• fuckin
    139
    Pazi samo tih samodopadnih, bahatih faca. Trebao bi USKOK početi raditi posao da se malo spuste na zemlju s tih nebeskih visina.
  • manga guela
    70

    Samo ću se referirati na to da se hrvatski arhitekti nebi mogli prijaviti jer nemaju referenci, tj slične projekte iza sebe. Za takve slučajeve postoji JV (joint venture) ili zajednica ponuditelja. Uzmeš nekog stranog, većeg partnera koji ima reference i zajedno sa njim radiš. Odnosno to uvijek funkcionira da taj veći je vodeći partner ali ustvari sve radi ovaj manji kojeg taj posao i zanima.
    Tako manje firme skupljaju reference dok be mogu sami nastupati. Uobičajna praksa i u građevinarstvu. Posao je kao na nekoj većoj firmi a sve rade manji. Često nikada ni ne dostignu nivo, jer osim projekta uvjet zna biti i broj zaposlenih, promet u psoljednjoj godini i slično.
  • Filip B
    751
    “Padne li natjecaj, izgubit cemo godine”

    Ne padne li natjecaj izgubit cemo desetljeca sa smecem od stadiona.
  • immerwieder
    1.9k
    da, zbog vas iz daz-a budemo zgubili godine,
    frajer se hoće uvaliti na faks, pa mora opravdavati situaciju
  • CISCO
    2.4k
    https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/doznajemo-kako-su-se-prekrajali-uvjeti-za-novi-maksimir-tko-je-i-zasto-dopustio-otvorene-kutove-moguc-i-novi-hladan-tus-15767637?cx_linkref=jl_home_g1

    Doznajemo kako su se prekrajali uvjeti za novi Maksimir i tko je i zašto dopustio otvorene kutove! Stiže novi hladan tuš?

    Tajnik natječaja za Maksimir Roman Šilje: ‘Početni plan je sve manje realan, evo što slijedi u slučaju ponavljanja natječaja‘

    Novi Maksimir još nije dobio ni prvi građevinski stroj, a već se našao na raskrižju s kojega vode prilično dramatični putevi. Jedan prema stadionu, čija bi gradnja mogla početi 2029., drugi, sve očekivaniji, prema novom natječaju i godinama neizvjesnosti.

    A između njih stoje žalbe, pravne procedure, ali i pitanja koja su se otvorila nakon izbora pobjedničkog rješenja. Roman Šilje, ugledni hrvatski arhitekt i tajnik međunarodnog natječaja, jedan od ljudi koji su iznutra pratili cijeli postupak, u velikom razgovoru za Jutarnji list objašnjava kako su nastajali i mijenjani uvjeti, zašto su dopušteni sporni otvoreni kutovi te što bi se moglo dogoditi ako natječaj bude poništen.

    Pritom upozorava da bez prometnog rješenja Borongaja novi stadion neće biti održiv, ali i da rušenje postojećeg Maksimira bez osiguranog nasljednika nije potpuno opravdano...

    Kao arhitekt koji je izravno sudjelovao u provedbi natječaja za Maksimir, kako danas gledate na cijeli postupak? Jesmo li napravili važan korak prema stadionu ili su prijepori pokazali koliko je proces složen? I koliko je zahtjevno bilo koordinirati ga?

    - Unatoč svim prijeporima, smatram kako je napravljen važan korak prema novom stadionu. Sam proces provedbe natječaja javnosti je vidljiv u velikoj mjeri samo u njegovom završnom dijelu, dok dugotrajni proces pripreme natječaja, kao i pripreme cjelokupne investicije, nažalost ostaje u sjeni. Priprema ovog projekta, počevši od rješavanja imovinskopravnih odnosa, optimalizacije načina izgradnje, uspostavljanja partnerskih odnosa, osiguranja financijskog okvira pa sve do usklađivanja sa zahtjevima brojnih korisnika i stručnim uvjetima, intenzivno traje više od pola desetljeća.

    O složenosti procesa svjedoči brojnost uključenih aktera u čitav proces - dva naručitelja okupljena u zajedničko povjerenstvo s više desetaka članova koji su pratili i verificirali čitav proces, mnogobrojan autorski tim na izradi natječajnog programa, stručnjaci angažirani za provedbu natječaja, kao i ocjenjivački sud sa stručnim savjetnicima te, naposljetku, i svi natjecatelji. Svi uključeni u ovom dugom i složenom procesu uložili su izniman trud i energiju kako bi se izgradio novi stadion u Maksimiru. Koordinaciju cijelog procesa ne vodi samo tajnik natječaja već i velik broj kolegica i kolega iz stručnih službi Grada Zagreba i posebice Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koji su u velikoj mjeri pridonijeli cjelokupnom postupku. Organizacija natječaja timski je sport.

