Dakle, na danasnji dan, prije dvije godine, dogodilo se nekaj kaj se ne moze izmjerit trofejima, bodovima ni tablicama. Dogodilo se nekaj kaj ide ravno u srce svakog tko je ikad stajal na sjeveru, tko je ikad promuknul od navijanja i tko je ikad osjecal da Dinamo nije samo klub, nego da je dio njega.

Dinamo se vrnul doma. Vrnut je nama. Clanovima. Navijacima. Zagrebu.

Godinama smo gledali kak se nas klub vodi bez nas. Kak ljudi koji nikad nisu stajali na betonu Maksimira odlucuju o Svetinji.

I onda je dosel taj dan. Dan kad se Maksimir opet pocel disati kak treba.

Nije to bila samo promjena u papirima i statutima.
To je bil trenutak kad smo si rekli: ovo je opet nas Dinamo.

Dinamo onih koji su ga nosili kroz kišu, snijeg i poraze. Dinamo onih koji su kilometre radili po Europi. Dinamo onih koji znaju da plava boja nije samo boja, nego identitet. Jer Dinamo nikad nije smio bio projekt. Dinamo nije firma.

Dinamo je grad.
Dinamo je kvart.
Dinamo je onaj klinac koji prvi put dode na sjever i vise nikad ne ode.

Prije dvije godine nismo samo vratili klub.
Vratili smo dostojanstvo. Vratili smo glas. Vratili smo ponos.

I zato danas, kad pogledas Maksimir, kad vidis ljude s clanskima u dzepu, klince, ljude u Dinamovim dresovima, sa zastavicama na autu, u autu, kad cujes pjesmu sa Sjeverne tribine koja budi Zagreb, znas da to nije slucajno.

To je rezultat ljubavi koja se nije dala slomit.

Jer Dinamo nikad nije pripadal pojedincima.
Dinamo je uvijek pripadal nama.

I zato danas jos glasnije i jos jace:

Dinamo svetinja.

Mislite li da će se sada smanjiti kritike na račun Kove? S obzirom na ovaj, rekao bih, sjajan niz u HNL-u, uz dominantnu predstavu u derbiju i, usudio bih se reći, jako dobar nastup Dinama u Belgiji.

Mislite li da je i on nešto naučio iz kritika koje je dobio te da se u međuvremenu prilagodio veličini i zahtjevima Dinama?

I s obzirom na sve te predstave, mislite li da je Kova zaslužio ući u sljedeću sezonu kao trener Dinama (pod pretpostavkom da ne udemo u neku ogromnu krizu i da uzmemo prvenstvo s >10 bodova i kup? )Ili mislite da će mu, bez obzira na to, Uprava Dinama ipak uzeti za zlo lošu formu na jesen i nekoliko neugodnih poraza u Europi?

Nismo mi prošli ligašku fazu, nego smo se jedva provukli u baraž. Znači nismo došli do 1&16 finala, Genk je jučer došao. — Kermit

Okej. Ali format je jasan. Ako zavrsis u top 24, prosao si ligasku fazu. Nismo mi birali sustav natjecanja, igramo po pravilima koja vrijede za sve. Nismo bili medu osam najboljih, nismo dominirali i nismo preskocili play-off. Ali nismo ni ispali. Bili smo unutra do kraja i izborili nastavak natjecanja.

Mozes reci da je to skromno. Mozes reci da je moglo uvjerljivije. Ali ne mozes reci da nismo prosli ligasku fazu.

To je cinjenica, sve ostalo je dojam.

Samo Liviju možemo to zahvaliti. Jer bi inače popili još koju gajbu sigurno. — Kermit

Pa hvala Bogu da imamo golmana koji te drzi zivim. To ti je dio ekipe. Kak je nekad netko imao Olma i Orsica da rijese tekmu, tak danas imas golmana koji ti donese prevagu. To nije argument protiv trenera, to je dio nogometa. Ili cemo sad rec da su sve pobjede iz 18/19 bile samo zato kaj je netko zabio eurogol?

Sinoćnja utakmica je bila ok prema naprijed, ali nas je iz tranzicije Genk prepišavao ko da smo juniori. I tu se vidi potpis trenera, odnosno ne vidi. — Kermit

Tranzicija protiv Genka? Da, bilo je rupa. I to ozbiljnih. I to je legitimna kritika. Ali nemoj radit narativ da smo 90 minuta izgledali ko juniori. Tekma je imala faze. Prema naprijed smo bili konkretni, hrabriji nego u nekim ranijim euro gostovanjima. Obrambeno smo znali plivat. To je tocno. Ali to nije crno-bijela slika.

