Onda su Real, Barca, Liverpool, PSG, Bayern, Arsenal itd... moralne vertikale? — Noel

Ne, upravo suprotno. Svaki od tih klubova ima kladionicu za sponzora. Real je imao Bwin na dresu dok ga nije zamijenio Emirates jer je više platio, ali to što im kladionica više nije glavni sponzor ne znači da im nije uopće sponzor jer trenutno među sponzorima imaju tri kladionice: Codere za Španjolsku, Versus za ostatak Europe i SportyBet za Afriku. Recimo taj Codere plaća oko 3 milijuna eura godišnje Realu, to je njima cca 0.2% godišnjeg proračuna. Nisam gledao ostale klubove koje si naveo, ali poprilično sam siguran da je kod svih vrlo slična situacija.

To je bila poanta mog komentara jer si napisao da najveći klubovi više nemaju kladionice za sponzore - no imaju, samo im više nisu glavni sponzori, a nisu ne zbog 'moralne vertikale' nego zbog toga što se promijenilo tržište i pojavili su se brendovi koji plaćaju više za najskuplju poziciju. Ti klubovi su globalni brendovi i funkcioniraju u drugačijoj ekonomiji, mi smo uvelike ograničeni na naše, u europskim okvirima malo i ne odveć bogato tržište. I to se može s vremenom promijeniti, dapače vjerujem da klub ide u smjeru da se to i promijeni, ali neće se dogoditi preko noći.

Ne surađivati s kladionicama bio bi hrabar potez koji bi odjeknuo, možda i međunarodno, ali to onda ne bi značilo samo maknuti kladionicu s dresa i odreći se par stotina tisuća eura razlike do manjeg sponzora na dresu nego i ne surađivati s kladionicama općenito, što je još dodatnih par stotina tisuća eura.

Kojem velikom klubu je trenutno glavni sponzor na dresu kockarnica? Veliku većinu tih sponzora su avio kompanije (ili velike korporacije). Jedini veći klub (ako nisam nekaj zaboravio) koji ima trenutno na prsima kockarnicu je Inter. — Noel

Da ne ispadne da ih branim jer to definitivno ne radim, ali mnogim velikim klubovima na svijetu su sponzori na dresu bile kladionice, od Real Madrida nadalje. Gotovo svakom klubu je kladionica i dalje sponzor, jedino više nisu na dresu - ne zbog etičnosti nego zato što su se pojavili sponzori koji plaćaju više i koji su ih istisnuli s te najprestižnije sponzorske pozicije. U top 100 klubova na UEFA ljestvici, samo Bodo/Glimt i Real Sociedad nemaju kladionicu kao sponzora, s tim da su članovi Sociedada odlučili da ne žele da njihovi klub promovira klađenje i kockanje - kaj je jako na tragu ovoga o čemu mi ovdje pričamo.

Čisto da ne budemo u zabludi kako su Milan, Juventus ili Stuttgart neke moralne vertikale nasuprot Intera, Celtica ili nas. Nisu, nego Emirates, Stelantis i LBBW jednostavno plaćaju više, a svaki od tih klubova je kladionicu na dresu zamijenio jednim ili više official betting partnera - za Stuttgart je to Bet365, a Milan i Juve ih imaju nekoliko za razne dijelove svijeta.

Ako se ne varam, od sljedeće sezone su sve generacije akademije pokrivene sponzorima.

Ne bih rekao da je neprirodno i Favbeta ipak nema na dječjim dresovima, ali slažem se da je važno pitanje kakvu poruku time šaljemo i mislim da je cijela ova rasprava jako dobra za klub. Nema tu točnih ili netočnih odgovora, pitanje je samo vrlo teške vrijednosne odluke - je li Dinamu važnije nekih pola milijuna eura godišnje ili nam je pak važnije poticati promjene u društvu za koje bi se članovi vjerojatno složili da su pozitivne?