    Natječaj je obuhvatio i Svetice, prometni terminal Borongaj te prostor uz park Maksimir i Željezničku koloniju. Tko je definirao prioritete i kapacitete tog prostora? Jesu li početne urbanističke pretpostavke bile dovoljno propitane prije raspisivanja natječaja?

    - Zona obuhvata ovog natječaja, usudio bih se reći, jedan je od najvažnijih prostora grada Zagreba. To se jednako odnosi na sam stadion s pomoćnim terenima kao i na sportsko-rekreacijski centar Svetice i zonu terminala Borongaj.

    Sve su to dijelovi jedinstvene cjeline - novog budućeg ‘sportskog grada‘, koji u neposrednom susjedstvu graniči s prepoznatljivim i iznimno vrijednim prirodnim i kulturno-povijesnim cjelinama, kao što ste i sami spomenuli - park Maksimir i Željeznička kolonija, ali i drugim važnim prostornim i infrastrukturnim sklopovima. Iako predio za koji se raspisao natječaj na papiru izgleda gotovo potpuno prazno, osim zgrade novog bazenskog sklopa - srušit ćemo stari stadion, izmjestiti atletiku, ukloniti postojeći terminal… - ustvari je on velikim dijelom već uvjetovan njegovim ‘susjedskim‘ odnosima.

    Tako i razvojni prioriteti s jedne strane proizlaze iz ograničenja same lokacije, a s druge strane iz šireg sagledavanja slike grada. Namjena prostora određena je Generalnim urbanističkim planom grada Zagreba, dok se ostali uvjeti građenja, poput izgrađenosti, visine, udjela zelenila… definiraju upravo kroz arhitektonsko-urbanistički natječaj.

    Kapaciteti osnovnih funkcija zadani su programom natječaja koji je naručitelj definirao na temelju zahtjeva svih korisnika. Kao što se može vidjeti iz samog programa natječaja, ali i pristiglih natječajnih rješenja, zahtjevi i očekivanja bili su veliki - možda i preveliki. Zasigurno su se neka pitanja mogla riješiti i prije provedbe samog arhitektonskog natječaja.

    Kako je određen kapacitet od približno 35 tisuća mjesta? Je li on usklađen s prometnim mogućnostima, parkiranjem i okolnim naseljima ili su natjecatelji tek trebali pronaći način kako sve to pomiriti?

    - Kapacitet stadiona jedna je od polazišnih točaka definiranih programom natječaja koji je izradio Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba. Vjerujem kako je kapacitet, kao i ostali elementi programa, definiran u suradnji sa zainteresiranim dionicima i budućim korisnicima stadiona.

    Uspješnost usklađenja kapaciteta stadiona s mogućnostima lokacije, među ostalim zadacima, upravo se provjeravala kroz arhitektonsko-urbanistički natječaj. Nakon provedenog natječaja može se zaključiti kako je taj kapacitet moguće prostorno smjestiti na predmetnoj lokaciji, ali naravno uz određene kompromise koji zasigurno imaju utjecaj na cjelinu sportsko-rekreacijskog centra ili na kvalitetu života u okolnim naseljima i funkcioniranje tog dijela grada.

    Jedan od ključnih preduvjeta kvalitetne organizacije prostora povezan je s prometnim rješenjem - ne samo unutar nogometnog kompleksa već i s potrebom istovremene realizacije novog borongajskog terminala s pripadajućom garažom. U suprotnome, bez izgradnje spomenute povezane prometne infrastrukture zajedno sa stadionom, bilo koje rješenje novog Maksimira neće biti održivo. Natjecatelji su programom dobili detaljne programske zahtjeve, ali i prostor za pronalaženje novih rješenja - što je, uostalom, i smisao arhitektonsko-urbanističkih natječaja.

    Pravilnik predviđa i uključivanje zainteresirane javnosti. Je li prije natječaja trebalo provesti širu raspravu s građanima, Dinamom, navijačima i sportskim klubovima? Bi li se time dio današnjih nesporazuma izbjegao?