Ove sve floskule, zamijenili smo 15 igrača, ovo je nova momčad može govoriti netko tko traži alibije, a nema tri čiste pogledati se u ogledalo i priznati kako stvari stoje. — Kermit

Nije alibi, nego cinjenica. To ne znaci da trener nema odgovornost. Ima. Ali ignorirat toliku promjenu kadra i pricat ko da se radi o kontinuitetu od tri godine je isto tako nerealno.

doslovno je dobio više kredita od svih koje si prije njega nabrojao... ima sreće što je Boban tu da navikne na pravilo da nećemo mjenjati trenere kao čarape.. i pripreme je dobio i vrijeme i strpljenje u krizi ne razumijem što misliš pod kredit, ako ga on nije dobio? — mali M

Kredit nije to kaj te netko nije otpustio. Kredit je prostor da radis bez da ti se nakon svake lose tekme sudi ko da je smak svijeta. I da, dobio je pripreme, dobio je vrijeme. Ali isto tak je radio s ekipom koja se mijenjala i jos uvijek trazila identitet. To je kontekst, ne izgovor.

a sori buraz, ali to ti je posao.. ne znam dal ti je netko rekao, ali i tebe na poslu svaki dan procjenjuju dal zadovoljavaš normu i kvalitetu.. Njegov posao (u Dinamu) je rezultat i kvaliteta NA VEĆOJ RAZINI... i ako mu je to teško isporučiti.. sori.. — mali M

Naravno da je. I njega se procjenjuje. I treba. I ne radi se o jednoj gresci u osam mjeseci, bilo ih je vise. Bilo je losih utakmica i ozbiljnih poraza. Betis, Celta, Lille u gostima, Danska... To su teski udarci.

Ali isto tak nije fer rec da je cijela Europa podbacaj.

Bio si unutra do kraja, izborio prolaz ligaske faze, igrao taj play off, imao solidne i dobre utakmice, i jucer odigrao najbolju europsku tekmu u gostima ove sezone. To nije savrseno, ali nije ni raspad.

Dakle, da, bilo je teskih poraza. Ali bilo je isto tak i pomaka.

Procjena se ne radi na temelju najgore veceri, nego na temelju cijele sezone.

U HNL-u si prvi, +5, 52:17. Obrambeno stabilniji nego lani. Domace utakmice pod kontrolom.

To ne znaci da nema odgovornosti. Ima. Ali ako cemo pricat o normi, onda gledamo sve, i minus i plus.

Jer ako mjerimo samo po najgorim danima, onda nijedan trener nikad nece proc.



Kad se vec 18/19 poteze kao zlatni standard, s pravom, ajmo ga usporedit s danasnjom 25/26.

Iz 17/18 u 18/19 Dinamo je promijenio kostur, ali ne cijeli DNK. Dosli su Théophile, Dilaver, Leovac, Petkovic, Orsic, Kadzior, Majer. Dakle, 6-7 kljucnih igraca koji su odmah podigli razinu. Ali jezgra je ostala: Ademi, Moro, Rrahmani, Livakovic, Olmo. To nije bio totalni reset, nego pogodena nadogradnja na postojecu bazu.

Sad pogledaj 24/25 i 25/26.

Otisli su Petkovic, Baturina, Pjaca, Sucic, Rog, Ristovski. Prakticki cijela kreativna i napadacka os. Dosli su McKenna, Bennacer, Zajc, Beljo, Bakrar, Vidovic i hrpa mladih igraca. To nije 6-7 ciljanih upgradea. To je rekonstrukcija napada i vezne linije, uz promjene i u obrani.

Brojcano gledano:

18/19 u odnosu na 17/18: 6 do 8 ozbiljnih promjena, ali uz zadrzanu jezgru.
25/26 u odnosu na 24/25: 10+ promjena u rotaciji i prakticki nova napadacka struktura.

To je razlika u tipu promjene.

Tada si nadogradio. Sada si resetirao i preslozio vise od pola ekipe.

I zato usporedba “Bjelica je odmah kliknuo” mora uzet u obzir da je dobio jackpot kombinaciju. Pogodeni dolasci + eksplozija Olma + Petkovic u top formi + Orsic u naponu + stabilna vezna linija. To se ne ponavlja svake tri godine.

