Ma prica je zapravo dosta jednostavna kj se tice WhiteBIT-a i hajduka. Mislim da se radi o tipicnom partnerskom ugovoru i marketingu, a ne o umjetnom umpupavanju novca. Ukrajinac je tu vidio jadan klubic koji ima navijace i kroz njih zeli uc agresivno na nase trziste. Hladnokrvni kapitalizam i tovari su samo sredstvo za ulazak na hrvatsko trziste. Piric siri pricu o jakom hajduku, pali njihove navijace a pozadina price je zarada i daljnje bogacenje.

Fiksno dobivaju oko 2 milijuna eura za dres, a sve ostalo (ti postoci od profita) ovisi iskljucivo o tome koliko ce ljudi i firmi zapravo otvoriti racune preko njih. Ako nema prometa, nema ni bonusa.

Glavna razlika u usporedbi s Arapima je vlasnistvo.

Kod Cityja i PSG-a vlasnici klubova drze i te avio-kompanije (Etihad, Qatar), pa su preko njih doslovno upumpavali svoj novac i varali financijski fair-play. Zato ih UEFA stalno kaznjava.

Kod Hajduka to nije slucaj. Ovaj Ukrajinac nema nikakve veze s vlasnistvom kluba. Covjek vodi ogromnu kriptomjenjacnicu koja vec sponzorira Barcelonu, a Hajduk mu je zanimljiv jer preko njihove baze navijaca zeli agresivno uci na nase trziste.

​Za vlasnika je to sitnis... Nosov drzi mjenjacnicu koja vrti milijarde dolara prometa. Tih 2 milijuna eura fiksno njemu je poslovni rizik i sitnis za marketing, a ulog koji mu se moze visestruko vratiti ako navijaci masovno krenu koristiti platformu.
​Zato je to za HNL pojmove ogroman novac, ali u globalnom kripto biznisu to je samo bazicni trosak za agresivan ulazak na novo trziste. I taj novac krpa njihove rupe.

Nakon onog šamara od Engleza, opet smo se po starom dobrom običaju doveli u situaciju da nam već u drugom kolu gori pod petama. Panama nam je doslovno kvalifikacijska utakmica za ostanak na turniru.
Modrić (koji i s 40 godina na leđima drži lekcije u Italiji) mora preuzeti potpunu kontrolu i smiriti utakmicu. Ako on nametne ritam, Panama se nema što pitati.
​Bez obzira na to što su Gvardiol i Kovačić tek izašli iz teških ozljeda i tek hvataju onu pravu formu, njihova klasa nam je nužna. Joško, makar i ne bio na sto posto, i dalje je naš najbolji obrambeni igrač za iznošenje lopte, a Kovačić nam treba u sredini da zadrži posjed kad Panamci krenu agresivno.
​
Mi smo doktori znanosti za utakmice s ruba provalije. Kad nas svi otpišu, onda proradi onaj naš poznati turnirski mentalitet...
​
​Protiv Engleske nam je zadnja linija plivala kao da su se prvi put vidjeli na terminu. Šutalo i ekipa su bili spori u okretu, a povratna tranzicija nam je bila bolna za gledati. Upravo se tu vidi da Gvardiol još hvata ritam nakon pauze.
​
Istini u oči, u sredini i naprijed smo spori. Ako nas Panama stisne agresivnim presingom i nametne divlji ritam svih 90 minuta, naši senatori će disati na škrge, pogotovo ovi koji nemaju puni natjecateljski podražaj u nogama zbog ozljeda.

​Ako Kramarić počne previše cariniti loptu, a krila ne budu probijala, kružit ćemo oko njih bez ikakvog učinka. Zato nam pod hitno treba Ante Budimir u petercu da se hrva s njihovim stoperima i ugura neki "krumpir" u mrežu.

​A Panama... Nemojmo se zavaravati, ovo nije ona ekipa iz 2018. koju je svatko kantao. Lik koji ih vodi (Christiansen) ih je posložio po europskom šablonu, ali i oni su ranjeni jer ih je Gana šokirala u zadnjim sekundama.
​Trče ko navijeni, jaki su u duelu i ne odustaju.

​Carrasquilla, lik im je motor ekipe i ako njega pustimo da se razmaše i dijeli lopte, imat ćemo problema. Srećom po nas, i on je vukao neku ozljedu prepone pa se nadajmo da nije u punoj snazi.