    - Uključivanje zainteresirane javnosti ključni je dio procesa kvalitetne pripreme natječaja, odnosno samog programa. S obzirom na vrstu i složenost natječaja, primjenjivi su različiti oblici uključivanja zainteresirane javnosti, dok su šire stručne i javne rasprave jedna od mnogih opcija. Izrada programa natječaja u različitim fazama i dinamikama traje već godinama - prije manje od desetak godina bio je i pokrenut arhitektonsko-urbanistički natječaj za novi maksimirski stadion malo manjeg kapaciteta, koji nije zaživio.

    Radi se o vrlo standardiziranom i normiranom programu u dijelu koji se tiče samog stadiona, a u čiju su izradu tijekom svih tih godina bile uključene razne uprave Dinama i predstavnici navijača, odnosno budući korisnici. Izrađivač natječajnog programa bio je u intenzivnoj komunikaciji i sa svim ostalim korisnicima sportsko-rekreacijskog centra, a što je i vidljivo iz samog, dijelom možda i previše detaljnog, natječajnog programa u anketnoj zoni natječaja. Nije uvijek ni moguće uključiti svu zainteresiranu javnost kroz izravni oblik participacije u izradi programa jer velik dio zahtjeva programa proizlazi iz standardiziranih uvjeta koje propisuju nadležna krovna sportska tijela poput UEFA-e, FIFA-e ili Međunarodnog atletskog saveza.

    Stadion je bio zona za realizaciju, a Svetice i Borongaj anketna zona. Može li takva podjela zakomplicirati provedbu? Može li stadion biti izgrađen prije ostalih sadržaja, a da pritom ostane funkcionalan i urbanistički cjelovit?

    - Podjela unutar natječaja na zonu za realizaciju i na anketnu zonu - odnosno zonu u kojoj se samo provjeravaju neki mogući scenariji razvoja prostora, ali bez namjere ikakve izgradnje - uobičajena je praksa kod složenih prostornih zahvata ili kod zahvata koji nisu osigurali neke od preduvjeta za realizaciju, poput imovinskopravnih odnosa, financija ili slično. Ovisno o složenosti projektnog zadatka, takva podjela može imati utjecaj u kasnijoj provedbi, u najvećoj mjeri financijski, jer može dovesti do poskupljenja investicije.

    U konkretnom primjeru ovog natječaja osnovna funkcionalna realizacija stadiona moguća je bez izgradnje ostatka sadržaja planiranih u anketnoj zoni, ali naravno uz neke i prije spomenute kompromise. Uz prethodno spomenutu nužnu istovremenu izvedbu transportnog terminala s javnom garažom koja se može koristiti za vrijeme utakmica, potrebno je naglasiti važnost osiguranja kvalitete javnog prostora cijelog sportskog kompleksa koja djelomično izostaje ‘parcijalnom‘ realizacijom bilo kojeg arhitektonsko-urbanističkog rješenja. Ukratko, cijela priča o novom maksimirskom stadionu moguća je bez razvoja njegova neposrednog okruženja, ali sigurno nije preporučljiva.

    Pristiglo je 88 radova iz više od dvadeset zemalja. Zašto je izabran otvoreni, jednostupanjski natječaj umjesto dvostupanjskog, u kojem bi se nekoliko najboljih rješenja detaljnije razradilo?

    - Razmatrane su razne vrste provedbe natječaja - od otvorenog do ograničenog, natječaja u jednom ili u dva stupnja. Iako je postojala opravdana mogućnost provedbe ograničenog natječaja kojim bi se ‘pozvali‘, odnosno odabrali natjecatelji sa specifičnim kvalifikacijama, donesena je odluka o provedbi otvorenog natječaja kao metode koja je otvorila mogućnost sudjelovanja najvećem broju natjecatelja.

    Odluka o odabiru natječaja u jednom stupnju donesena je iz više razloga. Kao prvo, s obzirom na vremensko ograničenje trajanja natječaja od najdulje 120 dana koje propisuje Zakon o prostornom uređenju te, kao drugo i važnije, zbog osiguranja primjene načela minimalno nužnog i razmjernog opterećenja natjecatelja s obzirom na složenost zadatka. Sva pristigla natječajna rješenja razrađena su na odgovarajućoj idejnoj razini, a dodatno ‘detaljiranje‘ ne bi nužno pridonijelo arhitektonsko-urbanističkoj kvaliteti uz već prosječno utrošene desetke tisuća radnih sati za svako pojedino natječajno rješenje. Teško je sa sigurnošću odgovoriti na pitanje bi li neki drugi model provedbe natječaja bio ‘bolji‘, ali ono što je evidentno, s obzirom na pristigli broj i raznovrsnost predloženih rješenja, jest da odabrana metoda provedbe natječaja nije bila kriva.

