Kada se gleda kontekst jedan od najuspješnijih provoda u europi. Bravo Mario i nadam se da će Boban popustit dogodine sa formacijom za još veći iskorak!

Ajmo stvari staviti na stol bez romantike i bez kratkog pamcenja.

Da, izgubili smo 1:3 od Betisa, 0:3 od Celte, 4:0 kod Lillea i 2:0 u Danskoj. Teski porazi. Nitko normalan to ne osporava. Ali kontekst se ne moze ignorirati kad nam odgovara.

U lipnju 2025. doslo je 16-17 novih igraca i kompletno novi strucni stozer. Danas je veljaca 2026. To je osam mjeseci rada. Osam mjeseci slaganja prakticki nove momcadi, nove hijerarhije, novih automatizama. To nije kozmetika, to je rekonstrukcija.

Blamaza je kad te ponizi netko tko radi s budzetom manjim od tvog lijevog beka. Betis je bio finalist europskog natjecanja. Lille i Celta dolaze iz liga, koje igraju u brutalnom ritmu svaki vikend. To ne znaci da porazi ne bole, ali znaci da pricamo o ozbiljnim protivnicima, ne o amaterima. Blamaza je kad te razbije netko tko je objektivno klasu ispod. Ovo su bili sudari s ekipama koje su navikle na tempo koji mi tek gradimo.

Ocemo o "blamazama" velikih?
Liverpool je pod Kloppom znao primati pet komada.
Manchester City je znao ispadati od slabijih u kupu.
Arsenal je prolazio faze ponizenja s Artetom prije nego je taj isti Arteta poslozio stvari.

Nije isto, slazem se. Budzeti su neusporedivi. Premier liga je druga dimenzija. Intenzitet, novac, sirina kadra... Sve je na razini koja se ne moze usporediti s nasom.

Ali ocekivanja? E tu dolazimo do poante.

Liverpool, City i Arsenal svake godine ulaze u sezonu s imperativom naslova i dubokog iskoraka u Europi. Kod njih je to mozda osvajanje Lige prvaka. Kod Dinama je to naslov prvaka i sto dalje u Europi. Razina je drugacija, ali pritisak unutar vlastitog konteksta je vrlo slican.

I unutar tog pritiska, ti klubovi su dopustili proces. Dopustili su padove. Dopustili su neugodne poraze. Nisu nakon svakog teskog rezultata resetirali projekt.

Kod nas se i dalje ponasamo kao da se momcad moze stvoriti za tri mjeseca. Kao da je dovoljno promijeniti 16 igraca i odmah dobiti automatizme, kemiju i stabilnost.

Ne usporedjujem Dinamo s Manchester Cityjem po novcu. Usporedjujem mentalitet: hoces li nakon teskog poraza reci “ovo je dio puta” ili ces reci “sve je propalo”?

Jer ako je svaka veca utakmica ili spektakularan uspjeh ili dokaz totalne nesposobnosti, onda ne gradis klub. Onda zivis od ekstreme do ekstreme.

A ozbiljan klub ne funkcionira na histeriji. Funkcionira na procesu.

Ako smo na pocetku rekli da treba vremena i strpljenja, zasto u veljaci vadimo poraze iz studenog, prosinca kao dokaz da proces nema smisla?

Kredit nije to sto netko “nije dobio otkaz”. Kredit je procjena kluba da smjer ima smisla. Ljudi unutar kluba znaju vise nego mi. Kakva je atmosfera, je li svlacionica iza trenera, kako momcad reagira na rad. Ako su procijenili da treba nastaviti, to nije sentimentalnost nego odluka na temelju informacija.

I nemojmo selektivno pamtiti.

Kad se odigralo 0:0 s Rudesom doma, to je bio ozbiljan kiks. Dinamo takve bodove ne bi smio gubiti. Ali kad su kasnije dosli europski uspjesi i velike pobjede, nitko vise taj Rudes nije vadio kao trajni dokaz nesposobnosti. Nije se nakon svake dobre utakmice govorilo: “Da, ali sjeti se Rudes.”

Danas se radi suprotno. Kad se vidi napredak, kad momcad odigra borbenu i organiziranu europsku utakmicu, odmah se izvlace Betis i Lille kao da su tetovirani na celu trenera. Kao da poraz ne moze biti dio procesa, nego mora biti dozivotna presuda.

Je li pogrijesio? Je. Je li zasluzio kritiku? Je. Ali prosla se ligaska faza. Ispalo se u 1/16 finala nakon velike borbe. Jucer su igraci i trener ostavili srce na terenu. To je cinjenica. I to je napredak u odnosu na dio gostovanja ranije ove sezone.

Pitanje je jednostavno: hocemo li gledati trend ili cemo zivjeti od arhive poraza? Hocemo li graditi momcad ili cemo svake godine paliti sve i pocinjati ispocetka?

