iskreno, meni je ovo sve skupa tužna situacija i neki ljudi mi iskreno nisu jasni.
na stranu moj svjetonazor, politička pripadnost i slično, ali stvarno je tužno.

protiv čega se naš gradonačelnik i gradska vlast te cjelokupna hrvatska ljevica bore?
protiv jednog pjevača? par pjesama? 3 riječi?

ljudi moji, taj isti pjevač je neki dan pomeo konkurenciju na dodjeli nagrada cesarica (glazbena nagrada publike)

taj isti pjevač je od svog povratka na scenu održao desetak koncerata na kojima se ukupno skupilo valjda preko 800 000 ljudi!

možda sam ja glup, ali iz svega toga zaključujem da se radi o daleko najpopularnijem glazbeniku i izvođaču općenito u hrvatskoj.

znači, možemo skupiti sve ostale hrvatske izvođače, pobrojati ljude na njihovim iole ozbiljnim koncertima u zadnjih godinu i pol, pomnožiti tu brojku sa 5 i vjerojatno nećemo doći do brojke od 800 000.
pa znači li mišljenje tih ljudi išta? predstavlja li ta brojka ikakav društveni legitimitet? pričamo o brojci koja je doslovno dovoljna da se dobije vlast na bilo kojim izborima.

na kraju krajeva, što se u hrvatskoj dogodilo kao negativna posljedica tih koncerata?
apsolutno ništa!

gdje je problem?

što konkretno će se dogoditi ako thompson danas na trgu otpjeva 2-3 pjesme, halo ej PJESME!

naša politička scena je doslovno razina dječejg vrtića.

Ove koji seru po uspjehu i maloj konkurenciji u rukometu, bih upitao iduce - jeste li ikad bili prvi u icemu u svojem ulazu, zgradi, razredu? Dalje od toga ni ne moramo, zgubidani

što konkretno će se dogoditi ako thompson danas na trgu otpjeva 2-3 pjesme, halo ej PJESME! — db-izbjeglica

Zato što bi im se srušila čitava politička kampanja za iduće izbore,temelje kampanju na zabrani Thompsona,bez tog marketinga značajno opadaju. Ne može "Možemo" ulaziti u manipulatorske ratove protiv dva najveća manipulatorska šljama zvana "HDZ" i "SDP", zato i pokušavaju ući u koaliciju s jednom. Tako su i u ovoj situaciji dali autogol.

Ove koji seru po uspjehu i maloj konkurenciji u rukometu, bih upitao iduce - jeste li ikad bili prvi u icemu u svojem ulazu, zgradi, razredu? Dalje od toga ni ne moramo, zgubidani — ksapi

Seru isti ti koji da nisu šupkolisci od svojih mlađih dana nebi imali ni 3 iz tjelesnog.

Sramotno kakvi su članci (https://www.index.hr/sport/clanak/koliko-je-rukomet-zapravo-popularan-kao-utrke-zmajevih-camaca/2756488.aspx?index_ref=naslovnica_sport_ostalo_d_0) izašli za sport koji je toliko toga donio Hrvatskoj, po tome tim ljevičarskim paraplegičarima je obitelj Kostelić glupa što su se bavili skijanjem koji nije popularan sport.

Isti ti su napisali desetke članaka vezanih za ovaj "nebitan" sport samo kako bi svojim urednicima donijeli lajkove,preglede i komentare.

Ko prvo i osnovno opet jebem mater medijima, opet ništa o Futsalu, da im jebem mater…..