    Pobjednički rad talijanskog studija VG13 podijelio je dio struke i nogometnu javnost. Što je presudilo u njegovu korist? I kako pomiriti pozivanje autora na Turinino nasljeđe s navijačkom željom za posve novim stadionom i drukčijim identitetom?

    - U više navrata obrazlagana je stručna odluka o odabiru pobjedničkog natječajnog rješenja, a vjerujem da će se otvoriti i dodatni prostor za konstruktivni dijalog svih zainteresiranih i članova ocjenjivačkog suda u kojem će se o svemu detaljnije razgovarati. Protivnik sam zazivanja bilo kakvih podjela u društvu i siguran sam da postoji zajednički nazivnik oko kojeg se svi možemo složiti. Pozivanje na specifičnosti lokacije, na događaje i ljude koji su obilježili prostor učestala je metoda kojom se gradi nešto novo na temeljima starog, a vrlo često se tako i prati razvoj nekog društva i civilizacije.

    Naravno, moguć je i potpuno drukčiji pristup - skroz iznova, ‘bez osvrtanja‘. Smatram kako na to pitanje nema jednoznačnog odgovora. Puno je pomiješanih osjećaja na toj lokaciji, puno uspjeha i puno nataloženog nezadovoljstva donesenim odlukama, krpanjima i ‘nadograđivanjima‘, pa se i neke neupitne vrijednosti koje su sad zatrpane pod slojevima prošlosti ocjenjuju kao neželjeni teret. U tom smislu ‘emocionalni kontekst‘ i ‘identitet korisnika‘ koje spominjete usko su vezani za posebnost tog mjesta i svega proživljenog. Odjek te snažne prošlosti koji se nazire u nekim postavkama arhitektonskog jezika prvonagrađenog rada možda ne treba promatrati kao teret, nego upravo kao novi početak.

    U ranijem programu Zavoda jasnije se tražilo povezane tribine i zatvorene kutove, a u konačnom ‘kohezivna i povezana struktura gledališta‘. Tko je i zašto promijenio taj zahtjev? Je li time otvorena mogućnost stadiona s otvorenim kutovima? Gdje je pritom granica između natječajnog uvjeta i projektantske slobode?

    - Natječajni program izrađen je na temelju važećih propisa, uvjeta stručnih tijela i organizacija te zahtjeva korisnika i navijača, a uzimajući u obzir i temeljna načela osiguranja kvalitete izgrađenog okoliša. Natječajni program za maksimirski stadion, kako je i prije spomenuto, izrađuje se već dugi niz godina u različitim formatima, ovisno o društveno-političkim situacijama i mogućnostima realizacije. Inicijalni prijedlog natječajnog programa dostavljen je članovima ocjenjivačkog suda koji su ukazali na određene nedostatke.

    Program je zatim doživio veći broj izmjena kojima su se, među ostalim, osigurali preduvjeti financijskog ‘uklapanja‘ projekata - smanjene su kvadrature stadiona, optimizirani funkcionalno-prostorni zahtjevi, omogućeno preklapanje sadržaja i slično. Predložene su brojne izmjene izvorno postavljenih zahtjeva i ograničenja, među kojima se našla i tema ‘kutova‘. Izmjena tog uvjeta, kojom se ograničenja svode na najmanju nužnu mjeru, bila je nužan preduvjet osiguranja propisane kreativne slobode pri izradi natječajnih rješenja. Takva izmjena programa nije prejudicirala nikakvo arhitektonsko rješenje niti unaprijed usmjerila odluku ocjenjivačkog suda, već je omogućila izradu raznovrsnih arhitektonskih rješenja, a što je jedan od osnovnih ciljeva natječaja. Sve izmjene natječajnog programa donesene su jednoglasnom odlukom ocjenjivačkog suda uz verifikaciju dokumentacije od strane zajedničkog povjerenstva Vlade RH i Grada Zagreba.