Nitko ne spori njegove brojke. One su brutalne. I zato ima status koji ima. Ali nije dosao u vakuum, kadar je kliknuo brzo i to je ispalo savrsena kombinacija.

Statistika Kova u Europi je slabija? Je. To je cinjenica. Ali je isto tako cinjenica da je ova ekipa tek u stvaranju i da je Europa ogolila svaku mogucu manu ove momcadi, tranziciju, sirinu, individualne greske.

Kljucno pitanje nije jel je netko slabiji od Bjelice iz 18/19. Ako zelimo bit ozbiljan klub, onda se naravno moramo mjerit s tim. To mora biti referenca. To mora biti standard kojem tezis.

Ali isto tak moramo bit svjesni konteksta.

18/19 nije bila samo dobra sezona, nego sezona u kojoj se sve poklopilo... Pogodeni transferi, eksplozija kljucnih igraca, jasna hijerarhija i stabilna obrana. To je bio maksimum tog ciklusa.

Ako zelimo da to postane pravilo, onda moramo gradit strukturu koja to moze ponavljat, a ne samo trazit da se ponovi rezultat bez istih preduvjeta.

Dakle, ne umanjujemo tu sezonu. Naprotiv, moramo je postavit kao mjerilo.

Ali mjerilo ne znaci da svaku novu, tek formiranu momcad odmah usporedujemo s najzrelijom i najuspjesnijom verzijom prethodnog projekta.

Ambicija mora biti 18/19 ili bolje. Ali procjena mora uzet u obzir u kojoj si fazi ciklusa.

Ako si u rebuild fazi, onda gledas priblizivas li se tom standardu.
Ako si u drugoj - trecoj sezoni stabilne jezgre, onda trazis da ga dostignes ili nadmasis.

To je razlika. Ne spustamo ljestvicu. Ali ne ignoriramo niti tu neku startnu tocku.

Europa ti uvijek pokaze realnu razinu. Ako stoper kasni pola sekunde ili vezni ne zatvori prostor, to nije filozofija ni mentalitet, to je kvaliteta i uigranost.

I sad... Prvi si u ligi, +5, 52:17. Obrambeno stabilniji nego lani. U Europi si oscilirao, imao teskih poraza, ali si imao i veceri gdje si pokazao da mozes igrat, da nisi dosao bit statist.

To nije slika savrsenstva. Ali nije ni slika totalne nesposobnosti.

To je slika ekipe koja jos nije razina 18/19, ali nije ni bez temelja.

Ali da budemo jasni, trener je taj koji toj jezgri mora dat oblik. On je taj koji mora ubrzat proces, poslozit tranziciju, smanjit oscilacije i izvuc maksimum iz igraca koje ima.

I zato je tu vrh kluba.

Prvi put nakon dugo vremena imamo strukturu koju smo sami birali. Ljude koji su dobili legitimitet i odgovornost. Ja osobno vjerujem da ce oni donijet odluku koja je najbolja za Dinamo, kakva god ona bila. Svi znamo koliko Boban voli Dinamo i koliko mu je stalo do standarda.

To ne znaci da su nepogresivi. Naravno da ce radit greske. Svi ih rade. Ali razlika je u tome jel greske radis iz kaosa ili iz jasne namjere da klub ide naprijed.

Ako procijene da trener ima plafon, reagirat ce. Ako procijene da projekt ima rast, dat ce mu vrijeme.

I tu se vracamo na ono kljucno: vazno je da odluke budu rezultat analize i dugorocne vizije

Na kraju, sve se mjeri jednim: je li to dovoljno dobro za Dinamo? Jer Dinamo Zagreb je iznad svih.

Nigdje nisam rekao da nema kritike i da igra nema nedostataka. Ima ih. I to ozbiljnih. Bilo je tekmi gdje pod pritiskom nismo znali izac. Bilo je situacija gdje se raspadnemo u tranziciji ko da se prvi put vidimo. Prekidi su problem, to stoji. Nema tu guranje pod tepih.

Ali nemojmo sve svest na “nema krvi” i “nema mentalitet”. To je dojam. Trenera ne mjeris po tome jel urla uz aut liniju nego jel momcad dugorocno reagira, jel se vidi ikakav pomak, jel postoji nekakav red.

I sad ono kaj se stalno vraca a to su Betis, Celta, Lille, Danska. Da, dobili smo po tamburi. Ali kontekst nije nebitan. U 6. mjesecu doslo 16-17 novih igraca, novi stozer, nova hijerarhija. Sad smo u 2. mjesecu. To je osam mjeseci slaganja prakticki nove ekipe. To nije malo, ali nije ni pet godina kontinuiteta.