​Ako im ostavimo prostora iza leđa Stanišića ili tko god bude igrao beka, onaj njihov Rodríguez će nas pretrčati bez problema.
​
​Ali, ne znaju zabit gol da im život ovisi o tome... To im je povijesna boljka. Ljudi stvore hrpu šansi, ali promašuju nemoguće. Nemaju klasnog strijelca i tu je naša velika šansa.
​Uz to prvih 11 im je solidno, ali čim uđu zamjene, kvaliteta im drastično pada. Ako ih lomimo do 60. minute, nakon toga padaju.
​
​Bit će to klasična utakmica "viktorije" pred njihovim golom. Panama će se povući u bunker, postavit će dupli blok i čekat će našu grešku u predaji da puknu kontru. Faulirat će nas, sjeckat će igru i pokušat će nam unijeti nervozu. Ako ne zabijemo u prvih pola sata, moglo bi doći do panike.
​Ipak, gledajući sve, sve osim naše pobjede je teški debakl. Mi imamo suhu kvalitetu koja mora doći do izražaja. Očekujem tešku, rudarsku utakmicu, lomljenje njihovog bloka i na kraju naših 1:0 ili 2:0 na mišiće. Nakon toga idemo na sve ili ništa protiv Gane za prolazak skupine.

Jel mene netko zajebava kad tvrdi da Zlatko Dalić radi dobar posao?
​Pogledajmo činjenice. Godine 2018. imali smo jedan od najboljih veznih redova u povijesti nogometa – Modrić, Rakitić i Brozović. Trojac koji je igrao ključne uloge u klubovima koji su vladali Europom (Real, Barcelona, Inter). Kada toj trojici dodaš Perišića na vrhuncu moći i Mandžukića s plućima maratonca koji gine za svaku loptu u Juventusu, o čemu mi pričamo? I s takvom megamomčadi mi igramo nogomet bez ideje, bez jasnog sustava, bez ikakvog taktičkog poteza s klupe. Mučimo se protiv Danske i Rusije, prolazimo na penale zahvaljujući Subašiću i mentalnoj snazi igrača koji su navikli na pritisak, a zasluge se pripisuju 'magu' Daliću jer nas je uspješno doveo do lutrije jedanaesteraca?
​Na Svjetskom prvenstvu 2022. nastavlja se ista 'ponizna' priča. Protiv Maroka igramo jalovih 0:0 bez ikakvog plana kako probiti blok. Protiv Belgije nas bogovi sreće spašavaju jer Lukaku promašuje ono što ni junior ne bi promašio. Protiv Brazila nas Livaković čudesima drži na životu, a individualna inspiracija Oršića i Petkovića donosi gol. Dalićeva jedina 'vizija' bila je nada da će Livaković obraniti sve što može i da ćemo iz jedne polukontre zabiti gol.
​Kada ta sreća i 'we are family' filozofija izostanu, ogoli se činjenica da Dalić nema sustav. Na Euru 2021. ispadamo od Španjolske. Na Euru 2024. doživljavamo potpuni debakl jer postaje očigledno da čovjek nema niti taktiku niti ideju kako postaviti igru kada više nema tko sakriti njegove nedostatke. Sve se svodi na: 'drži nulu, čekaj da Modrić izmisli loptu s očima ili da Perišić probije krilo'.
​Sjetimo se Ante Čačića. Čovjek je 2016. ispao od kasnijeg prvaka Portugala u produžecima, uz hrpu nesreće i pogođenu stativu, pa je ekspresno smijenjen. Dalić, koji je imao više sreće nego pameti i koji je lako mogao ispasti od Japana, Danske ili Rusije, slavi se kao svetac. Ako prođemo na penale, to je njegova zasluga? Kako? Neka mi netko logički objasni zašto se već osam godina ne smije glasno reći istina: Hrvatska pod Dalićem, unatoč povijesno najjačem igračkom kadru, nikada nije imala prepoznatljivu igru.

Ako je istina da Oršić ne dolazi, ja sam zapravo sretan. Svaka čast svemu što je on dao Dinamu u prošlosti, golovi Tottenhamu, Chelseaju i Atalanti zauvijek su upisani u povijest. Međutim, osobno sam jedan od onih koji nikako ne voli to romantičarsko vraćanje isluženih ikona u poznim nogometnim godinama. Emocije su jedno, ali nogometni pragmatizam i zakoni biologije nešto sasvim drugo.
​Mislim da u momčadi već imamo sasvim dovoljno iskustva s Mišićem, Zajcom, McKennom... Dinamo jednostavno mora okrenuti list i kretati se u smjeru mlađih, gladnih igrača koji imaju ogroman prostor za napredak. To se posebno odnosi na krilne pozicije. Moderni nogomet na krilu traži nevjerojatnu eksplozivnost, brzinu i moć ponavljanja u oba smjera. Dovođenje igrača u tridesetima, koji iza sebe ima tešku ozljedu koljena, bio bi prevelik i taktički i financijski rizik.

