Koliko loša je zapravo bila tribina sjever stajanje:

Thomas Bauer:

...sjever bez gotovo ikakvog nagiba i tako otvori stadion prema obližnjem parku, legendarnom Maksimiru.

Za razliku od “stručnjaka”, ostavil sam dio djetinjstva i mladosti na starom sjeveru i nemrem opisat frustraciju tom tribinom. Vizualno katastrofalna, u vremenu buđenja ultras navijača, kada su se izmjenjivale analogne fotke i ključna je bila brojnost, ta je tribina živi užas. Pet somova navijača izgleda kao 300.

No to je još mila majka. Krov se nije smel stavit jer se ne vide lužnjaci, johe i orangutani, pa smo u 80-ima, kad nije bilo Gore-Texa, vječno bilo mokri do kože. Vidljivost je bila nikakva, u jednom redu tribine bi se naguralo više redova navijača, ko da tekmu gledaš s parkinga. Akustika nije postojala iz istog razloga. Zbog udaljenosti i nikakvog nagiba, imal si osjećaj da ti za gledat tekmu treba dalekozor. Bez ikakve bočne zaštite, kao i nova, talijanska umotvorina.

U tom kratkom razdoblju druge polovice 80-ih, BBB su se, upravo zbog te katastrofe zvane tribina, dvaput selili. Prvi put na istočno stajanje, a drugi put na jug, di smo i ostali do izgradnje novog sjevera.

Danas takva tribina ne bi ni došla u obzir jer ju je nemoguće pretvorit u sjedeću, pošto bi trebal imat tri reda stolaca u svakom redu tribine. — Thomas Bauer