Lille je visa razina, Midtjylland je balansirana i uigrana ekipa, u Danskoj su bili bolji. To treba priznat. Ali to su ekipe koje vec godinama igraju u istom ritmu i sistemu. Mi jos trazimo stabilnost.

I da, zivcira me i mene ta prica o “procesu”. Nitko ne ide na stadion gledat proces, nego rezultat. Ali isto tak nije fer ignorirat da se kadar zimus dodatno stanjio. Kad ti fale dva-tri igraca, a s klupe ulaze klinci, u Europi to osjetis odmah. To nije samo trenerski problem, to je i pitanje kvalitete i sirine.

Mozemo se pitat jel se dovoljno brzo napreduje. Mozemo rec da pod pritiskom jos nismo konzistentni. Sve to stoji. Ali rec da je plafon dosegnut i da je sve stvar karaktera jednog covjeka, to je, za mene, prejednostavno.

Ako budemo uhvatili Ligu prvaka, jasno je da ce biti tesko. Europa je uvijek brutalna i ogoli te do kosti. Ali pitanje je jel hoces svaki put kad te ogoli rec “mijenjaj sve” ili ces probat nadogradit ono kaj imas.

Nisam rekao da je savrseno. Nije. Ali isto tak nije crno-bijelo kak se pokusava prikazat. Ima tu i do trenera, i do igraca, i do sportske politike, i do realne razine kvalitete.

Na kraju, dilema je jednostavna: jel vidis pomak ili ne?

Ja ga vidim.

U HNL-u smo prvi, +5 bodova, gol razlika 51:17. To nije “krpanje”, to je ozbiljna statistika. Obrambeno smo postali puno cvrsci nego npr prosle sezone. Dugo nismo ovako kontrolirali vecinu utakmica u domacem prvenstvu i to dominacija u posjedu, malo dopustenih sansi, protivnik rijetko dolazi u situaciju da nas stisne 20 minuta u komadu.

Mozes reci da HNL nije mjerilo Europe. Ali ne mozes ignorirati da stabilnost postoji. 17 primljenih golova uz 52 zabijena ne dolazi slucajno.

Europa? Ajmo je realno secirat.

FCSB doma je bilo solidno, natjecateljski.
Danska bas losa vecer, tu smo podbacili.
Genk doma definitivno ispod razine, to stoji.
Jucer u gostima, po meni najbolja euro prezentacija ove ekip na gostovanju jel.

Nismo bili savrseni. I dalje ima rupa. Ali nismo izgledali ko ekipa koja se dosla braniti 90 minuta i cekati da zavrsi. Bili smo unutra. Drzali smo ritam. Imali svoje sanse. To je pomak.

Ova momcad nema zajednicko europsko iskustvo. To se skuplja kroz ovakve utakmice. I jucer se skupljalo. I mislim da su i igraci osjetili da mogu igrati na toj razini, da to nije bauk. To je ogroman psiholoski korak.

Zato meni teza da “nema napretka” ne stoji. Ima ga. Nije linearan, nije spektakularan, ali postoji.

Sad je pitanje hocemo li na tome graditi uz pametnu doselekciju i sirinu, ili cemo opet sve resetirati taman kad je pocelo dobivati konture. Na neke stvari nemamo odgovor. Uprava je ta koja ce na kraju ocijeniti rad trenera i stozer.

Ali biti prvi u ligi s +5 i takvom gol razlikom, uz europsko iskustvo koje se tek gradi, e to meni nije slika raspada. To je slika ekipe koja jos nije gotova, ali ima temelj.

I to je ogromna razlika.

Ajmo stvari staviti na stol bez romantike i bez kratkog pamcenja.

Da, izgubili smo 1:3 od Betisa, 0:3 od Celte, 4:0 kod Lillea i 2:0 u Danskoj. Teski porazi. Nitko normalan to ne osporava. Ali kontekst se ne moze ignorirati kad nam odgovara.

U lipnju 2025. doslo je 16-17 novih igraca i kompletno novi strucni stozer. Danas je veljaca 2026. To je osam mjeseci rada. Osam mjeseci slaganja prakticki nove momcadi, nove hijerarhije, novih automatizama. To nije kozmetika, to je rekonstrukcija.