​Također, budimo realni, stvarno mi se ne da cijelu iduću sezonu u medijima čitati sage o tome zašto Oršić ne igra, zašto ga trener mrzi, zašto sjedi na klupi i slušati priče kako bi on sve naše probleme riješio jednim potezom i svojim poznatim šutom s distance. To samo stvara nepotreban pritisak na svlačionicu i remeti mir u momčadi.

​Kad smo se već teškim, ali nužnim rezom riješili te naše sjajne generacije koju su činili Petković, Ristovski, Oršić, Ademi i ostali, onda taj proces stvaranja novog identiteta treba izgurati do kraja. Treba otvoriti potpuno novo poglavlje, a te velike igrače ostaviti točno tamo gdje i pripadaju, u klupskoj povijesti, bez pokušaja oživljavanja prošlosti.

Juniori Dinama, dakle sljedece sezone Dinamo B, vode protiv juniora hajduka 1:0 na poluvremenu, Cutuk zabio u 45+. Imamo igrace manje od 40te min

Od ostalih zanimljivosti, istaknuo bi da se Deportivo vraca u La Ligu, nakon sto je cak je jedno vrijeme igrao i 3. ligu.

Okej, njemu je to mozda samo jedna crtica u 115 godina postojanja kluba. Ali i 90-ih se vodila borba za povratak imena Dinamo. Kaj je onda i tad bilo svejedno jel Croatia ili Dinamo?

Isto tak, dobro se zna kaj se misli pod "nas". Kao sto tadasnja Croatia mnogima nije bila nasa, tako ni Dinamo pod Mamicem nije bio ono kaj Dinamo treba predstavljat. A unatoc tome, ljudi su ga nosili u srcu, zivjeli za njega i bili spremni dati zadnju kap krvi za plavu boju i za to malo "d". Bas zato su se i borili.

Nikad se nije odustalo od ideje kaj Dinamo treba biti i kaj predstavlja. Generacije prije nas borile su se da se vrati ime Dinamo, generacija poslije protiv Mamicevog privatnog kluba. Uvijek za Dinamo. Za nas Dinamo.

Zato je potpuno promaseno danas govoriti da je to bila samo neka nebitna epizoda. Ta borba nije bila protiv Dinama, nego upravo za Dinamo. Za klub koji su nam oteli, udaljili od ljudi i pretvorili u nesto kaj nikad nije smio biti.

Uz svo duzno postovanje svakome, ali ako se netko mogao poistovjetiti s tadasnjim stanjem i nije vidio problem u tome da Dinamo postane privatna igracka jednog covjeka, onda stvarno ima problem s razumijevanjem kaj Dinamo kroz svoju povijest predstavlja.

Jer Dinamo nisu samo rezultati, titule i Liga prvaka. Dinamo su ljudi, identitet, prkos, pripadnost i borba da klub ostane narodni klub. To je ono kaj ga je oblikovalo kroz vise od 100 godina povijesti.

I zato ovaj komentar stvarno zvuci u rangu Rozicevog: "ovo je nas Dinamo, a navijaci nek si osnuju svoj". A svi znamo kolko je ta izjava bila skandalozna i koliko je zapravo promasila samu bit Dinama.

I klub je jos dodatno obavijestio vezano za zetone.


Ako je netko bio na 20-25 utakmica i nakupilo se zetona, znaci da ima vise od 30 zetona.
I klub je prije derbija dao uputu da se ljudi s vise zetona jave na mail plavidotkorneratgnkdinamodothr

Ostavljen je i broj mobitela.

Ne kuzim opet razlog tvog ponovnog pljuvanja po klubu. Lijecenje osobnih frustracija?

Ne kuzim pojedine upise? O kakvoj atmosferi se trenutno prica pa da su neki upisi da se "ide pucat u Ukrajinu ako se nekome puca" pa sve do da se mozda na neki nacin javi kakva ce atmosfera bit pa da se ne dolazi?
Kaj su se dogodili neki neredi koje nisam pokupio ko onda na 1.5.? Kaj se tocno dogodilo da se ovdje toliko histerizira oko atmosfere? Zbog par baklji i topovskih?

Otkad smo postali tak osjetljivi, posebice u derbijima? Kaj se dogada? Ne kuzim.

Mislim, topovski, neki jesu, neki nisu za njih ali da se bas toliko negativno potice atmosfera na stadionu jucer je mucno za citat od strane dinamovih navijaca kad je atmosfera bila jedna od boljih u zadnjim derbijima. I kad je bas ali bas posteno grmilo.

Pocetak ne treba pricat, sve ko u bajci, Medvescak in u gradu, sve super, obitelji u Ledenoj, Ledena rasprodana skoro svaku tekmu, Arena, Winter Classic na Salati... Sigurno je tu i tamo jos nekome u sjecanju.
Ali Medvjedi su bili vise event agencija a manje stabilan sportski klub.

Problem je nastao ulaskom u KHL, 2012 ili 2013. Jer, eto EBEL postao premali. I tu pocinje ta sapunica, ruska lova (Gazprom) i Rusi su sipali lovu jer im je pasalo da se sire na Zapad. Gojanovic je bio vruc na milijune i trosile se bolesne cifre na putovanja, hotele i place za kanadske legionare. I kaj se dogodilo kad je lova presusila? Krenulo je krpanje rupa koje su bile vece i kojih je bilo vise nego na nasim cestama.

Gojanovic je obecavao igracima tj davao neka osobna jamstva, nesto u stilu ako klub nece moc platit, ja cu vas platit. Kada su Rusi skuzili da mulja s financijslim garancijama, zabranili mu rad u KHL-u. Mislim, onda znas koliko je sati, kad je frajer bio premutan cak i za njihove standarde.

Onda je doslo sve do sudova i tu dolazi onaj mucni dio, jer je uprava pokusala srusit dugove igracima tvrdeci da su zakasnili s prijavom. Odvjetnici igraca i trenera su dokazali pak suprotno i dokazali da lazu jer su imali potvrde iz poste. Ukratko kad firma ide u stecaj, vjerovnici imaju rok u kojem moraju javit stecajnom upravitelju koliko im se duguje. Ukoliko zakasnis, do videnja. I Gojanovic i ekipa je mrtva hladna na sudu izjavila da su ovi zakasnili jer su racunali da se Amerikancima, Kanadanima i ostatku drustva ne da zajebavat s hrv.sudstvom... Zajeb. Znam da su onom treneru ostali duzni preko milijun kuna. Mislim s time nisu nis postigli, htjeli su umanjit dug kluba s tim lazima i da Uprava izgleda manje kriva ali eto, nisu uspjeli. Igracima i treneru je to bila Pirova pobjeda jer Medvescak nije imao nekretnine, dvorana je Gradska i imali staru opremu, kompjutere itd. Samo sto je to Upravi zacementiralo status prevaranta u medijima i medu ljudima.

Ostali su duzni svima. MUP-u za organizaciju utakmica, igracima, trenerima do dobavljaca sendvicima i zadnjeg fizioterapeuta. Prica se oko 19 milijuna kuna...

Jbg propali su jer su gradili neboder na pijesku, domace baze nije bilo, sve se kupovalo izvana a kad je klub prestao bit "in" sve se srusilo. Od kluba ostalo samo ime na nekim papiricima i sjecanje na par dobrih tekmi.

Toliko ja znam o Medvescaku.

Ne znam ima li ovdje ljubitelja hokeja i NHL-a, a onaj tko se zeli zainteresirat za hokej ili ga zna tu i tamo pogledat, toplo preporucam da se pogleda prva utakmica polufinala Zapada Colorado-Minnesota.

Moze i serija na Istoku Montreal-Tampa, isto vrhunska serija, gdje je 60% ukupnog vremena bila izjednaceno i 4 utakmice od 7 otislo u produzetak.

Vrhunski hokej.

Vidio sam neki video di novinarka ispituje klince za 115. rođendan .
Pita ona malu kaj joj je najdraže, a mala veli: “Kad je sve od Dinama.”
Druga: “Kad se pjevaju Dinamove pjesme.”

I može to nekom zvučat patetično… al meni je knedla u grlu.
Jer to je to. To nije samo klub. To je Zagreb. To smo mi.

Kolko Dinamo znači Zagrebu, tolko Zagreb znači Dinamu.
To je ljubav koja se ne objašnjava, nego živi. Na tribini, na ulici, u svakoj pjesmi.

