U šestom kolu Europske lige Dinamo će ugostiti možda i najjačeg protivnika od svih s kojima će igrati u ligaškoj fazi.

S Betisom smo igrali prije godinu i pol, kada je Dinamo bio uspješniji u 1/16 finala Konferencijske lige i izbacio Betis s ukupnih 2:1.

Pokazatelj koliko su jaki je i finale prošlosezonske Konferencijske lige, gdje su vodili protiv Chelseaja do 65. minute, a onda gadno nastradali jer je završilo 1:4.

Trenutno su na petom mjestu španjolske lige, a u cijeloj sezoni imaju samo dva poraza (Athletic i Atletico) te učinak 10-8-2 u svim natjecanjima ove sezone.

REAL BETIS BALOMPIÉ


Real Betis je španjolski nogometni klub koji igra u La Ligi. Sjedište im je u Sevilli u autonomnoj regiji Andaluzija i imaju nadimak 'Los Verdiblancos' (zeleno-bijeli).

Betis je pretrpio mnogo slomljenih srca u svojoj dugoj povijesti, stoga je klupski moto: ¡Viva el Betis manque (aunque) pierda! (Živio Betis i kad izgubi!)

Ipak, doživjeli su i veličanstvene trenutke. Betis je bio prvak Španjolske 1935., a osvojio je Kup Kralja 1977., 2005. i 2022. godine.

Sevilla Balompie i nastanak Real Betisa

Sevilla Balompie osnovali su 1907. studenti Politehničke akademije. Nakon što se Sevilla FC razdvojila, jedna frakcija, Betis Football Club, spojila se sa Sevilla Balompie 1914. i Real Betis Balompie je dobio svoje ime. Riječ 'Betis' izabrana je jer je izvedena iz 'Baetis', rimskog naziva za rijeku Guadalquivir koja teče kroz Sevillu.

Betis je u početku privukao značajnu potporu lokalnih zajednica radničke klase, od kojih su mnogi bili španjolski republikanci.
S obzirom na političke stavove mnogih navijača Betisa, koji su ostali uz momčad nakon spajanja sa Sevillom Balompié, malo je iznenađujuće da je klub stekao divljenje brojnih aristokrata u to vrijeme, uključujući kralja Alfonsa XIII., preko kojega je dobio kraljevsko pokroviteljstvo.

Klub je u svojim ranim godinama osvojio nekoliko regionalnih trofeja, uključujući Kup Seville četiri puta unutar pet sezona između 1910. i 1915. Struktura nacionalne španjolske lige stvorena je do 1928. godine, a Betis je počeo u drugoj ligi s ciljem doći do La Lige.
Betis je završio kao viceprvak Copa del Presidente de la Republica (sada poznatog kao Copa del Rey, odnosno Kup Kralja) 1931. godine, izgubivši od Athletic Bilbaa u finalu.

Godine 1932. Real Betis izborio ulazak u La Ligu i postao prva momčad iz Andaluzije koja je igrala u najvišem rangu španjolskog nogometa - odličan način za proslavu tada 25. godišnjice osnivanja kluba.

Osvajanje titule La Lige

Godine 1935., pod vodstvom irskog menadžera Patricka O'Connella, Betis je pobijedio Real Madrid i osvojio La Ligu. To su uspjeli postići samo tri godine nakon naslova u Segundi i to s pretežno domaćim igračima.

Betis je zapečatio naslov prvaka pobjedom od 5-0 nad Santanderom. Njihov se trijumf poklopio sa sajmom u Sevilli - s proslavama koje su se odvijale na sajmištu.

Međutim, tipično za Betisovu sreću, snašla su ih teška ekonomska vremena uz španjolski građanski rat koji je bjesnio. Mnogi igrači su pobjegli u egzil ili umrli boreći se za republikance protiv fašističkih snaga generala Franca, pa su na ljestvici pali na sedmo mjesto 1936.

Samo 15 mjeseci nakon osvajanja povijesnog prvog naslova u La Ligi, Betis je imao samo dva igrača osvajača naslova koji su ga još uvijek predstavljali: Pearl i Saro. Tijekom građanskog rata, između 1936. i 1939., prvenstvo se nije održavalo. U sezoni 1939./40., Betis je ispao iz La Lige.