Blamaza je kad te ponizi netko tko radi s budzetom manjim od tvog lijevog beka. Betis je bio finalist europskog natjecanja. Lille i Celta dolaze iz liga, koje igraju u brutalnom ritmu svaki vikend. To ne znaci da porazi ne bole, ali znaci da pricamo o ozbiljnim protivnicima, ne o amaterima. Blamaza je kad te razbije netko tko je objektivno klasu ispod. Ovo su bili sudari s ekipama koje su navikle na tempo koji mi tek gradimo.

Ocemo o "blamazama" velikih?
Liverpool je pod Kloppom znao primati pet komada.
Manchester City je znao ispadati od slabijih u kupu.
Arsenal je prolazio faze ponizenja s Artetom prije nego je taj isti Arteta poslozio stvari.

Nije isto, slazem se. Budzeti su neusporedivi. Premier liga je druga dimenzija. Intenzitet, novac, sirina kadra... Sve je na razini koja se ne moze usporediti s nasom.

Ali ocekivanja? E tu dolazimo do poante.

Liverpool, City i Arsenal svake godine ulaze u sezonu s imperativom naslova i dubokog iskoraka u Europi. Kod njih je to mozda osvajanje Lige prvaka. Kod Dinama je to naslov prvaka i sto dalje u Europi. Razina je drugacija, ali pritisak unutar vlastitog konteksta je vrlo slican.

I unutar tog pritiska, ti klubovi su dopustili proces. Dopustili su padove. Dopustili su neugodne poraze. Nisu nakon svakog teskog rezultata resetirali projekt.

Kod nas se i dalje ponasamo kao da se momcad moze stvoriti za tri mjeseca. Kao da je dovoljno promijeniti 16 igraca i odmah dobiti automatizme, kemiju i stabilnost.

Ne usporedjujem Dinamo s Manchester Cityjem po novcu. Usporedjujem mentalitet: hoces li nakon teskog poraza reci “ovo je dio puta” ili ces reci “sve je propalo”?

Jer ako je svaka veca utakmica ili spektakularan uspjeh ili dokaz totalne nesposobnosti, onda ne gradis klub. Onda zivis od ekstreme do ekstreme.

A ozbiljan klub ne funkcionira na histeriji. Funkcionira na procesu.

Ako smo na pocetku rekli da treba vremena i strpljenja, zasto u veljaci vadimo poraze iz studenog, prosinca kao dokaz da proces nema smisla?

Kredit nije to sto netko “nije dobio otkaz”. Kredit je procjena kluba da smjer ima smisla. Ljudi unutar kluba znaju vise nego mi. Kakva je atmosfera, je li svlacionica iza trenera, kako momcad reagira na rad. Ako su procijenili da treba nastaviti, to nije sentimentalnost nego odluka na temelju informacija.

I nemojmo selektivno pamtiti.

Kad se odigralo 0:0 s Rudesom doma, to je bio ozbiljan kiks. Dinamo takve bodove ne bi smio gubiti. Ali kad su kasnije dosli europski uspjesi i velike pobjede, nitko vise taj Rudes nije vadio kao trajni dokaz nesposobnosti. Nije se nakon svake dobre utakmice govorilo: “Da, ali sjeti se Rudes.”

Danas se radi suprotno. Kad se vidi napredak, kad momcad odigra borbenu i organiziranu europsku utakmicu, odmah se izvlace Betis i Lille kao da su tetovirani na celu trenera. Kao da poraz ne moze biti dio procesa, nego mora biti dozivotna presuda.

Je li pogrijesio? Je. Je li zasluzio kritiku? Je. Ali prosla se ligaska faza. Ispalo se u 1/16 finala nakon velike borbe. Jucer su igraci i trener ostavili srce na terenu. To je cinjenica. I to je napredak u odnosu na dio gostovanja ranije ove sezone.

Pitanje je jednostavno: hocemo li gledati trend ili cemo zivjeti od arhive poraza? Hocemo li graditi momcad ili cemo svake godine paliti sve i pocinjati ispocetka?

Ne mozes traziti stabilnost, a istovremeno zazivati reset nakon svakog tezeg poraza. Ne mozes govoriti o procesu, a suditi po jednoj utakmici. Ne mozes traziti vrhunske standarde, a odbijati dati vrijeme da se do njih dode.

Mozemo biti zahtjevni. I trebamo biti. Ali ako svaku fazu izgradnje dozivljavamo kao krizno stanje, onda problem mozda nije samo na klupi.

Jer momcad se ne stvara preko noci. Ali nestrpljenje, e to kod nas nastaje u sekundi.