    Prema zapisnicima, ocjenjivački sud raspravljao je o radovima i prije isteka roka za predaju maketa. Što se u toj fazi smjelo razmatrati, a što tek nakon pristizanja maketa? Kako ste osigurali ravnopravnost svih natjecatelja? Članak 43. Pravilnika tajniku pritom daje obvezu praćenja poštovanja uvjeta.

    - Uobičajena praksa provedbe arhitektonsko-urbanističkih natječaja propisuje obveznu predaju grafičkih i tekstualnih priloga, odnosno plakata u velikom formatu na kojima su prikazani razni nacrti u odgovarajućim mjerilima, kao i uvezane ‘knjižice‘ u manjem formatu s tekstovima, tablicama i smanjenim nacrtima.

    Maksimirski natječaj, sukladno Pravilniku, zahtijevao je i predaju dodatnih priloga, odnosno maketa, a kako bi se pružio dodatni uvid u predložena rješenja i omogućio još jedan alat za usporedbu. Rok za predaju maketa bio je desetak dana nakon roka za predaju osnovne natječajne dokumentacije - plakata i knjižica, kojima su definirana sva arhitektonsko-urbanistička obilježja svakog pojedinog projekta.

    Ocjenjivački sud sastajao se na sjednicama u većem broju navrata tijekom višemjesečne pripreme natječaja - prilikom rasprava o natječajnom programu, uvjetima natječaja, davanja odgovora na pitanja natjecatelja i naposljetku tijekom donošenja odluke o rezultatima natječaja. Početak zadnje faze rada ocjenjivačkog suda čine sjednice na kojima se razmatraju sva pristigla natječajna rješenja i naposljetku donosi odluka.

    U prvim danima ocjenjivački sud upoznaje se s velikom količinom informacija, a njegovi članovi individualno i grupno obilaze svaki pojedini autorski rad za čije je razumijevanje potrebno određeno vrijeme. Na temelju tiskanih materijala iz kojih je u potpunosti vidljiv svaki aspekt pojedinog arhitektonsko-urbanističkog rješenja, ocjenjivački sud mogao je razmatrati sve radove i prije pristizanja maketa.

    Nakon što su pristigle makete, na temelju kojih je ocjenjivački sud mogao dobiti dodatne potrebne informacije, donesene su sve odluke. To je potpuno uobičajen proces, sukladan Pravilniku i zakonskim odredbama, prema kojima maketa dopunjuje osnovno rješenje, ne mijenja ga i ne čini ga drugačijim, već samo na drugi način prikazuje istu ideju.

    Pred DKOM-om su tri žalbe, uključujući one dvaju arhitektonskih ureda. Dio javnosti govori da bi poništenje bilo međunarodna sramota. Nije li mogućnost preispitivanja, pa i poništenja ako se utvrde nepravilnosti, upravo zaštita vjerodostojnosti natječaja?

    - Preispitivanje odluke o rezultatima natječaja najvažniji je element osiguranja prava svih natjecatelja i poluga osiguranja javnog interesa. Odredbe svih zakona i pravilnika predviđaju tu mogućnost i iznimno je važno da se ‘pravni lijek‘ koristi s ciljem zaštite svih uključenih. Iako su arhitektonsko-urbanistički natječaji metoda koju propisuje Zakon o javnoj nabavi, to nije uobičajen javnonabavni postupak te ima svoje specifičnosti i razlike. Natječajno rješenje se ‘ne boduje‘, ono se sagledava temeljem cjelokupnosti udovoljenja svim stručnim kriterijima, što proces donošenja odluka čini iznimno zahtjevnim i kompleksnim.

    Htio bih samo napomenuti kako se arhitektonsko-urbanistički natječaji u Hrvatskoj provode gotovo dva stoljeća, od prvog evidentiranog natječaja 1834. godine u Osijeku pa sve do danas. Moglo bi se reći kako su takva javna arhitektonska nadmetanja iz 19. stoljeća i preteča jednog dijela današnjeg zakonski reguliranog sustava javne nabave. I tada su rezultati natječaja bili izloženi komentarima zainteresirane javnosti - sve je to uobičajeno polje djelovanja arhitekata, a posebno kad se radi o važnim lokacijama ili građevinama.