I ako je ovo drugo, čemu mnogi naginjemo i mislim da se tu krije vrlo ozbiljan prostor koji nitko osim Dinama u Hrvatskoj ne može popuniti, gdje podvlačimo crtu? Ne mislim samo u smislu nekih drugih potencijalnih sponzora, jer gotovo svaki realno ima putra na glavi, nego i samih kladionica: nećemo imati kladionicu na dresu, ali hoćemo li ju imati kao sponzora negdje drugdje, "betting partnera" kao kaj imaju gotovo svi klubovi? Hoćemo li ići do te mjere da maksimalno - unutar ugovornih obveza - bojkotiramo kladionicu koja je sponzor lige? Kaj ako nam se godinu dana kasnije javi neka kladionica i ponudi ne par stotina tisuća eura više nego par milijuna eura više - hoćemo li onda odustati od toga što smo propagirali ili ćemo odustati od nekoliko milijuna eura?

Nisu to baš pitanja s jednostavnim odgovorima, ali dobro je da se o njima priča.

Uvijek će se pronaći rješenje. Evo gledam po gradu reklame za Admiral Bar - jer se Grand Casino Admiral više ne smije reklamirati - i podsjeća me to na sve kaj se događalo s postepenim zabranama reklamiranja cigareta, onih gotovo legendarnih bilboarda "Pozdrav iz Rovinja". Da ne ulazim u međunarodne primjere koji su bili posve genijalni s marketinškog aspekta.

Ne budi naivan — jakov1

Malo već skrećemo s teme, ali svaka ovisnost je do pojedinca. Puno više ljudi se kladi nego što ima ovisnika o klađenju, baš kao što puno više ljudi pije alkohol nego što ima alkoholičara. Kladionica nije cigareta pa da šteti onome tko puši i svima oko njega, ona šteti samo onima koji pretjeruju i ne uspjevaju se kontrolirati - da, ni jedna kladionica se ne trudi aktivno boriti protiv ovisnosti o kocki jer im ona donosi profit, ali ne bori se ni Podravka protiv pretilosti ni Žuja protiv alkoholizma.

Ja se slažem s Dedom, ovo je dobra i poželjna rasprava. Klub egzistira i posluje u društveno-ekonomskom okruženju u kakvom posluje i na koje ne može utjecati. Kladionice na dresu su imali neki od objektivno najmoćnijih klubova svijeta, sjećam se odmah Reala i Milana dok se nisu pojavili još izdašniji sponzori (jer njihovo ekonomsko okruženje je globalno, ne tržište od oko 3 milijuna punoljetnih ljudi), a mislim da danas ama baš svaki ozbiljniji klub ima nekog službenog betting partnera.

Englezi su od sljedeće sezone zabranili kladionice na dresovima (i dalje su dozvoljeni svugdje drugdje), u LaLigi je zabrana od 2020. godine, u Serie A od 2019, u SuperSport HNL-u... pa ono, nomen est omen.

Vrlo je tendenciozno promoviranje klađenja nazvati promocijom ovisnosti. Tom logikom je promoviranje piva zapravo promocija alkoholizma, promoviranje hrane promocija pretilosti, promoviranje automobila promocija obijesnog divljanja cestama, a promoviranje lijekova doslovno promocija smrti. Stvari nisu crno-bijele, koliko god ovisnost o kocki jest ozbiljan drustveni problem kojim se ne bavimo dovoljno.

Ali generalno jako dobro pitanje za neki novi članski dan.

Igranje jugolige bi mi imalo smisla kad bi Cibona imala zaista realan potencijal u narednih 2-3 godine to osvojiti i obrisati pod s režimskim blizancima iz Beograda. S obzirom da oni na plaće igrača troše 15-16 milijuna eura godišnje, to bi od Cibone zahtijevalo budžet za plaće minimalno onakav kakav imaju tovari u nogometu. Za neku ulogu potencijalnog favorita, govorimo o budžetu za plaće koji se približava brojci od 20 milijuna eura - to je skoro koliko mi trošimo u nogometu.

Meni to djeluje potpuno nerealno, kaj znači da se za mrvice odlučuje biti kulisa sportsko-političkom projektu Aleksandra Vučića i davati legitimitet cijelom tom kriminalnom cirkusu.

Po kriteriju po kojem Beljo ovu tekmu gleda na TV-u.