Ajmo si jednom prestat lagati. Kod nas trener Dinama nema kredit. Nema proces. Nema kontinuitet. Ima samo rok trajanja.

Bjelica je napravio povijesni rezultat i zato ima gotovo mitski status. I to je zasluzeno. Ali zaboravlja se da je i on imao padove, periode lose forme, utakmice bez ideje, ako se ne varam prosle godine smo bili pretposljednja momcad prvenstva po formi jedno vrijeme. Jakirovic je bio razapet. Cannavaro poslije njega. Biscan je dobivao porcije uvreda vec nakon par kola. Doslovno se pocetkom osmog mjeseca zazivala smjena.

I sad smo opet u istom filmu.

Ovaj trener je tu osam mjeseci, ali kredit kao da nikad nije ni dobio. Svaka utakmica je sudenje. Svaka greska je presuda. Ne ceka se analiza, ne ceka se kontekst. Ceka se trenutak slabosti da bi krenula salva. Kao da dio ljudi navija da bude u pravu kad kaze “jesam vam rekao”.

Da dode kombinacija Mourinha i Kloppa iz najboljih dana, nakon prve pripremne tekme i nerijesenog protiv Sirokog bi krenule price o taktickoj zabludi, krivim izmjenama i izgubljenoj svlacionici. Jer problem ocito nije ime. Problem je mentalitet.

Kritika? Naravno. Dinamo mora imati najvise standarde. Ali ovo kaj se cesto radi nije kritika, nego istresanje frustracija. Sve ide pod mikroskop. Zakaj ovaj igra. Zakaj on ne igra. Zakaj izmjena u 63., a ne u 60. minuti. Kao da smo svi kolektivno doktorirali nogomet.

Pricajmo konkretno o jucer. Momcad je izgledala organizirano. Postava je imala smisla. Igra je imala strukturu. Vidovic je pao u ritmu, izmjena je bila logicna. Topic-Lisica je bila razumljiva reakcija jer je Lisica prodorniji. Imali smo sanse, falilo je vise prisutnosti u sredini kod tih ubacivanja. Kod 3:3 se moglo bolje reagirati, ali to je nogomet, ne savrsena simulacija.

Ono sto je najpostenije reci jest da je ovo bio vidljiv napredak u odnosu na vecinu europskih gostovanja ove sezone. I to treba priznati. Kao sto se priznaje kad je lose, tako se mora priznati kad je bolje.

Mozemo pricati o losoj utakmici u Zagrebu. Tu je kritika bila na mjestu i dosla je i iz kluba. Ali kad se vidi reakcija, kad se vidi promjena pristupa i bolja europska utakmica, onda je fer to uzeti u obzir. Ili nam je draze zivjeti u permanentnom izvanrednom stanju?

Na kraju, o tome tko ostaje a tko odlazi odlucuju ljudi u klubu. Ali ova potreba da se vlastitog trenera konstantno omalovazava i vrijeda vise govori o nama nego o njemu.

Dinamo treba zahtjevne navijace. Ali treba i malo dostojanstva. Uvreda je najlaksi oblik analize. Argument je tezi, ali vrijedi vise.

Ako vec trazimo vrhunske standarde od trenera i igraca, mozda je vrijeme da ih pocnemo traziti i od sebe.

Ne usporedjujem ih kao da su ista razina danas, nego pricam o razvoju trenera. Nitko ne postane europski trener preko noci. Netko mora dobiti vrijeme, povjerenje i prostor da gradi nesto svoje. Knutsen danas izgleda kao gotov proizvod, ali nije takav pao s neba. Iza toga stoji proces i kontinuitet.

Kod nas je problem kaj svi pricamo da zelimo sustav i dugorocnost, a prva kriza i odmah bi rezali. Tak se ne gradi nis ozbiljno. Lako je smijeniti, tesko je istrpiti i razvit.

To kaj ti tvrdis da bi dobio otkaz “sigurno” je cista pretpostavka. Kao sto je i pretpostavka da bi netko bio vrhunski da je ostao. Nitko to ne zna. Ali jedno je sigurno, a to je da bez stabilnosti nema napretka.

Na kraju, nije stvar u tome tko je trener, nego imamo li mi strpljenja i strukturu da nekoga razvijemo. Jer ako svaki put (svakih 6-12mj) krenemo ispocetka, uvijek cemo bit u istom krugu.

