su im ključni elementi dizajna zapravo tuđi i samim time nikada ne bih glasao niti za jedan od njih: na trojki se radi o muralu Kralja Tomislava sa zapadne tribine, na šestici se radi o fotografiji katedrale, na sedmici se radi o buldogu s logotipa grupe.
  Šestica mi ima lijepu boju i odličnu inspiraciju, ali ovaj koncept watermarkanja fotografija me podsjeća na one jeftine, niželigaške Alpas dresove kakve nose Vukovar ili Kurilovec; da se nekako iskoristila katedrala na način na koji je prošle sezone iskorišten krov crkve Sv. Marka umjesto da je samo watermarkana fotografija crkve na dres, mislim da bi dres bio puno bolji. Što se sedmice tiče, zeleno-zlatna kombinacija mi je odlična i žao mi je što zlatno-zeleni dizajn kolege ovdje sa Zone nije prošao jer mi je ta ideja poveznice s Maksimirom bila favorit - na sedmici ja ideju ne vidim, ne vidim kakve veze buldog ima s tom zelenom bojom, a i iz opisa je jasno da tu nema nikakve dublje priče od toga da nikad nismo imali zeleni dres. Za kraj, kaj se trojke tiče, možda mi je i najbolji u ovoj trećoj kategoriji, ali stvarno bih na kraju kao taj jedan, četvrti dres, volio vidjeti nešto drugačije od još jednog crnog/tamnoplavog dresa.

Ako netko ne zadovolji "strucne" kriterije, ne ide u izbor, a clanovi onda ssmo glasaju po svom ukusu. — jakov1

Naravno da će svaki biti tehnički izveden tako da zadovoljava sve kriterije jer onaj koji ih ne zadovoljava neće ni biti uzet u razmatranje, ali ako zaista želimo nešto što će biti landmark, imati međunarodnu ili možda čak i globalnu važnost za arhitekturu, onda o tome trebaju odlučivati ljudi iz struke koji takvu vrijednost mogu prepoznati jer laici naprosto ne znaju. Također, prepuštanjem svega struci izbjegavaš tendenciju da kod dizajna krenu pribjegavati nekim plitkim, populističkim idejama koje bi se na prvu svidjele masama, a zapravo nemaju neku vrijednost.

Nije to sam pogledati par fotki i reći kaj ti se više sviđa, puno je kompleksnije i nije egzaktno, trebat će raspravljati o tome, argumentirati, konzultirati se s drugim stručnim ljudima.

I kao kaj sam rekao - apsolutno sam za to da članovi biraju smjer u kojem se ide oko velikih stvari poput izgradnje stadiona, selidbe stadiona i slično, već sam jučer napisao da smo o tome posredno i odlučivali jer je Dinamovo proljeće i na prvim i na drugim izborima bilo vrlo egzaktno i prinicipijelno oko toga da nam treba novi stadion i da treba biti u Maksimiru, na mjestu sadašnjeg, a ne neka adaptacija postojećeg ili nedajbože selidba u Blato, Kajzericu, Svetu Nedelju i gdje već ne.
Ali kad govorimo o odlukama za koje je potrebna stručnost, bio to izbor urbanističko-arhitektonskog rješenja ili koje ćemo lijevo krilo dovesti, to nisu pitanja za članske referendume.

vec vidim naslove. — Jurki

Čije naslove? Nadam se da nikada nećemo pasti na tu razinu da lažiramo svoju povijest zato što se neuki osjećaju uvrijeđenima, niti da ćemo kao klub podleći pritisku onih koji guraju narativ kako naše ‘d’ odjednom nije dovoljno hrvatsko, a itekako je bilo kad se ljude pendrečilo zbog njega dok su mudrijaši imali petice iz marksizma.

Dinamo je bio simbol hrvatstva i nositelj našeg nacionalnog identiteta u vremenima kad to nije bilo ni popularno, ni poželjno, ni profitabilno kao danas i svoje se povijesti ne smije sramiti.