    Danas se provedba arhitektonsko-urbanističkih natječaja oslanja na europske direktive, zajednička pravila i smjernice koje zajedno propisuju Vijeće arhitekata Europe i Međunarodno udruženje arhitekata te se natječaji provode u svim suvremeno uređenim društvima. Nadam se kako međunarodni ugled koji hrvatska arhitektonska zajednica gradi godinama neće biti narušen, a sve dvojbe oko natječaja biti razjašnjene, jer je osnovni cilj natječaja odabir arhitektonsko-urbanističkog rješenja koje najbolje udovoljava potrebama naručitelja u skladu sa stručnim kriterijima ocjenjivanja.

    DKOM je privremenom mjerom zaustavio pokretanje pregovora s pobjednikom. Koji su mogući raspleti: odbijanje žalbi, ponovno ocjenjivanje ili poništenje cijelog natječaja? Koliko bi daljnji pravni postupci mogli odgoditi projekt?

    - Svi spomenuti ‘raspleti‘ ovog postupka otvaraju neke nove, djelomično nepoznate horizonte. Teško je čak i pretpostaviti u kojem nas smjeru bilo koja od navedenih odluka može odvesti. Zasigurno se cijeli proces produljuje, a hoće li to biti produljenje od nekoliko mjeseci ili ‘trajno produljenje‘ neizvjesnosti sudbine Maksimira, saznat ćemo uskoro.

    Premijer Plenković spomenuo je novi, pozivni natječaj kao brže rješenje. Je li takav, odnosno ograničeni postupak pravno izvediv i doista brži, posebno uz propise javne nabave? Može li se izbjeći novi krug žalbi?

    - Puno je informacija u javnom prostoru vezano uz maksimirski natječaj. Vjerujem da arhitektura nije nikad bila u ovakvom fokusu javnosti, iako zaslužuje svakodnevnu pozornost. Rad arhitekata i urbanista reguliran je brojnim zakonskim okvirima, a poput liječnika i pravnika pružamo okvir funkcionalnom i sigurnom životnom okruženju svih građana. Bavimo se očuvanjem temeljne ustavne vrijednosti - kvalitete okoliša u kojem živimo, a na kojoj se zasniva velik dio gospodarske aktivnosti Republike Hrvatske. Usto, prostor je naš identitetski okvir, ali i potrošivo dobro.

    U tom kontekstu brži i jednostavniji okviri možda nisu primjenjivi, uzimajući u obzir dugoročnost posljedica izgradnje velikih i važnih prostornih zahvata. Svi pravni modeli su poznati, pitanje je odabira onog najprikladnijeg društvu u kojem živimo i vrijednostima koje gajimo. Razlike između otvorenih i ‘pozivnih‘, odnosno ograničenih natječaja, kako se to javnonabavno točnije definira, prethodno sam spomenuo.

    Njihove razlike čine ih više ili manje primjenjivima u određenim okolnostima, ali ono što ih čini sličnima upravo je žalbeni postupak koji slijedi nakon donošenja odluke. Na svaku odluku ocjenjivačkog suda moguće je uložiti žalbu, kao što je moguće pokrenuti upravni spor u sljedećem koraku ili tražiti pravnu zaštitu na nekim višim instancama.

    Nakon izbora pobjednika najavljivale su se dorade, osobito zatvaranje kutova, premda talijanski autori ne očekuju velike promjene. Koliko se pobjedničko rješenje smije mijenjati? Gdje prestaje dorada, a počinje drugi projekt, s mogućim autorskim, pravnim i financijskim posljedicama?

    - Možda bi bilo važno pojasniti samu prirodu izrade arhitektonskih projekata koji nastaju kroz velik i složen broj povezanih faza - od početne skice pa sve do izvedbenih detalja s troškovnicima. Svaki, pa i najmanji, arhitektonski projekt prolazi kroz mnogobrojne faze razvoja, zadržavajući osnovne ideje postavljene nekom prvom idejom.

    Ponekad je taj razvoj naočigled vidljiv, a ponekad nije. Natječajnim programom već je unaprijed predviđena mogućnost ‘dorade‘ natječajnog rješenja s obzirom na zahtjeve naručitelja koje nije mogao predvidjeti u dokumentaciji, a dodatno je i Pravilnikom pojašnjeno kako se natječajnim rješenjem definiraju samo osnovna arhitektonsko-urbanistička obilježja kao podloga za izradu konačnog rješenja.