Kao drugo opet jebem mater medijima, osobito imbexu, ne znam zašto je Vice još uvijek tamo, sada su granuli na rukometaše i ovaj imbexov članak o rukometu…. Ja sam tu prvi nazvao Rukomet trećerazrednim sportom, jer po meni je samo Nogomet prvorazredni, onda idu košarka, tenis i sl. u drugorazredne, pa onda ostalo…. Ali ako je nama rukomet nacionalno bitan, onda je bitan jebemu mater… u Australiji je najpopularniji australski nogomet, u Indiji kriket, u Irskoj onaj njihov Gaelski, šta njih boli kurac koliko je taj njihov sport popularan u Hrvatskoj…. Uostalom oni sami su mjesec dana pumpali rukomet i sad odjednom je nebitan sport…. Činjenica je da mnogi u Hrvatskoj koji ne prate sport, misle da je rukomet ne znam šta, a nije realno… ali koga boli kurac…. I ima rukomet gledanost u prosjeku u ligi prvaka oko 4 tisuće po utakmici, sto je relativno malo u usporedbi s nekim visokim globalnim sportovima i 90% ljudi prati rukomet samo repku, ali opet koga boli kurac…. Ak se ljudi vesele neka se vesele…. Sada se gura kako je nebitno, a izvještavali su maltene ko da Čilić diže Australiju…. A svi smo znali da ovaj scenarij ide, ako se digne medalja…..

Kao treće opet jebem mater medijima, opet kreću s time da se provodi nacifikacija naroda, malo smo nacisti, malo previše podržavamo Izrael, dajte se odlučite šta smo ko narod i na koji način nas treba “ispraviti”…. Tako su mediji nedavno i BBB napali zbog transparenata…. A kada je potres i BBB pomaze po bolnicama onda bravo… fuj odvratni su mediji….

Kao četvrto bravo rukometaši, bravo vaterpolisti (iako ovaj put su ostali bez medalje), bravo futsalist, puno sreće svim našima na ZOI, bravo Cilkane na još jednoj demonstraturit u poznim godinama na AO, idemo naprijed naši samo hrabro!

Realno, konkurencija i nije baš tako mala. Imaš Danska, Švedska, Norveška s bogatom tradicijom rukometa, Njemačka, Francuska, Španjolska, Mađarska, mi... Na SP imaš i Egipat i južnoameričke reprezentacije. Rekao bi puno veća konkurencija nego u vaterpolu recimo.

Ali vaterpolo je baš ogranicen sport, doslovno bivša AU + Italija, Grčka, Spanjolska i pokusaji nekih većih prekooceanskih zemalja

Ma podcjenivanje rukometa je totalno deplasirano, to je vrhunski i dobro praćen sport

Istom tom logikom o (ne)konkurentnosti se može voditi za bilo što u svijetu, bilo koji sport, glazba, ekonomija, vojska, uvijek u svemu ima par tih zemalja koje su najbolje u tome i koje će sve poosvajati.

nekaj je u ovoj državi otišlo jako ukrivo ak su nogometaši 1998. godine, niti 3 pune godine nakon rata, kao "himnu" koja ih je pratila na utakmice SP uzeli "Djevojku sa sela", 5-6 godina kasnije rukometaši pjevali "Morsku vilu", a danas, preko 20 godina kasnije neki novi dečki osjećaju potrebu za "Ako ne znaš što je bilo".
i uopće me nije briga misli li netko da su izmanipulirani ili da je ta potreba realna, nije normalno da 30 godina nakon rata imamo ovu situaciju. jednostavno nije. a nismo ni usamljeni u tome, u cijelom svijetu je isto sranje, samo se malo drugačije manifestira od države do države. niš od ovog nije normalno, a nije ni slučajno. umjesto da razmišljamo o kampovima gdje budu djeca učila igrati nogomet, rukomet, košarku, trebamo razmišljati o kampovima gdje budu učila pucati, upravljati dronovima ili raditi eksplozivne naprave.
otišli smo kolektivno u 3pm.

u normalnim okolnostima ne bih stisnuo post comment i trovao forum negativom, ali jbg, danas sam baš duboko razočaran i ne vidim kak ovo može izaći na dobro. ispričavam se.
vidimo se na tekmi.