Covjek je napisao koje je klubove vodio PRIJE Bodoa. Sumnjam da je prije Bodoa imao ponude iz Bundeslige, Premierlige. PS prije Bodoa je bio pomocni trener norveskog drugoligasa Asane. Ili cak treceligasa, nisam siguran, da bi prvo bio pomocni trener u Bodou i onda preuzeo Bode u sezoni 2017/2018.

To sto je on uspio je jedan fantastican, fantastican uspjeh i kapa do poda. Od sustava rada, kontinuiteta rada, fizike pripreme, kako se covjek takticki razvio kao trener je cudo jedno. Koliko je covjek radio.

Pitanje je, moze li Kovacevic s Knutsenom od prije 8 godina u istu recenicu? I moze li Kova na klupi Dinama napredovat u smjeru trenera za Dinamo i tu prije svega mislim na Europu jer se zasad za HNL pokazao kao dobro rjesenje. A ako ce se Kova dalje razvijat u taktickom pogledu pa i u psiholoskoj pripremi utakmica i pristupu prema igracima i utakmica, tko kaze da mozda Kova nece bit dobar za Dinamo? Pitanje je, mozemo li ga istrpit i hoce li postat, ali imamo ljude u klubu koji su za to odgovorni i kojima smo dali klub u ruke da upravo te stvari odlucuju.

Tko kaze da Jakirovicu Dinamo nije pomogao da postane jos bolji trener prije Dinama pa ga se nakon Dinama hvali radi epizoda s Kayserisporom i Hullom? I tko kaze da Jakirovic danas, da ga se istrpilo onda, ne bi danas bio top trener za nas?

Mislim to su sad sve moja retoricka pitanje ili kaj bi bilo kad bi bilo, ali imam osjecaj da se jednostavno prejednostavno rjesavamo i trenera i strucnog stozera a zahtjevamo pomake u strukturi kluba, igri i rezultatima.
Ali bez kontinuiteta jednostavno nema niti nekih velikih rezultata.

Kao sto sam vec napisao, uopce ne zelim ulazit u pricu je li Kova trener za Dinamo odnosno hoce li i postat, imamo konacno klub koji smo "dali" u ruke ljudima koji ga stvarno vole kao i mi svi i uvjeren sam da ce se dobro ocijenit hoce li se dalje nastavit s Kovacevicem ili ne.

Ali da me zivciraju price, kad se tu pise "trener koji muca" ili one izlizane fore "je li tko javio XY da YX skuplji" definitivno da i smatram totalno nepotrebnima. Kao i to, po meni, nepotrebno preveliko pljuvanje po Kovacevicu. Kritizirat da za neke stvari, definitivno, ali bas nije sve tak crno.

Koliko je to tocno Bodo promijenio igraca u odnosu na polufinale EL prosle godine? Ili, evo, u zadnje... Nezz 3 godine? Za Bodo su 2023. igrali Haikin, Bjortuft, Bjorkan, Sjovold, Berg, Saltnes, Fet. To ti je 7 igraca.
Koliko je Dinamovih igraca trenutno u 2023. bilo u momcadi?

Ovo "sjedanje na svoje mjesto" i "procesi" koji bi trebali trajat dvi godine ili koliko već su vesele tikve zamislile, su valjda najmodernija mitomanija i jazavija proizašla iz Dinamovog puka. — Navijač Dinama

Ne slazem se. Sve mora imat svoje vrijeme. I svemu treba vremena. Nije to igrica pa dovedes, eto 15 novih igraca, prodes pripreme i razbijas.
Zasto odredene momcadi imaju problema samo kad promijene trenera, a momcad ostaje na okupu?

I je li Kovacevic za Dinamo ili nije, ne zelim tvrdit. Ima ljudi koji su zaduzeni za ocjenu njegovog rada i koji ce na kraju ove sezone odlucit hoce li mu se dat nova sezona.
Ja zelim rec da Dinamu treba kontinuitet. Kontinuitet struke. Bio to Mario Kovacevic, bio to Jakirovic prije ili Pero Peric u buducnosti, mora mu se dat vise od svega par mjeseci. A ne stalno kukat i srat kak eto je sve lose i raspad sistem i tjerat trenera i mijenjat ih svakih 6mj jer smo kiksali 2-3 tekme u HNL-u i jer smo izgubili od Betisa doma ili Lillea u gostima. Odnosnl radi te lose igre u Europi protiv jacih momcadi.

Tak kao klub cemo tesko napredovat. Jako tesko.

A i ovo je vec tolko naporno i izlizano za citat, da se pitam kak vam se da?