Ne mozes traziti stabilnost, a istovremeno zazivati reset nakon svakog tezeg poraza. Ne mozes govoriti o procesu, a suditi po jednoj utakmici. Ne mozes traziti vrhunske standarde, a odbijati dati vrijeme da se do njih dode.

Mozemo biti zahtjevni. I trebamo biti. Ali ako svaku fazu izgradnje dozivljavamo kao krizno stanje, onda problem mozda nije samo na klupi.

Jer momcad se ne stvara preko noci. Ali nestrpljenje, e to kod nas nastaje u sekundi.

To je i poanta mog upisa nakon što sam prespavao noć.

sve to sto pises lijepo u teoriji zvuci al ajmo bit realni, jesi li ti uvjeren ako ne dode do smjene trenera cak i uz doselekciju il dvije da se ovakve blamaze u europi nece ponavljat ako i koji ludim slucajem uopce uspijemo uhvatit ligu prvaka. Mozes ti mijenjat ekipu, mozes dat kredita koliko hoces ali ne mozes covjeku preko noci mijenjat mentalitet i ciejli koncept vodenja momcadi. Covjek nema krvi u sebi nit je navikao voditi u dosadasnjoj karijeri ovako veliku momcad tako da nemoj se zavaravat cak i ako mu se da dovoljno vremena da ce to na kraju bit ista bolje. Mozda cemo u hnlu bit stabilniji i dominantniji ali europa ce uvijek patiti zbog prevelikog respekta naseg trenerskog maga prema na papiru nesto boljim protivnicima.

Ko kaže da se neće blamaže ponavljati sa drugim trenerom i još ponekim novim igračima?
Kova sigurno nije prvi, a bome ni zadnji koji se "izblamirao" u Europi, mada i ova riječ blamaža je ponekad previše korištena i gruba, gubili smo od ekipa koje su sve redom bolje od nas

Ko kaže da se neće blamaže ponavljati sa drugim trenerom — Dzoni

Apsolutno. Mislim da bi sa bilo kojom "domaćom facom" na klupi rezultati bili slični. Zato i kažem, ja bih po stranca, po mogućnosti po nekog espanjola ili portugalca. Oni su majstori trenerskog posla.

Ima u tvom upisu dosta toga točnoga. No, po meni ne propituješ nekoliko stvari. Kao prvo, je li Genk razina Lillea i Midytllanda kad pričamo o gostovanjima. Po meni Lillea sigurno nije, a što se tiče Midtyllanda u izravnom dvoboju Danci su bili bolji, a i da se moram kladiti tipovao bi na njihov prolaz u knockout utakmici, jer su puno bolje balansirana ekipa u kontekstu ofanziva - defanziva ravnoteže. Što ćemo s automitizmima, prekidima, primarno kornerima, tranzicijom. Svakako za sve u životu treba vremena, no možeš li mi iskreno reći da po svim tim pitanjima ti vidiš napredak. Ja bih volio da vidim, ali nažalost ne vidim. Jedino za što Kova nije kriv je činjenica da se momčad u zimskom prijelaznom roku debelo stanjila i onda kad ti nedostaju 2 do 3 igrača na klupi imaš djecu. Taj dio je do Bobana, na to trener ne može utjecati.

Pa upravo to i ja govorim, morao je zatvoriti igru, a nije…. Najveća šansa su nam sigurno bili penali jer imamo Livija…. Samo za dovuci se do penala se moraš zatvoriti, ubiti sto duljim posjedom, oni su nam zabili jer smo mi išli trkeljati….

Bilo je blamaza i drugih trenera naravno i bit ce al s tim istim trenerima smo znali skidati skalp nominalno puno jacim ekipama dok s ovim gospodinom izuzev fenera koji je bio u rasulu redovito smo skidali gace na papiru nesto jacim protivnicima

Fundamentalna razlika imeđu prijašnjih velikih skalpova i ovogodišnje sezone je Dominik Livaković.

Isto tako, niti jedan od prijasnjih trenera nije imao prakticki kompletno novu ekipu.

Bjelica je u prvoj sezoni imao 5-6 novih igraca.

Nigdje nisam rekao da nema kritike i da igra nema nedostataka. Ima ih. I to ozbiljnih. Bilo je tekmi gdje pod pritiskom nismo znali izac. Bilo je situacija gdje se raspadnemo u tranziciji ko da se prvi put vidimo. Prekidi su problem, to stoji. Nema tu guranje pod tepih.

Ali nemojmo sve svest na “nema krvi” i “nema mentalitet”. To je dojam. Trenera ne mjeris po tome jel urla uz aut liniju nego jel momcad dugorocno reagira, jel se vidi ikakav pomak, jel postoji nekakav red.