    U svakoj sljedećoj fazi izrade projekta autori razvijaju projekt u skladu sa zadanim financijskim okvirom, na način da daju odgovore na zahtjeve naručitelja, korisnika, javnopravnih tijela, tijela koja izdaju dozvole… i to je svakako dopušteno i nužno. Ocjena uspješnosti prvonagrađenog rada ne proizlazi iz ‘otvorenosti kutova‘ već iz cjelovitog sagledavanja uspješnosti arhitektonskog jezika, funkcionalnih zahtjeva i ekonomičnosti predloženog rješenja.

    Grad je ugovorio projekt uklanjanja postojećeg stadiona, a rušenje se najavljivalo za 2027. Može li ono teći neovisno o natječaju i žalbama? Bi li bilo razumno srušiti Maksimir prije nego što je pravno osiguran projekt njegova nasljednika?

    - Koliko je meni poznato, ne postoje ograničenja provedbe postupka uklanjanja postojećeg maksimirskog stadiona koja bi bila povezana sa samim natječajem. Vjerujem kako su svi potrebni akti za uklanjanje već ili ishođeni ili su u planu, a bez njih se sigurno ne može pristupiti rušenju. Svjedočili smo složenosti postupaka uklanjanja zgrade Vjesnika uz važnu gradsku aveniju i kakve to posljedice ima za svakodnevni život grada.

    Uklanjanje maksimirskog stadiona bit će jednako izazovno, imajući na umu potrebnu zaštitu koridora Maksimirske, neposrednu blizinu stambenih zona i želju da se na dijelu vanjskih terena neometano odvijaju sportske aktivnosti. Prema mom mišljenju, uklanjanje postojećeg stadiona bez njegova nasljednika nije nemoguće, ali nije ni u potpunosti opravdano.

    Koliko je realan plan rušenja 2027. i početka gradnje 2029.? Što bi ponavljanje natječaja značilo za rokove i Dinamovu selidbu u Kranjčevićevu? Prijeti li opasnost da privremeni odlazak postane čekanje bez jasnog povratka?

    - Početni plan je sve manje realan i ovisi o mnoštvu nepoznatih okolnosti. Ukoliko ne dođe do poništenja natječaja, rok početka gradnje u 2029. godini još je dohvatljiv. U slučaju ponavljanja natječaja procedura se znatno produljuje, zasigurno mjerljivo u godinama, uzimajući u obzir sve mogućnosti žalbenih postupaka. Vjerujem da je uprava Dinama svjesna svih okolnosti i da će donijeti informiranu i ispravnu odluku. Naposljetku, nadajmo se najboljem.
  • mali M
    11.4k
    hvala ti Cisco al preskakao sam odgovore. Svaki puta sam već u prvoj rečenici odgovora na pitanje dobivao proljev. Frajer ga serucka i mulja i brlja i ništa konkretno ne odgovara.
    Molio bi da na bilo kakvoj tribini, javnom forumu ili presici idete ti i @db-izbjeglica i da ih rešetate da ne znaju kak se zovu. Kako ga ovaj novinar nije deset puta upitao isto pitanje dok ne odgovori mi nikad neće biti jasno. Ja bi mu samo ponavljao jedno te isto pitanje dok mi nebi odgovorio i govorio da to nisam pitao. "Zašto su otvoreni kutevi, a natječaj je bio jasan" a on priča da je to kompleksnije nego zvuči, da kreativna sloboda, da odjek maksimirskog prdca, samo bi ga gledao i ponovio identično pitanje.
  • CISCO
    2.4k
    PR obrana zamaskirana u razgovor. Puno velikih riječi o složenosti, suradnji, kreativnoj slobodi i povijesti arhitektonskih natječaja, a čim se dođe do onoga što ljude stvarno zanima, tko je mijenjao uvjete i zašto...kreće magla.

    Najveći biser je priča o povezanim tribinama. Uvjeti su se mijenjali, tema kutova bila je na stolu, ali nitko konkretno ne kaže tko je tražio promjenu ni zašto. Samo „program se razvijao”, „žiri je uočio nedostatke” i „svi su se složili”. Super. Svi su nešto radili, a odgovoran nije nitko. Onda se još pokušava prodati priča da izmjene nisu unaprijed određivale rješenje. Ako promijeniš uvjet koji se tiče povezanosti tribina, onda si promijenio prostor u kojem se natjecatelji kreću. To nije kozmetika ni fusnota.