Zanimljivo je ova teza, jer prosle godine kad smo bili dobri u Europi, rastjeralo se 3 trenera u sezoni jer smo bili losi u HNL-u da se cak i za Rijeku navijalo da se odvoji.

Ove godine je situacija obrnuta, gdje smo dobri u HNL-u, nesto losiji u Europi (i to ne po rezultatu nego po igri) pa sd opet tjera trener.

Dok je Knudsen u Bodo ima kontinuitet rada iza sebe. I vec je godinama u tom klubu.

Kod nas se ocekuje od potpuno novih igraca i trenera da se u 6mj slozi igra i za HNL i za Europu jer cim, mozda ne rezultati, nego igra nije na razini, tjera se sve i proziva se raspadom sistema i sramotom.

Kod nas bi se tjerao trener cim bi imao samo 2 boda iz 3 utakmice u LP i gdje bi zastao za vodecim u HNL-u.

Nama prije svega treba kontinuitet rada, od uprave preko igraca, trenera i skole pa tko zna za koju godinu di mozemo bit.

Citam kako Dinamov navijac trazi napadacki, leprsav nogomet i razbijanje protivnika u HNL-u uz jak presing. Istovremeno se trazi i ozbiljna europska razina: cvrst blok, disciplina i brza tranzicija protiv bogatijih momcadi.

Pa se pitam, jesam li lud kaj mislim da Kovacevicu nije bilo jednostavno? Dosao je u novu momcad s puno promjena i u 6 mjeseci je trebao slozit igru i za HNL i za Europu. Meni to realno zvuci jako tesko, ako ne i nemoguce.

Isto tak, kad se spominje Bjelica, treba bit posten, ni tada HNL nije uvijek bio leprsav, bilo je i mrsavih pobjeda i remija.

Zato me zanima, treba li ipak dat neke kredite Kovacevicu i je li bas sve tako crno-bijelo kako se sad prikazuje?

Ako Dinamo financijski i tržišno ne može konkurirati klubovima iz jačih liga, zakaj ga onda stalno mjerimo njihovim standardima? Ako i klubovi poput Basela ili Red Bull Salzburga znaju ispasti u grupi EL, a puno veći klubovi poput Ajaxa se znaju ozbiljno osramotiti u Ligi prvaka, pa čak i Eintracht ili Nice imati loše europske sezone, zakaj se onda svaki Dinamov poraz automatski proglašava rasprodajom ugleda i sramotom? Pogotovo kad u zadnjih 10 sezona Dinamo ima 4 europska proljeća, a s ovom sezonom to je peto europsko proljeće u 11 godina, znači da to nikad nije bio godišnji standard.

Ajmo malo stati na loptu i pogledati širu sliku.

Koliko je zapravo Dinamo često u Europi “tu gdje je danas”? Realno, jako često u zadnjih 15-ak godina. Skupine LP, nokaut faze EL, pobjede protiv ozbiljnih klubova. To nije standard za klub iz HNL-a, to je iznad prosjeka za našu ligu.

Poraz od Genka? Da, boli. Ali pričamo o klubu iz belgijske lige koja je financijski i tržišno ispred naše. Genk nije “neki tamo belgijski klub”, nego klub koji godinama prodaje igrače za 15–30 milijuna eura i ima ozbiljan scouting i infrastrukturu. To je realnost.

Problem je što mi često Dinamo tretiramo kao da je europski gigant, a kad dođe realan sudar s ekipom koja ima veći budžet i širu klupu, e onda je to “sramoćenje”. Nije. Sramoćenje je kad te netko pregazi bez borbe i bez konteksta. Poraz u Europi protiv kvalitetnog protivnika nije rasprodaja ugleda, nego dio realnog ciklusa.

Da, bila je generacija s Olmom, Gvardiolom, Livakovićem, Petkovićem i to je bio vrhunac. Ali takve generacije se ne slažu svake godine. Pogotovo ne s budžetom od 1–2 milijuna eura po pojačanju dok drugi troše desetke milijuna.

Dinamo je europski relevantan klub za svoju razinu tržišta. Ali nije Real, nije Bundesligaš, nije Premierligaš. I to nije uvreda, to je čista ekonomska realnost modernog nogometa.

Možemo biti ambiciozni. Trebamo biti zahtjevni. Ali ako svaku sezonu koja nije europsko čudo proglasimo katastrofom, onda smo sami sebi najveći neprijatelji.

Malo realnosti ne znači manjak ljubavi prema klubu. Dapače, znači da ga razumiješ.

Kako si jadan, jadnice jadni.