Sretan ti 115. rođendan, najdraži, najveći.
DINAMO.

Obicno ne pisem tu ali da je Barca zabranila ultrasima dolazak na utakmice radi turista je izjava koja nema blage veze s onim sto se dogodilo. I nikakve veze s turistima.

2003. kad je dosao Laporta, on je zabranio Boixos Noise-ima povlastice poput besplatnih ulaznica i cuvanja transparenata na Camp Nou. Ne zelim tvrdit da znam sve, ali je 1991. u tucnjavi s njima ubijen navijac Espanyola.
Istrage su pokazale da velik dio clanova i vodstvo grupe bilo povezano s trgovinom drogom, ucjena, posjedovanje oruzja... Sve kaj nema nikakve veze s Ultra nacinom zivota.

I kao tocka na i je ta da su bili ekstremno desnicarsko nastrojeni i poznati po neonacistickim simbolima.

Na kraju krajeva danas Barcelona ima svoju tribinu za navijanje ali se provjerava svaki clan tj ne smije imat policijski dosje i to su kasnije pokusali kopirat i drugi klubovi u Spanjolskoj poput Real Madrida i njihove grupe Ultas Sur.

Na kraju krajeva jel znas da je navijaci Barcelona Barcu dozivljavaju kao ponos Katalonije i katalonski nacionalizam je dosta izrazen a dok su Boix Nois dosta preuzeli spanjolski ultra nacionalizam i neonacizam?
Onda si imao tu podskupinu Casuals unutar Boix Nois gdje su oni bili povezani s krijumcarnjem kokaina itd itd. Cak su pokusali i otet Laportu, barem koliko sam prije citao o njima i kaj mi je ostalo u sjecanju.

Pa i ona prica sa svinjskom glavom 2002. ili 2003. neznam vise.

Ogradujem se odmah ak zna netko vise, jesu li ove sve info tocne jer sam to procitao prije dosta vremena.

​Meni je nevjerojatno kak neki uporno uspoređuju pristup i motivaciju protiv zadnjeg na tablici i to kad imaš +10 bodova sedam kola prije kraja s tekmama u Europi. Odmah krenu spike "tak bumo loše prošli u Europi ak se ovo ponovi". Pa ne igra se svaka tekma istim intenzitetom i motivacijom, to je valjda jasno.
​I samo podsjetnik za sve: Dinamo ima najbolju obranu lige.

Bas trazite dlake u jajetu.

Dakle, na danasnji dan, prije dvije godine, dogodilo se nekaj kaj se ne moze izmjerit trofejima, bodovima ni tablicama. Dogodilo se nekaj kaj ide ravno u srce svakog tko je ikad stajal na sjeveru, tko je ikad promuknul od navijanja i tko je ikad osjecal da Dinamo nije samo klub, nego da je dio njega.

Dinamo se vrnul doma. Vrnut je nama. Clanovima. Navijacima. Zagrebu.

Godinama smo gledali kak se nas klub vodi bez nas. Kak ljudi koji nikad nisu stajali na betonu Maksimira odlucuju o Svetinji.

I onda je dosel taj dan. Dan kad se Maksimir opet pocel disati kak treba.

Nije to bila samo promjena u papirima i statutima.
To je bil trenutak kad smo si rekli: ovo je opet nas Dinamo.

Dinamo onih koji su ga nosili kroz kišu, snijeg i poraze. Dinamo onih koji su kilometre radili po Europi. Dinamo onih koji znaju da plava boja nije samo boja, nego identitet. Jer Dinamo nikad nije smio bio projekt. Dinamo nije firma.

Dinamo je grad.
Dinamo je kvart.
Dinamo je onaj klinac koji prvi put dode na sjever i vise nikad ne ode.

Prije dvije godine nismo samo vratili klub.
Vratili smo dostojanstvo. Vratili smo glas. Vratili smo ponos.

I zato danas, kad pogledas Maksimir, kad vidis ljude s clanskima u dzepu, klince, ljude u Dinamovim dresovima, sa zastavicama na autu, u autu, kad cujes pjesmu sa Sjeverne tribine koja budi Zagreb, znas da to nije slucajno.

To je rezultat ljubavi koja se nije dala slomit.

Jer Dinamo nikad nije pripadal pojedincima.
Dinamo je uvijek pripadal nama.

I zato danas jos glasnije i jos jace:

Dinamo svetinja.