    Za kapacitet i promet dobili smo otprilike: može se, ali uz kompromise. Kakve kompromise, koliko koštaju i tko ih mora ostvariti...nema veze, valjda će se nekako. Onda se usput prizna da bez autobusnog terminala i garaže nema održivog rješenja. Dakle, stadion ovisi o zahvatu koji nije sam stadion, a u intervjuu nema ni čvrstog odgovora tko ga financira, kada će biti izgrađen i što ako ga ne bude na vrijeme.

    O javnosti se govori kao da su se navijači i korisnici godinama nešto pitali, ali bez ijednog konkretnog primjera što su tražili i što je prihvaćeno. UEFA i FIFA služe kao univerzalni štit, iako ne odlučuju kakav identitet i izgled stadiona ljudi žele. A kad se pita zašto je odabran baš VG13, umjesto jasnog obrazloženja dobiješ „holističku procjenu” i „zajednički nazivnik”. To zvuči ozbiljno dok ne shvatiš da ništa ne objašnjava.

    Isto tako, „projekti se razvijaju” nije odgovor na pitanje koliko se smije promijeniti pobjedničko rješenje. Ako se kutovi zatvore, a tribine postanu kompaktnije, to više nije sitno dotjerivanje. To je upravo dio zbog kojeg se cijela rasprava vodi. Ali tu se granica namjerno ostavlja mutnom, pa će se valjda kasnije svaki zahvat moći proglasiti normalnom razradom.

    Kad se otvore žalbe i rokovi, razgovor bježi u povijest arhitektonskih natječaja i općenite priče o struci. Kad treba objasniti što se može dogoditi s ovim postupkom, odjednom su tu „nepoznati horizonti”. A 2029. je navodno još dohvatljiva bez ikakvog plana koji bi pokazao kako.

    Ukratko, intervju je pun elegantnog izvlačenja. Složenost postupka služi da se odgovornost razvodni, kreativna sloboda da se opravda olabavljivanje uvjeta, a razvoj projekta da se unaprijed normalizira mogućnost velikih promjena. Nitko ništa nije krivo napravio, svi su se složili, sve je uobičajeno samo se ključne stvari ne mogu jasno objasniti.

    Juranovićev pokušaj da se cijela stvar zamota u stručni celofan i nada da će ljudi zaboraviti kako je stadion s otvorenim kutovima odjednom postao prihvatljiv.

    Obična stoka.
  • Borovljanin
    1.1k
    Ništa nije rekao
  • Tresnjevka sjever
    103
    Mene uopće ne čudi tajnik Roman Šilje, već upravo Juranović koji se svrstava ovakvim člancima i objavama kontra javnosti i interesa korisnika stadiona, no treba uzeti u obzir da su Jutarnji novine koii imaju najviše plaćenih članaka tako da mi ovo smrdi na sponzorirani članak. Juranovića više neću ni čitati.
  • Thor
    5k
    Vidio naslov na portalu, jako me zainteresirao sto ce se konkretno navesti. Nemama pretplatu,nadam se da je netko zalijepio tekst, otvorim tu (fala ) pun nade kako cemo konacno dobit neke odgovore...i kurac! Mlacenje prazne slame i preljevanje uz supljeg u prazno.
  • Filip B
    751
    Ukratko, intervju je pun elegantnog izvlačenja. — CISCO

    Meni se cini kao da je AI razgovarao s AI-em. Nitko ovako ne razmislja ni razgovara, pa cak ni ne pise kao sto Silje i Juranovic ovdje “razgovaraju”.
  • scooniepenn
    7.7k

    Sirrah projekt ima Opus Arenu, a uskoro ce imati i Kranjcevicevu, tako da imas hrvatski biro s uskoro 2 stadiona u portfelju.
  • Kujtim Shalla
    12.8k
    i ja sam isto zaključio, da frajer kenja i da niti jednog odgovora nije dao. Žali bože vremena potrošenog čitajući ovaj članak. Bljak
  • CISCO
    2.4k
    + 3LHD ima Spaladium Arenu, a UPI-2M ima Arenu Zagreb.
  • scooniepenn
    7.7k

    Referirao sam se samo na stadione, ali da, sto se tice sportskih objekata lista se siri. Sirrah ima i gimnasticki kompleks u Osijeku koji je Pipunic financirao.
bold
italic
underline
strike
code
quote
ulist
image
url
mention
reveal
youtube
tweet
Add a Comment