Nogometni Stadioni
Klub koji nema svoj "dom" (što je za mene stadion prve momčadi, a ne trening kamp) gubi velik dio identiteta. Moraš shvatiti bitnu razliku između prvoligaškog gledatelja i onog niželigaškog. Prosječan "navijač" niželigaška želi moći prošetati do stadiona ili se voziti autom 10 minuta i nemati problema s traženjem parkinga. Želi sresti tamo susjede, popiti s njima pivu prokomentirati što se događa u kvartu. Tamo igraju i veterani, često se događaju i druge stvari oko igrališta. Igrališta niželigaša su često centar (muškog) društvenog života. Kad klub utakmice igra ne "stranom" stadionu gdje svega toga nema, da, ljude više ne zanima. Pokazalo se sa svakim zagrebačkim niželigašem koji je igrao na Kranjči.
A ako govorimo o nekoj višoj razini, što klub uopće čini klubom? Po meni su to stadion, navijači, povijest i sam "duh kluba". Recimo pravna osoba koja je današnji Dinamo osnovana je tek 1996. pa nitko od nas ne misli da klub postoji tek od tada.