Ne vidim kaj bi se dobilo neobvezujućim referendumom među članovima osim 67% šanse za naslov “Izabran izgled novog Maksimira, izgledat će onako kako navijači nisu htjeli da izgleda”.

A mislim, evidentno ne njih trojica :D

Ali oni tamo nisu zbog stručnosti nego kao predstavnici kluba i investitora, većina žirija je tamo zbog stručnosti. Na članovima kluba je da odlučuju npr žele li novi stadion, žele li ga seliti s lokacije i slično (rekao bih da smo o tome posredno i odlučivali s obzirom da su i novi stadion i ostanak na Maksimiru bili dio izbornog programa Dinamovog proljeća), ali ne baš i oko toga koje arhitektonsko rješenje odabrati jer za to ipak treba imati neka znanja koja +99% ljudi nema. Da uopće ne otvaramo temu toga da se radi o investiciji grada i države, a ne kluba.

Svi klupski zahtjevi od novog stadiona su zahtjevi članova, to proizlazi iz demokratskog legitimiteta klupskog vodstva - izabrali smo te ljude vjerujući da će osigurati najbolje moguće uvjete za Klub.

Referendum članova o idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju? Bože sačuvaj. Dajte imajte malo respekta prema stručnim ljudima i njihovom znanju.

Ovom tovaru — NitkoBitan

Šansa da ministar kod ovakve investicije glasa po nekom vlastitom, još k tome navijačkom nahođenju, umjesto po naputku stranke, ravna je nuli. On je tamo kao predstavnik jednog od dva investitora, kao i Tomašević.

Veceras me Dinamo odbio od sebe. — Makedonion

Kakav ego. Uzmi loptu i odi doma, ak nije po tvom onda nece nitko igrati nogomet.

A mislim, svašta možeš svakako tumačiti, ali ne možeš baš izmisliti nešto što se nije ni igralo….

…ili - ako si oni - možeš. Ovo je iz istog teksta o jednoj njihovoj drugoj tituli:

Vrijeme radnje posljednje, pete avangardne titule splitskog kluba, 1995. je godina. Kada uđete na Hajdukov stadion i pogledate prema semaforu na njegovoj južnoj strani, na zidovima ćete izblijedjelom plavom bojom vidjeti ispisane godine osvojenih trofeja. Među njima se nalazi i titula osvajača Hrvatskog superkupa 1995. godine - natjecanja koje se nikada nije odigralo.

Nije šala: Hrvatski superkup te se godine uopće nije niti održao, shodno tome Hajduk ga nije niti igrao, ali u nevjerojatnom spletu mašte, mita i kreativne historiografije - Hajduk tvrdi da ga je osvojio. Čak i danas, ako na službenoj web stranici splitskog kluba u izborniku kliknete na ‘Uspjesi’, za svaku titulu (čak i onu fiskulturnu iz 1945.) otvorit će se zasebna podstranica s detaljima i statistikom natjecanja - osim za taj izmišljeni superkup.

Čak smo pitali i Perplexity ‘Je li 1995. odigran hrvatski superkup?’, a odgovor koji smo dobili jedan je od najgenijalnijih ikad: “Hrvatski Superkup nije odigran 1995. godine. Iako Hajduk Split te godine ima službeno upisan Superkup, utakmica nije održana, pa taj trofej zapravo ne postoji u fizičkom obliku niti je odigran susret za Superkup te godine. Hajduk si je sam pripisao taj ‘trofej’”. Da, riječ ‘trofej’ u originalu je navedena s navodnicima.

Mogu svašta shvatiti, ali ovdje ima i vrlo hrabrih dizajnerskih rješenja i čistih klasika bez pretjerane kreativnosti, i modernih dizajna i tradicionalnih, i gotovo eksperimentalnih kombinacija kakve nikad nismo imali i maltene replika dresova iz povijesti, dresova jednostavnih linija i dresova na granici kiča s količinom detalja, a onda ima i kombinacija jednog i drugog i trećeg i četvrtog... da baš ni jedan ne da ti se ne sviđa, nego su svi sramotni i misliš da će se netko sprdati s nama?

