Slobodno ti objavljuj što god pronađeš, vjerojatno je i meni dosta toga promaknulo... Imam još toga što planiram kad uhvatim vremena, ali o tom ćemo na nekom drugom mjestu (da sad ne spamamo temu)...

Kolega @Gradinamo je rekao da mu ne smeta da objavim članke na koje naletim. Ali nemam namjeru objavljivati sve što sam prikupio. Ima toga dosta, nema smisla da objavljujem sve. Čitat ćemo u njegovom radu kada izađe.
Ali evo samo prijevod jednog zanimljivog teksta (kratak osvrt na rezultate utakmica u Jugoslaviji) iz slovačkih novina Čas, br. 242a, str. 2., 1946. godina. Jednostavno imam potrebu podijeliti ga s forumašima zainteresiranim za tematiku.

In Yugoslavia, the former team Građanski suffered an unpleasant heavy defeat in Belgrade, where Partizan won 5:1. Hajduk drew in Zagreb. The table is led by Partizan with 12 points, followed by Hajduk with 11, and Red Star (Crvena Hviezda) and Spartak with 8 points each.

Zanimljivo je kako nitko nigdje ne spominje Dinamo. Spominje se isključivo i samo bivši tim Građanski (a navodno je ugašen odmah po završetku rata 1945. godine). Pa koji je to bivši Građanski 1946. godine poražen s 5:1 od Partizana u Beogradu?

Naravno, riječ je o Dinamu iz Zagreba. Spomenuta utakmica odigrana je 27. listopada 1946. godine u Beogradu. Jedini strijelac za Dinamo je bio veliki Franjo Mara Wölfl.

Samo da te nadopunim, itekako se spominje Dinamo, u podnaslovu te dolje na dnu stranice (prilažem oboje). I ovdje ću stati ;)
[img]http://

y

Hvala na nadopuni. Ovdje mi je bilo baš interesantno što je ime Građanski direktno korišteno za Dinamo. Obično se nalaze sljedeće konstrukcije: “Dinamo (bivši Građanski), Dinamo (nasljednik Građanskog), Građanski (prethodnik Dinama), itd. itd. :grin:

Vidim pokrili ste Slovačku i Mađarsku. Ne znam jeste li pretraživali austrijske arhive? Bilo bi zanimljivo zbog povijesnih razloga.

Jesam. A i kolega je. Imam hrpu toga. Pokrio sam (za sada) Austriju, Mađarsku, Slovačku, nešto sitno našu američku emigraciju. Htio sam i Češku, ali teško je dobiti pristup bazi (al @Gradinamo je to riješio pa se neću petljati). Imam nešto sitno i njemačkih, te švicarskih izvora.

Radim dalje :wink:

Pozdravljam ovo istraživanje i veselim se svakom novom koji ovdje stavite. Svaka čast, jedino ne mogu polovit tko kome odgovara kada su vam slični nickovi.

Nomen est omen.

Radimo dalje, pa ćemo obavljivati pomalo i ovdje na forumu. Neke stvari za sada čuvamo za sebe. Možda (naglašavam možda) bude i kakvih eksluziva uskoro. :wink:

Svaka čast na volji i trudu!

Ovo što radite je izvrsno. Svaka čast!

Svaka čast momci

Vrhunski, samo naprijed

Evo malo materijala i iz francuskih medija.

Članak o Ivi Šuprini, igraču Građanskog, hrvatskom reprezentativcu (igrao u prvoj utakmici repke protiv Švicarske 1940. godine), povodom njegovog potpisa za Strasbourg 1947. godine.

Les Dernieres nouvelles d'Alsace, br. 249., str. 8., 24.10.1947.

YVON SUPRINA, footballer and tennisman

The sports press recently reported the signing of Olympian Suprina to Racing Club de Strasbourg. And if this player arrives in Alsace endowed with a reputation as a "great traveler," very few know the past of this 26-year-old Yugoslav.

Yvon, who came to football very early, was a national selection at 18, at the right-back position, eventually playing eight times at the center-forward position. He played in Yugoslavia for "Gradjanski," currently Dynamo Zagreb, a club with which he won the Yugoslav championship in 1939-1940, alongside Brozovitch, captain of the Belgrade team, which recently played in Paris.