Ispadanje u treću ligu

Betis se nakratko vratio u prvu ligu na jednu sezonu. Međutim, klub je bio u padu i pali su u treći rang španjolskog nogometa, 1947.

Unatoč tome što je pao u poretku, Real Betis je nastavio privlačiti veliku publiku. Njihova strastvena i odana potpora u gostima postala je poznata kao 'Green March'.

Navijači Real Betisa smatraju da je vrijeme provedeno u trećoj ligi ključno za trenutni identitet Real Betisa, budući da su navijači ostali uz klub kada je bio na najnižoj razini. Klub se u trećoj ligi španjolskog nogometa zadržao sedam godina.

Povratak uspjehu

Betis se vratio u prvu ligu 1958./59. pod vodstvom Benita Villamarina, koji je postao predsjednik nakon što je Manuel Luiz Rodriguez odstupio 1955. Villamarin je postao najznačajniji predsjednik u povijesti kluba.

U sezoni 1963./64. Betis je završio na trećem mjestu La Lige iza Real Madrida i Barcelone te je dobio pozivnicu za Kup velesajamskih gradova. To je potvrdilo njihov ponovni uspon, osiguravajući da Betis više nije predmet podsmijeha Seville.

Villamarinova kupnja Estadio Heliopolisa 1961. bila je ključni trenutak za povijest Betisa. Stadion se do 1997. godine zvao Estadio Benito Villamarin, a onda je vraćen na ovo ime 2010. prema želji navijača Real Betisa. Godine 1997. dobio je ime po tadašnjem predsjedniku kluba Manuelu Ruizu de Loperi.

Villamarin je odstupio sa svoje pozicije 1965., a u godinama koje su uslijedile Betis je redovito bio yo-yo klub, koji se selio po prva dva ranga. Godine 1977. osvojili su Copa del Rey, pobijedivši Athletic Bilbao 8-7 na jedanaesterce na Vicente Calderonu nakon remija 2-2. Betis je također završio na petom mjestu u prvoj ligi 1976./77.

Izborili su mjesto u Kupu pobjednika kupova 1977./78. i šokirali pratitelje nogometa kada su izbacili Milan s 3-2 u prvome kolu. Betis je na kraju ispao u četvrtfinalu od Dinama iz Moskve. Njihova ligaška forma nije mogla pratiti europske rezultate i ponovno su ispali u drugu ligu španjolskog nogometa.

Nakon što se Betis vratio u La Ligu, uživali su u uspješnom razdoblju 1980-ih, kvalificirajući se za Kup UEFA 1982. i 1984. godine.

Real Betis u La Ligi

Real Betis nikada nije uspio ponoviti povijesni uspjeh, tj. naslov u La Ligi iz 1935., ali su imali razdoblja tijekom kojih su bili izuzetno konkurentni u španjolskoj prvoj ligi.

Nakon uspješnog razdoblja u 1980-ima, Betis se početkom 1990-ih našao u financijskim poteškoćama. Međutim, novac koji su prikupili navijači uz ulaganje tadašnjeg dopredsjednika Manuela Ruiza de Lopere spasio je klub.

Nakon tri sezone u drugoj ligi, Betis se vratio u La Ligu 1994. Završili su treći u sezoni 1994./95., iza Real Madrida i Deportiva La Corune.

Betis se kvalificirao za Kup UEFA, gdje su eliminirali Fenerbahce i Kaiserslautern prije nego što su ispali od finalista Bordeauxa.
Mučili su se s izborom stalnog glavnog trenera nakon odlaska Serra Ferrera i ispadanja iz La Lige 1999./2000. Nakon što su odmah osigurali povratak, završili su šesti u sezoni 2001./02.

Serra Ferrer vratio se u Betis 2004. godine i još jednom odradio odličan posao, kada su završili četvrti u sezoni 2004./05., kvalificirajući se Ligu prvaka. Betis je osvojio i Kup Kralja 2005. godine.
Postali su prva andaluzijska momčad koja je igrala u Ligi prvaka, ali su eliminirani u grupnoj fazi 2005./06., završivši iza Liverpoola i Chelseaja u skupini G.