Kaj si ti prijavio na natječaj? Ili ako nisi, kaj bi ti od četvrtog dresa ako ne bi ništa od ova 32?

Boja treceg, a kamo li četvrtog dresa, ne mora imati nikakve povijesne ili izravne veze s klubom; ta veza moze biti čisto kroz priču i inspiraciju.

Crna nema nikakve veze s nama, siva nema veze s nama, zlatna nema veze s nama - ipak, to su bili neki od nasih mnogima najdrazih dresova unatrag 15-20 godina. Zelena nema veze s Bayernom, brončana nema veze s Napolijem, crna nema nikakve veze s Barcelonom - pa su opet to bili neki od njihovih najljepših drugih/trećih/četvrtih dresova unazad par godina. Super je inspirirati se iz povijesti, ali super je ponekad i inovirati i probati nešto posve drugačije ako to ima smisla, ako ima priču.

Sve te zanimljive dresove iz nase malo dalje povijesti - crveno zuti, svijetloplavi, plavo-žuti - sve smo njih imali zato što nismo slijepo robovali onome kaj se dogodilo prije nego smo pobekad probavali i nešto novo. Najgore je kad se bojiš novog, to je savršeni recept za kulturu stagnacije.

Tako je, osvojili su ga 2011., na 100. obljetnicu osnutka kluba i neprecizno 97. godinu postojanja jer je klub koji je osnovan 1911. ugašen i prestao je postojati 1941., a tri godine kasnije osnovan je na Visu pod nešto drugačijim grbom Hajduk NOVJ koji je baštinio povijest tog ugašenog JNK Hajduk Splita.

Isječak iz mog teksta o izmišljenim tovarskim titulama koji govori baš o tom naslovu iz 1945. “osvojenom” 2011. godine:

Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice).

Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u ‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno.

U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

S obzirom da su brisali komentare u objavi — Sesvećanin

gledam kako su brisani komentari — Sesvećanin

Ajmo ne ponavljati ovakve pizdarije, izmišljotine i teorije zavjere. Niti jedan komentar nije obrisan na toj objavi, uostalom ti komentari koje spominješ su i dalje vidljivi ispod nje.

Zašto bi klub “glumio” izbor ili ga namještao, kao da se radi o natjecaju za posao u drzavnoj službi? Nit moramo imati cetvrti dres, nit ga članovi moraju birati - klub je mogao normalno interno dizajnirati dres kao i svaki drugi kroz povijest i nitko ne bi prigovorio ni malo, to bi bilo posve normalno svima.

Uostalom, klub je objavio objašnjenje selekcije koju je žiri napravio i iz nje se vrlo lako da iščitati kako se došlo do ovog izbora. Prestani tražiti neprijatelje gdje ih nema.

Čestitam, vrhunski. Još ću malo razmisliti, ali definitivno moj favorit.

Priča mu daje dodatnu dubinu, mislim da je simbolika poveznice s Maksimirom nesto iznimno bitno u trenutku privremene selidbe i jako lijep, nenapadan i gospodski hommage nasem jedinom pravom domu. Bravo!

Ima nekoliko zaista dobrih, jos cu razmisliti prije no kaj dam glas. Moji favorit za sada su

• Broj 1 “SIZJ” - patim na uzorke i ovaj mi je odličan jer kombinira to naše d i stvara uzorak koji izdaleka izgleda generično, a izbliza priča priču. Mislim da mu aplikacija na ovom templateu ne pomaže i da bi uživo, uz manji kontrast, izgledao puno bolje.
• Broj 10 “Užareni sjever” - vrlo zanimljiv koncept, gradijent mi je odličan, zlatni elementi perfektno funkcioniraju na njemu, jedino mislim da ne bi baš dvije sezone zaredom trebalo posvetiti četvrti dres istoj temi
• Broj 27 “Maksimir u leđima” - nemam primjerbe, fenomenalan mi je dres. Zelena je predivna, poveznica s Maksimirom u trenutku selidbe na Kranjču prevažna simbolika, zlatni elementi odlično funkcioniraju, kragna je vrhunska. Zapravo, ovo mi je definitivno favorit.