I da i ne
Imaš tih 7 stalnih (mi, mađari, srbi, grci, španjolci, talijani, crnogorci),
ali u vaterpolu su na zadnjoj olimpijadi i recimo Ameri uzeli broncu. Na istom turniru Australija pobjedila kasnijeg prvaka Srbiju i bila na peterac udaljena od polufinala. Nizozemci na nedavnom euru u Beogradu iznenadili Srbe koje je sudac spasio poraza. Francuzi na svjetskom 2024. bili četvrti. Gruzija, Rumunjska i Japan nisu top ekipe,ali liče na repku za razliku od nekakvih azijskih i afričkih ekipa koje dođu na turnir biti kanta za nabijanje.

Nije konkurencija kao u nogometu ili košarci,ali nije ni mala kako neki tvrde.

Ništa manja konkurencija za medalje nije u vaterpolu nego u nekim drugim sportovima. I u odbojci,kriketu, ragbiju, hokeju na ledu, rukometu, hokeju na travi, bejzbolu se oko medalja vrti uvijek istih par repki, uz pokoji izuzetak.

Poljska ima dosta dobrostojecih klubova i dva jaka predstavika u LP

Srbija ima solidnu ekipu i rukomet je pracen sport

Rumunjska nekoc velesila, danas imaju predstavnika u LP s vecim proracunom od Zg, takodjer jos par bogatih klubova

Farski Otoci i Makedonija gdje je rukomet nacionalni sport

Slovenija, Island, Portugal, Nizozemska s jako dobrom generacijom.. ne znam trebam li uopce nabrajati dalje

Bravo, upućen si pa znaš bolje.

Kažem, po meni je konkurencija duplo jača i veća nego u vaterpolu.

A tek klupski rukomet i klupski vaterpolo su neusporedivi.

Naravno, puno jaca konkurencija.
Ali i to omalovazavanje vaterpola mi ide jako na kurac.

Ponavljam, budite prvi u bilo cemu u svom ulazu pa cete shvatit da ni to nije lako.

Umjesto da gledamo unaprijed, mi se kao drustvo tvrdoglavo vracamo unazad. I to ne 5 ili 10 godina, nego 30+ godina, u teme koje bi davno trebale biti povijest, a ne svakodnevna politika. Apsurd je tim veci jer pola ljudi koji se danas najglasnije svadaju rat uopce nisu dozivjeli. Kako je moguce da je Domovinski rat danas aktualniji nego nekoliko godina nakon sto je zavrsio?

Stalno se vrtimo u istom zacaranom krugu: ustase, partizani, Jugoslavija, tko je gdje bio pocetkom 90-ih. To vise nema veze ni s istinom, ni s pijetetom, ni s ucenjem iz povijesti... To je cista manipulacija. Iskreno, to je isto kao da si 1990-ih pitao ljude gdje su bili 1955. godine. Besmisleno.

Umjesto da kao narod pricamo o skolama, vrticima, bolnicama, sportskim centrima, gospodarstvu i buducnosti djece, mi se damo navuci na ideoloske sukobe koji se uvijek aktiviraju kad treba skrenuti paznju s pravih problema. I onda se cudimo zakaj mladi odlaze, a sustav stoji na mjestu.

Cijela prica oko Thompsona to savrseno pokazuje. Ne radi se tu o jednom koncertu ili pjevacu, nego o simbolima koji su povijesno optereceni i koji u modernoj drzavi s razlogom izazivaju podjele. Kad ti je nastup zabranjen u vise europskih gradova, onda to nije “zavjera protiv domoljublja”, nego signal da postoji stvaran problem s porukama koje se salju. I umjesto da se o tome razgovara razumno, mi opet biramo galamu, inat i podjele.

Najgore od svega: dok se narod dijeli na “nase” i “vase”, sva kljucna pitanja se guraju pod tepih. Zdravstvo, obrazovanje, korupcija, demografija... To ne pali emocije kao stare parole, pa zato o tome ni ne raspravljamo.

I dok god budemo gledali u retrovizor i dopustali da nas se vuce za nos temama iz proslog stoljeca, buducnost ce nam stalno bjezati. Ne zato sto je ne mozemo imati, nego zato sto je uporno odbijamo izabrati.