Ponovno su ispali u drugu ligu 2008./09. i pretrpjeli ružne stvari, uglavnom zbog optužbi za prijevaru protiv Ruiza de Lopere.
Betis je osvojio drugu ligu 2010./11. i osigurao povratak u La Ligu.
Nakon sedmog mjesta u La Ligi 2012./13., Betis je stigao do četvrtfinala Europske lige 2013./14. Međutim, te sezone još jedanput su ispali iz lige.

Nakon povratka u prvu ligu u sezoni 2014./15., stabilizirali su se, te više nisu ispadali u drugu ligu. No u prvih pet sezona nakon povratka samo jednom su bili u prvih 10, a dolaskom Pellegrinija završili su dva puta šesti i jednom peti.

Seviljski derbi

Sevilla je bila prvi klub u Sevilli, osnovan malo prije Sevilla Balompie. S obzirom na to da je Betis u sadašnjem obliku nastao uglavnom zahvaljujući razlazu unutar Seville, razumljivo je da je rivalstvo između dva kluba preživjelo tako dugo.

Seviljski derbi poznat je i kao 'Veliki derbi', koji je odigran 140 puta. Sevilla je uspješnija s 65 pobjeda, dok je Betis na 40 pobjeda.

S obzirom da stadione obe momčadi dijeli nešto više od kilometra, pogledi Seville iz zraka često pokazuju oba stadiona u istoj snimci.

Baza navijača Zeleno-bijelih

Navijači Real Betisa imaju dugu povijest strastvene podrške svom klubu čak i kroz teška razdoblja. To je dokazano time što su privlačili veliku publiku dok su bili u trećoj ligi, a navijači Betisa pomagali su klubu prikupiti sredstva u vrijeme financijskih problema početkom 1990-ih.

Strastvena podrška čak je dovela do čak 10 tisuća navijača koji su se pojavili u na treningu Betisa pred seviljski derbi 2019.

Budući da su obje momčadi smještene u Sevilli, navijači Betisa su poznati po nadimku svom rodnom gradu 'Ciudad del Betis' (Grad Betis) kako bi se na bilo koji način izbjeglo spominjanje Seville.

Njihova popularnost proteže se diljem Španjolske na način na koji se malo momčadi koje nisu Real Madrid i Barcelona mogu mjeriti, do čega je dovelo iseljavanje radničke klase iz regije Andaluzije 1950-ih i 1960-ih, kada su tisuće obitelji krenule u potragu za poslom.

Kao rezultat toga, postoji više Betis peñas (klubova navijača) u sjevernoj pokrajini Kataloniji nego što postoji za Espanyol koji je iz Barcelone.

Navijači Betisa su poznati po tome što su početkom 2023. godine srušili svjetski rekord po broju navijača s invaliditetom na utakmici, kada je protiv Valladolida prisustvovalo 1740 navijača s invaliditetom.

Također su poznati po tradiciji "lluvia de peluches" ("Kiša plišanih životinja"), gdje navijači obasipaju teren dječjim igračkama tijekom Božića kao poklon djeci koja su u bolnicama, odvojena od obitelji i u borbi protiv teških bolesti.

STADION: Benito Villamarín



Stadion Benito Villamarín, osim što je mjesto održavanja domaćih utakmica Real Betisa, središte je svih aktivnosti Zeleno-bijelih. U stalnoj evoluciji, stadion ima sve moderne sadržaje za članove koji dolaze gledati utakmice prve momčadi.

Riječ je o drugom najvećem stadionu u gradu te šestom najvećem u zemlji. Ime je dobio po Benitu Villamarínu, jednom od najvažnijih klupskih predsjednika u povijesti Betisa.

Postoji veliki izbor ulaznica koje omogućuju pristup stadionu s ukupnim kapacitetom za više od 60 tisuća gledatelja. Navijači mogu odabrati područje na kojem žele pratiti sudbinu svog kluba.

Među ulaznim opcijama, brojne VIP lože i Premium zone privlače veliko zanimanje duž cijele dužine terena. Postoji 25 loža u Fondu (istočna tribina) i 21 loža u Gol Norteu (sjeverna tribina). Svi imaju izvrsnu opremu i dostupni su u različitim veličinama za smještaj 13, 15 i 19 osoba. Kada gledate utakmicu uživo, gosti mogu vidjeti najzanimljivije dijelove i reprize na televizijskim ekranima.