Suprina, whom we saw make his debut with Lyon Olympique in 1944, with whom he was champion of the southern zone and who was always one of the top scorers in the second division, did not hide his satisfaction at playing for Racing.
"With players of exceptional class and a forward line like Strasbourg's, it's a pleasure to play, and the team play undertaken shows its full value. I was delighted to meet Heisserer again, as we knew each other in Switzerland during our internment; the atmosphere and the welcome from my teammates remind me a lot of my native country. I will also be pleased to rediscover the speed and play of the first division, and that from this Sunday. I think. Because if Stade hadn't had so many foreigners and Red Star credits, I could have also played at la Meinau, but in the Camp Max affair, since Mr. Heintz has adopted me so kindly, I don't think I will disappoint him.
"While playing, I will pursue head-on my Political Science studies and my import-export business activity."
Let us emphasize that Suprina, who will soon marry a charming Lyonnaise lady, is also a perfect tennisman. Selected for the university and national II teams, he won the Ostend tournament from August 5 to 12, alongside his compatriots Mitic and Pallada.

(Photo Caption)
The new center-forward is not unknown to the people of Strasbourg, since with L.O.U. (Lyon Olympique Universitaire) he played a Cup match at la Meinau.
(C. E. P.)

Zanimljiv osvrt Marka Čovića na problematiku navodnog gašenja predratnih klubova i stvaranja novih u lipnju 1945. godine, iz njegove knjige Nejugoslavenska Jugoslavija i Hrvati objavljene 1975. godine. Posebno je interesantan njegov osvrt na ideološku podlogu promjene imena ulica, klubova, itd. od strane komunističkih okupatora.

Ovog lipnja punimo okruglih 80 godina od tog famoznog lipnja kada je naš Građanski preimenovan u naš Dinamo, ime koje sveti purgerski i hrvatski klub (S PONOSOM!) dan danas nosi. Napominjem, s ponosom! O razlozima zašto je tome tako mogao bih pisati do jutra. No o tome ćemo nekom drugom prilikom i na nekom drugom mjestu...

Ukratko, Čović je bio bački Hrvat, tajnik Mili Budaku, za vrijeme NDH urednik časopisa Hrvatska revija koji je izdavala Matica hrvatska, te urednik još nekih dnevnih listova.

Također, valja napomenuti da je Čović u mladosti bio i vratar subotičkog nogometnog kluba Bačka, pa je kao takav bio i veliki zaljubljenik u taj sport. Stoga je napisao i autobiografski roman pod naslovom Priča o lopti.

Po ulasku partizanskih jedinica u Zagreb bježi iz zemlje te aktivno iz emigracije djeluje kao književnik i pisac.

———————————————————————

Nejugoslavenska Jugoslavija i Hrvati, 1975.g., Knjižnica Hrvatske revije, str. 259.-260.

U vrijeme kad su prestrašeni Zagrepčani u svojem
šapćućem galgenhumoru govorili da ne idu više na Savu, nego na Volgu, pa cak i Volgicu, jer se od ruskih imena i majmunskog nekritičnog kopiranja svega što je bilo rusko, Staljinovo, u vrijeme kad se je i Zvonimirova ulica pretvorila u ulicu „Crvene Armije", nije bilo čudno ni to što se je ime nogometnog kluba „Željezničar" pretvorilo u „Lokomotivu", a popularno ime „Građanski" u „Dinamo". Kao da se je i tom prisilnom promjenom htjelo dokazati da smo i mi, mi Hrvati, preostali i preživjeli Hrvati, samo jedna Staljinova kolonija pod beogradskom podupravom. Kao da se je htjelo dokazati i to da u sustavu, gdje više nema iskorištavanja čovjeka po čovjeku, ali
zato cvate iskorištavanje čovjeka po nečovjeku, po udbaškopartijskobirokratskom nečovjeku, i sâm prestrašeni i izgubljeni čovjek mora služiti stroju. Mora služiti mašini, jer je u tom novom socijalističkom uzor-društvu važniji dinamo od građanina, građanina proletera (većina pristaša “Građanskog", a pogotovo njegovi čuveni „istočnjaci", ljudi s istočnog stajanja, bili su pravi pravcati proleteri)! Važnija je bila lokomotiva nego željezničar! Važnija je lokomotiva-stroj nego ČOVJEK-strojovođa!

Osim toga, spominjući „Građanski" moralo bi se spominjati i mnogo toga „nejugoslavenskog", mnogo toga hrvatskog, pa bi se —da ne nabrajam drugo i druge morali spomenuti i Emil Perška „Lalec" i Marko Rajković, dvojica nezaboravnih igrača “Građanskog”, koji su, svaki u svoje vrijeme, bili pravi športski idoli ne samo svojega kluba nego i čitavog hrvatskoga nogometa. Obadvojica su bili na hrvatskoj strani i u jednoj drugoj, krvavoj utakmici, koja je vođena u vrijeme Drugoga svjetskog rata, pa su obadvojica i poginula u ondašnjim dresovima, u odorama hrvatskih vojnika i boraca.

Stavljam ovdje zbog grba na uniformi :love: