Ovom tovaru — NitkoBitan

Šansa da ministar kod ovakve investicije glasa po nekom vlastitom, još k tome navijačkom nahođenju, umjesto po naputku stranke, ravna je nuli. On je tamo kao predstavnik jednog od dva investitora, kao i Tomašević.

Veceras me Dinamo odbio od sebe. — Makedonion

Kakav ego. Uzmi loptu i odi doma, ak nije po tvom onda nece nitko igrati nogomet.

A mislim, svašta možeš svakako tumačiti, ali ne možeš baš izmisliti nešto što se nije ni igralo….

…ili - ako si oni - možeš. Ovo je iz istog teksta o jednoj njihovoj drugoj tituli:

Vrijeme radnje posljednje, pete avangardne titule splitskog kluba, 1995. je godina. Kada uđete na Hajdukov stadion i pogledate prema semaforu na njegovoj južnoj strani, na zidovima ćete izblijedjelom plavom bojom vidjeti ispisane godine osvojenih trofeja. Među njima se nalazi i titula osvajača Hrvatskog superkupa 1995. godine - natjecanja koje se nikada nije odigralo.

Nije šala: Hrvatski superkup te se godine uopće nije niti održao, shodno tome Hajduk ga nije niti igrao, ali u nevjerojatnom spletu mašte, mita i kreativne historiografije - Hajduk tvrdi da ga je osvojio. Čak i danas, ako na službenoj web stranici splitskog kluba u izborniku kliknete na ‘Uspjesi’, za svaku titulu (čak i onu fiskulturnu iz 1945.) otvorit će se zasebna podstranica s detaljima i statistikom natjecanja - osim za taj izmišljeni superkup.

Čak smo pitali i Perplexity ‘Je li 1995. odigran hrvatski superkup?’, a odgovor koji smo dobili jedan je od najgenijalnijih ikad: “Hrvatski Superkup nije odigran 1995. godine. Iako Hajduk Split te godine ima službeno upisan Superkup, utakmica nije održana, pa taj trofej zapravo ne postoji u fizičkom obliku niti je odigran susret za Superkup te godine. Hajduk si je sam pripisao taj ‘trofej’”. Da, riječ ‘trofej’ u originalu je navedena s navodnicima.

Mogu svašta shvatiti, ali ovdje ima i vrlo hrabrih dizajnerskih rješenja i čistih klasika bez pretjerane kreativnosti, i modernih dizajna i tradicionalnih, i gotovo eksperimentalnih kombinacija kakve nikad nismo imali i maltene replika dresova iz povijesti, dresova jednostavnih linija i dresova na granici kiča s količinom detalja, a onda ima i kombinacija jednog i drugog i trećeg i četvrtog... da baš ni jedan ne da ti se ne sviđa, nego su svi sramotni i misliš da će se netko sprdati s nama?

Kaj si ti prijavio na natječaj? Ili ako nisi, kaj bi ti od četvrtog dresa ako ne bi ništa od ova 32?

Boja treceg, a kamo li četvrtog dresa, ne mora imati nikakve povijesne ili izravne veze s klubom; ta veza moze biti čisto kroz priču i inspiraciju.

Crna nema nikakve veze s nama, siva nema veze s nama, zlatna nema veze s nama - ipak, to su bili neki od nasih mnogima najdrazih dresova unatrag 15-20 godina. Zelena nema veze s Bayernom, brončana nema veze s Napolijem, crna nema nikakve veze s Barcelonom - pa su opet to bili neki od njihovih najljepših drugih/trećih/četvrtih dresova unazad par godina. Super je inspirirati se iz povijesti, ali super je ponekad i inovirati i probati nešto posve drugačije ako to ima smisla, ako ima priču.

Sve te zanimljive dresove iz nase malo dalje povijesti - crveno zuti, svijetloplavi, plavo-žuti - sve smo njih imali zato što nismo slijepo robovali onome kaj se dogodilo prije nego smo pobekad probavali i nešto novo. Najgore je kad se bojiš novog, to je savršeni recept za kulturu stagnacije.

Tako je, osvojili su ga 2011., na 100. obljetnicu osnutka kluba i neprecizno 97. godinu postojanja jer je klub koji je osnovan 1911. ugašen i prestao je postojati 1941., a tri godine kasnije osnovan je na Visu pod nešto drugačijim grbom Hajduk NOVJ koji je baštinio povijest tog ugašenog JNK Hajduk Splita.

Isječak iz mog teksta o izmišljenim tovarskim titulama koji govori baš o tom naslovu iz 1945. “osvojenom” 2011. godine:

Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice).

Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u ‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno.

U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

S obzirom da su brisali komentare u objavi — Sesvećanin

gledam kako su brisani komentari — Sesvećanin

Ajmo ne ponavljati ovakve pizdarije, izmišljotine i teorije zavjere. Niti jedan komentar nije obrisan na toj objavi, uostalom ti komentari koje spominješ su i dalje vidljivi ispod nje.

Zašto bi klub “glumio” izbor ili ga namještao, kao da se radi o natjecaju za posao u drzavnoj službi? Nit moramo imati cetvrti dres, nit ga članovi moraju birati - klub je mogao normalno interno dizajnirati dres kao i svaki drugi kroz povijest i nitko ne bi prigovorio ni malo, to bi bilo posve normalno svima.

Uostalom, klub je objavio objašnjenje selekcije koju je žiri napravio i iz nje se vrlo lako da iščitati kako se došlo do ovog izbora. Prestani tražiti neprijatelje gdje ih nema.

Čestitam, vrhunski. Još ću malo razmisliti, ali definitivno moj favorit.

Priča mu daje dodatnu dubinu, mislim da je simbolika poveznice s Maksimirom nesto iznimno bitno u trenutku privremene selidbe i jako lijep, nenapadan i gospodski hommage nasem jedinom pravom domu. Bravo!

Ima nekoliko zaista dobrih, jos cu razmisliti prije no kaj dam glas. Moji favorit za sada su

• Broj 1 “SIZJ” - patim na uzorke i ovaj mi je odličan jer kombinira to naše d i stvara uzorak koji izdaleka izgleda generično, a izbliza priča priču. Mislim da mu aplikacija na ovom templateu ne pomaže i da bi uživo, uz manji kontrast, izgledao puno bolje.
• Broj 10 “Užareni sjever” - vrlo zanimljiv koncept, gradijent mi je odličan, zlatni elementi perfektno funkcioniraju na njemu, jedino mislim da ne bi baš dvije sezone zaredom trebalo posvetiti četvrti dres istoj temi
• Broj 27 “Maksimir u leđima” - nemam primjerbe, fenomenalan mi je dres. Zelena je predivna, poveznica s Maksimirom u trenutku selidbe na Kranjču prevažna simbolika, zlatni elementi odlično funkcioniraju, kragna je vrhunska. Zapravo, ovo mi je definitivno favorit.

Jedna osoba može kupiti maksimalno 4 ulaznice, računajte na to. Nadopunjena je vijest.

Grad Zagreb potpisao je ugovor za izradu projekta uklanjanja stadiona Maksimir, čime je i formalno pokrenuta prva operativna faza rušenja postojećeg stadiona.

Ugovor je sklopljen 3. ožujka sa zajednicom ponuditelja koju čine vinkovački EURCO d.d. kao nositelj i osječki RESPECT-ING d.o.o. kao član zajednice. Vrijednost ugovora iznosi 22.222,22 eura bez PDV-a, odnosno 27.777,78 eura s PDV-om, a rok za izradu projektne dokumentacije je tri mjeseca.
U okviru ugovora angažirana su i dva podugovaratelja.

Tvrtka Consilium Electra d.o.o. izradit će elektrotehnički dio projekta uklanjanja, dok će IMEP d.o.o. biti zadužen za strojarski projekt. Svaki od podugovaratelja sudjeluje s po pet posto ugovora, odnosno s vrijednošću od 1.111,11 eura.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/zagreb-potpisao-ugovor-projekt-rusenja-maksimira-krece-odbrojavanje-15685766?cx_linkref=jl_home_vijesti_prva_pasica

Sad kad opet ovo gledam, jedna od naših najvećih pobjeda glede Maksimira je što se definitivno odustalo od ikakvih nadogradnji postojeće infrastrukture i pokušaja integracije Sjeverne tribine, a u gorim varijacijama i Zapadne tribine u budući dizajn. A prije samo 5 godina Grad je (doduše, predizborno) krenuo u proceduru za izgradnju nove istočne tribine koja bi vjerojatno ubila ideju izgradnje potpuno novog stadiona.

Opirem se tome od kad pratim tematiku stadiona i jako mi je drago kaj se na kraju od toga odustalo. Sjever je iznimno disfunkcionalnih ulaza zbog blizine ulice (pogotovo za - u devedesetima planirani - kapacitet stadiona od 50-ak tisuća mjesta), tribina je stravično preširoka a opet nespojiva s drugim tribinama, o Zapadu ne treba ni trošiti riječi, a da ih se išlo zrcaliti na istoku i jugu te još dodavati ring dolje... lažem si da bi bilo kao Luigi Ferraris, ali realno bilo bi nakaradno za novi stadion.

Ovo na renderima je još možda i najbolja verzija te adaptacije, ali i dalje - kaj god novo na kraju bude, bit će bolje od svake te verzije.

Doći će, sve su njihove karte otišle. Ako izuzmemo derbi, bit će to možda i najbrojnije ovosezonsko gostovanje na Maksimiru, a sigurno jedno od brojnijih zadnjih godina. Više je bilo ako se ne varam jednom Riječana i par europskih gostiju, BVB i Celtic mi prvi padaju na pamet.

Ne tvrdim da je mirni dečec koji nije kriv za ništa, samo da se malo pretjeruje s tezama o anger managementu i nužnoj psihološkoj pomoći.

Stojković nema problema s anger managementom i ne treba mu nikakav psiholog za to, naprosto ove sezone baš nema sreće s crvenim kartonima. Prvi je dobio iz glupe nepažnje, iste sekunde je dignuo ruke u znak isprike jer nije vidio igrača u okretu; drugi je dobio za situaciju koja se nebrojeno puta nije kažnjavala žutim kartonom (pogotovo ne drugim žutim kartonom); a treći je dobio za odgurivanje igrača u okretu koje je ispalo kao da mu je išao udariti šamar.

Da se razumijemo - svaki je zaslužen i u svaku od tih situacija se sam doveo, ali to su jedina tri crvena kartona koja je dobio u pet seniorskih sezona i više od 7.500 minuta na terenu te je svaki od njih bio vrlo specifična situacija koja mu, svaka na svoj način, nije išla u prilog.