Citirat ću tuđi komentar: Jao, ovaj Thun baš nije imao sreće sa ždrijebom.

Nemojte samo uzeti 5.000 eura mjesečno bruto i to preračunati u cca 2.800 neto, kao da se radi o plaći. Tih koliko god osoba osoba vjerojatno neće sljedeće četiri godine na tome raditi puno radno vrijeme niti isključivo na tom projektu.

Ne pratiš? Onda možeš preskočiti temu bez nepotrebnog naskakivanja na svaku moju sintagmu koja te uznemiri. — cibona

Da sam ja jedini koji upozorava na to što radiš, onda bi to stvarno bio moj problem, ali definitivno nisam. Sad sam reagirao jer mislim da je nepotrebno da se na današnji dan vode ovakve rasprave na ovoj temi, a ti si ih zakuhao - i ajde da se ne lažemo, znaš da to radiš i ne radiš to slučajno.

Ali mislim da smo riješili taj dio, ti si napisao svoje, odgovorilo ti se i mir, možemo se vratiti temi - kad bi se moglo znati kaj se igra u Europi?

Nepotrebno kuriš frku i dižeš tenzije s bratskim i nebratskim klubovima, pogotovo kada ne možeš biti objektivan. — emilperska

Bratske klubove je prvo @cibona spomenuo, ne ja. Sama sintagma je posve nepotrebna jer GNK Dinamo nema ni jedan "bratski" košarkaški klub, ima samo KK Dinamo kao partnerski klub. Nije ovo ni približno prvi, a siguran sam ni zadnji put da on na Zoni latentno provocira i pokušava Cibonu ugurati u neki znak jednakosti s Dinamom, bilo to ovo o bratskim klubovima, ono o službenim predstavnicima Dinama u loži od prije nekoliko dana, idiotarije poput "bez Cibone nema Zagreba" par dana prije toga i tako u nedogled.

I posve sam objektivan kaj se ovoga tiče jer košarku uopće ne pratim kao sport, a jednako su mi dragi i KK Cibona i KK Dinamo - prvi kao kultni zagrebački klub, drugi kao dio Dinamove obitelji jer sam prije svega i iznad svega dinamovac.

Zato čestitke Ciboni još jednom, baš mi je drago kaj su vratili pehar u Zagreb i to još iz ruku onih koji su ga držali zadnjih par godina. Ono kaj mi nije drago - jer među dinamovcima su KK Dinamo i/ili KK Cibona dva kluba za koje većina nas navija - nije mi drago kad vidim da se ovaj lijepi trenutak za zagrebački sport iz parcijalnih interesa koristi za provociranje jednog od ta dva kluba.

Neka pati koga smeta! — cibona

Potpuno nepotrebno potenciraš tenzije, nitko ne pati i nikog ne smeta. GNK Dinamo i KK Dinamo su "bratski klubovi" (kad već koristiš tu sintagmu) jer su dio Dinamove obitelji, a ne vidim baš ništa čudno u tome da klub čestita i nekom drugom velikom, zagrebačkom klubu na naslovu prvaka.

Dodao bih - pogotovo kad taj naslov osvoji kao underdog u ambijentu totalne i apsolutne mržnje prema našem gradu.

Jedna mala digresija - kada u medijima postoje novinari i autori koji stvarno kvalitetno rade svoj posao, kao što je Vice napravio ovaj intervju s Franom, onda ne samo da bi bio neki red da ih se "nagradi" klikom nego nam je to zapravo i u interesu jer što se više klika pozitivan sadržaj o Dinamu, to urednicima signalizira da je on čitateljima zanimljiv pa će možda i više takvog sadržaja biti. Ako se ne čita, ako se tekst kopira pa dijeli okolo, to im samo govori da im takav sadržaj ne treba.

Medijski krajobraz Hrvatske ne možemo promijeniti, ali možemo pokazati da kvalitetan sadržaj zaslužuje klikove.

Utoliko je ovo kaj je zalijepo poprilično kontraproduktivno kad govorimo o interesima kluba i nas kao njegovih članova i navijača. Nisu to velike stvari, ali i male nešto znače.