I sad ono kaj se stalno vraca a to su Betis, Celta, Lille, Danska. Da, dobili smo po tamburi. Ali kontekst nije nebitan. U 6. mjesecu doslo 16-17 novih igraca, novi stozer, nova hijerarhija. Sad smo u 2. mjesecu. To je osam mjeseci slaganja prakticki nove ekipe. To nije malo, ali nije ni pet godina kontinuiteta.

Lille je visa razina, Midtjylland je balansirana i uigrana ekipa, u Danskoj su bili bolji. To treba priznat. Ali to su ekipe koje vec godinama igraju u istom ritmu i sistemu. Mi jos trazimo stabilnost.

I da, zivcira me i mene ta prica o “procesu”. Nitko ne ide na stadion gledat proces, nego rezultat. Ali isto tak nije fer ignorirat da se kadar zimus dodatno stanjio. Kad ti fale dva-tri igraca, a s klupe ulaze klinci, u Europi to osjetis odmah. To nije samo trenerski problem, to je i pitanje kvalitete i sirine.

Mozemo se pitat jel se dovoljno brzo napreduje. Mozemo rec da pod pritiskom jos nismo konzistentni. Sve to stoji. Ali rec da je plafon dosegnut i da je sve stvar karaktera jednog covjeka, to je, za mene, prejednostavno.

Ako budemo uhvatili Ligu prvaka, jasno je da ce biti tesko. Europa je uvijek brutalna i ogoli te do kosti. Ali pitanje je jel hoces svaki put kad te ogoli rec “mijenjaj sve” ili ces probat nadogradit ono kaj imas.

Nisam rekao da je savrseno. Nije. Ali isto tak nije crno-bijelo kak se pokusava prikazat. Ima tu i do trenera, i do igraca, i do sportske politike, i do realne razine kvalitete.

Na kraju, dilema je jednostavna: jel vidis pomak ili ne?

Ja ga vidim.

U HNL-u smo prvi, +5 bodova, gol razlika 51:17. To nije “krpanje”, to je ozbiljna statistika. Obrambeno smo postali puno cvrsci nego npr prosle sezone. Dugo nismo ovako kontrolirali vecinu utakmica u domacem prvenstvu i to dominacija u posjedu, malo dopustenih sansi, protivnik rijetko dolazi u situaciju da nas stisne 20 minuta u komadu.

Mozes reci da HNL nije mjerilo Europe. Ali ne mozes ignorirati da stabilnost postoji. 17 primljenih golova uz 52 zabijena ne dolazi slucajno.

Europa? Ajmo je realno secirat.

FCSB doma je bilo solidno, natjecateljski.
Danska bas losa vecer, tu smo podbacili.
Genk doma definitivno ispod razine, to stoji.
Jucer u gostima, po meni najbolja euro prezentacija ove ekip na gostovanju jel.

Nismo bili savrseni. I dalje ima rupa. Ali nismo izgledali ko ekipa koja se dosla braniti 90 minuta i cekati da zavrsi. Bili smo unutra. Drzali smo ritam. Imali svoje sanse. To je pomak.

Ova momcad nema zajednicko europsko iskustvo. To se skuplja kroz ovakve utakmice. I jucer se skupljalo. I mislim da su i igraci osjetili da mogu igrati na toj razini, da to nije bauk. To je ogroman psiholoski korak.

Zato meni teza da “nema napretka” ne stoji. Ima ga. Nije linearan, nije spektakularan, ali postoji.

Sad je pitanje hocemo li na tome graditi uz pametnu doselekciju i sirinu, ili cemo opet sve resetirati taman kad je pocelo dobivati konture. Na neke stvari nemamo odgovor. Uprava je ta koja ce na kraju ocijeniti rad trenera i stozer.

Ali biti prvi u ligi s +5 i takvom gol razlikom, uz europsko iskustvo koje se tek gradi, e to meni nije slika raspada. To je slika ekipe koja jos nije gotova, ali ima temelj.

I to je ogromna razlika.

al ga lupas pa nije prosle godine u ligi prvaka branio Livakovic

I čorava koka pogodi jedno zrno.
Jedna pobjeda u sezoni u kojoj smo izgubili ligu, a prvak imao najmanje bodova u povijesti.
Tak smo bili sigurni na golu.

Nije to nikakav veliki reset ako promijenis trenera, sustav igre tj. formacija je unaprijed odredena a slozit ces se da i dan danas nakon toliko vremena nema jasnijih mehanizama koje vidimo u igri momcadi bar ne onih koji bi se odrzali pa cak i jedno kvalitetno poluvrijeme. Opet ponavljam kiksevi ce se dogadat al dajem ruku u vatru da s ovim covjekom na klupi ne mozemo ocekivat ozbiljne rezultate u europi, HNL ne racunam jer se srozao na niske grane i nemas nekog ozbiljnog konkurenta.