Mogu razumjeti iz nekih kuteva gledišta.
Odigrao je dva prvenstva vrhunski kao prvotimac (očito jer ih je osvojio), želi po tome biti upamćen i prepustiti mjesto onima koji će biti gladni uspjeha i titula s reprezentacijom.
U svojoj glavi ostvario je ciljeve koje je imao i ne želi ganjati rekorde.
S druge strane, da je tako npr. razmišljao Julian Alvarez - umirovio bi se od repke s 20 godina haha

odnosno, sad se Yamal može umiroviti prije dvadesete godine jer je osvojio sve kaj postoji u reprezentativnom nogometu :wink:

možda lik samo realan i svjestan prirodnog gubitka motiva. Vrlina je znati kad ti je kraj, otići na vrhuncu i prepustiti mjesto drugome, gladnijem od sebe. S druge strane kod nas ima onih kojima ego ne dopušta da se maknu u stranu već se narod treba okrenuti protiv njih da bi konačno odlepršali, uvjereni kako baš oni najbolje furaju igranje za zastavu.

Zanimljivo je ovo jer sam prije nekog vremena gledao intervju sa Schurleom, gdje je rekao da je osvajanje svjetskog bilo dosta čudno iskustvo za njega, možda čak kaže i negativno.

Spomene u toj generaciji Schweinsteigera, Lahma, Klosea, kao te neke starosjedioce koji su imali fantastične karijere već tada i to osvajanje naslova im je došlo kao kruna, ostvarenje potpuno sebe kao igrača, dok s druge strane je on tada imao 23 godine, nije uopće znao kako se osjećati, nije osjećao ništa, a nakon toga nije ni znao više gdje ići dalje od toga, to je vrh, to je zenit - kako dalje?

Možda i Cucurella ima sličan moment u glavi? Ne znam, ne mogu to kao obična osoba zamisliti, pa ne znam ni šta da mislim

Ne može Yamal još, nije uzeo Ligu nacija :grimace:

E da, u biti još bolji primjer hahah.
Naginjao sam u ovom smjeru ko kak veli Frizura RM. Na stranu to kaj je i meni to bezveze jer je još dosta mlad (tješim se jer imamo isto godina) i sigurno bude na nekom top nivou još barem jedno SP.

Da se ne lazemo - I ja obozavam Olma, daleko do toga … Ali kad citam neke komentare, da ne znam gdje igra mislio bi da igra u Dinamu :sweat:

Nadam se da cemo ga bar kad tad opet gledat u dinamovom dresu ali ne kao posjetitelja nego kao igraca (al please ne tek sa 40 godina)

Red je da prokomentiram i Španjolce.. odigrali najkonzistentniji turnir.. nakon pocetkog kašljucanja dosli na radnu temperaturu i uzeli sve.
Nekome su dragi kao reprezentacija, nekome nisu i ok.
Ali jedna stvar im se mora priznati da su ljudi doktorirali nogometnu igru.
U vrhu su svijeta u kategorijama od u15, u17, u21. Seniori zaokruzili sve u svega 3 godine.
Liga nacija, prvaci Europe, i sad prvaci svijeta.
Proizvode uz hrpu kvalitenih nogometasa i vrlo kvalitetan trenerski kadar.

cak i u zenskom nogometu dominiraju

Baš zato cijenim Messija i Ronalda.. ljudi su u 39. i 41. godini i dalje gladni uspjeha, unatoč tome što su osvojili na stotine trofeja, zlatnih lopti i raznih individualnih nagrada.

Puno ljudi ovdje jedva čeka da se oni umirove, ali nedostajat će nam takvi igrači, koji uz svoj talent, uvijek žele napraviti korak više.
Biti toliko dobar kroz 20 godina je nevjerojatan uspjeh koji iziskuje mnogo faktora, talent, rad, motivacija, disciplina.. Dvije titule s reprezentacijom su također uspjeh, ali ipak je dosta i do kvalitete te reprezentacije.

I onda kad su ta dvojica ljuta i tužna nakon neuspjeha, pogotovo u ovo vrijeme kad su van svojih najboljih godina, pokazuje da ta glad za uspjehom jednostavno ne može nestati ako si velik, bez obzira što si osvojio na individualnoj, klupskoj ili reprezentativnoj razini.

S razlogom su među najvećima svih vremena.

Očito fifa naštimala,jedino logično objašnjenje

Isao sam pogledat prvih 11 spanjolske na olympiadi 2020 (21)

Igraci koji su tad i danas igrali

Unai Simon - Eric Garcia, Cucurella - Zubimendi, Pedri, Merino - Oyarzabal i Olmo

8/16 pod istim trenerom….

Treba na svjetsko vodit dva ili tri igrača koji će se okanit reprezentacije, samo da ima tko šamarat Argentince nakon utakmice.

Moram napisati samo crticu o De La Fuenteu.
49 tekmi na klupi i samo 2 poraza. U19 titula, U21 titula, liga nacija, Euro i sad SP.

Čovjek je teški, ali teški velemajstor i vjerojatno najpodcjenjeniji trener svih vremena.

Kapa dolje doktore ove igre :clap: — marcio amoroso

Čovjek je izbornik, ne trener...našao je svoju nišu!
Kao trener, nije postigao ništa spektakularno, čak štoviše, digao je ruke od toga.

Nikakvo veliko igračko ime, bio je prvoligaški igrač, uzeo i naslov sa bilbaom, al recimo nikad nije zaigrao za reprezentaciju.

čovjek se tu gdje je dovukao više-manje preko omladinskih selekcija.

Fenomenalno rješenje se ponekad krije u totalno neočekivanoj osobi, za koju će ogromna većina javnosti reći da nije kompetentna za tu poziciju.

Prije njega, izbornik španjolske reprezentacije je bio luis enrique i ostvario - za španjolske standarde - dosta skromne rezultate. Čovjek koji ubija u klupskom nogometu i bio je karika koja je od psg-a napravila najbolju svjetsku momčad.

Ako se ne varam, de la fuente je sa španjolskom seniorskom reprezentacijom osvojio 3 od 4 natjecanja u kojima se natjecao. To jedno natjecanje koje nije osvojio (ligu nacija) izgubio je u finalu, na penale - strašno!

Kad je barca na nivou i spanija je na nivou :grin: Tragedija bi bila da je ova juznoamericka stoka uzela sp.