Nedavno završeni radovi na Gol Suru (južna tribina) omogućili su stvaranje nove Premium zone za 395 osoba. Ovo područje, poznato kao Gol Sur Experience, pruža priliku uživanja ​​u jedinstvenom iskustvu hrane i glazbe na jednom od najboljih mjesta na novom štandu.



TRENER: Manuel Pellegrini


Griva sijede raspuštene kose i smežurano lice koje je izrezbarilo vrijeme ostavljaju malo toga za maštu. Manuel Pellegrini napunio je 70 godina, dob u kojoj većina pribjegava lagodnijem životu a ne suočavanju sa žarom treniranja grupe pojedinaca u jednom od najzahtjevnijih nogometnih natjecanja na svijetu.

Ipak, čini se da nema kraja slavne karijere za ovoga Čileanca. Real Betis je toliko oduševljen radom koji je obavio u dosadašnje tri godine da su odlučili vezati iskusnog trenera ugovorom do 2026.

U svakoj od svoje tri sezone na čelu Betisa, Manuel Pellegrini pomogao je momčadi da se kvalificira za igranje u europskim natjecanjima, što je postignuće koje nije uspjelo niti jednome treneru prije njega u povijesti kluba.

Čileanac je trener koji je vodio Betis u najviše utakmica u klupskoj povijesti i drugi koji je najduže na klupi u kontinuitetu. Osvojio je naslov Kupa kralja, njihov prvi veliki trofej od istog 2004./05., te jedan od četiri trofeja u povijesti kluba.

Rođen u Santiagu u Čileu, obitelji talijanskih korijena, Pellegrini je mladost proveo trenirajući u akademiji Audax Italiano, klubu koji su u gradu osnovali talijanski imigranti, što se odražava u njihovom identitetu nadahnutom Italijom.

Pellegrini se kasnije preselio u Universidad de Chile, u kojem je debitirao u seniorskom nogometu i proveo svaku minutu svoje profesionalne igračke karijere, skupivši preko 450 nastupa. Borbeni branič je usputno studirao građevinu te diplomirao 1979.

Manuel Pellegrini skupio je i jednu reprezentativnu utakmicu za Čile, 1986., iste godine kada je odlučio zauvijek objesiti kopačke o klin. Nakon umirovljenja, Čileanac se počeo baviti trenerskim poslom, a prvi je put vodio svoj bivši klub 1988.

Nadimka "El Ingeniero" (Inženjer), posvetio se trenerskom poslu u svom rodnom Čileu, uživajući u kratkim periodima s Universidad de Chile, Palestinom i O'Higginsom prije nego što je prešao u Universidad Catolica, koju je vodio do osvajanja Copa Interamericana i Copa Chile 1993. odnosno 1995. godine. Stekavši ukus za srebrninu, Pellegrini je krenuo s uspješnim boravcima diljem Južne Amerike, vodeći LDU Quito, San Lorenzo i na kraju River Plate do domaćih naslova.

Nakon što je izgradio reputaciju, Manuel Pellegrini stigao je u Europu 2004. kada je preuzeo španjolski Villarreal, kojeg je vodio pet godina s izvrsnim učinkom. U pet sezona pod njegovim vodstvom, Villarreal se nije spuštao ispod sedmog mjesta na ljestvici, završio je čak na drugom mjestu 2007./08., a osvojio je UEFA Intertoto kup 2004. U 259 utakmica na čelu momčadi, pobijedio je u 123 utakmice, utirući put velikom prelasku u Real Madrid 2009.

Pellegrini je izdržao godinu dana u kotlu Real Madrida prije nego što se vratio u skromnije okruženje na koje je navikao, ovaj put u Malagu. U svojoj prvoj punoj sezoni u klubu doveo ih je do povijesnog četvrtog mjesta i ulaska u Ligu prvaka prije nego što je to nadmašio odvevši momčad do vrha, odnosno do četvrtfinala Lige prvaka u svojoj drugoj godini. Malaga, koja se borila protiv Borussije Dortmund za mjesto u polufinalu Lige prvaka 2012./13., bila je nekoliko sekundi udaljena od nezaboravnog trijumfa, kada je Dortmund s dva kasna gola ipak prošao dalje, uz sudačke pogreške.
Ipak, Pellegrinijeva postignuća tijekom njegovog trogodišnjeg boravka u klubu bila su dovoljna da ga grad proslavi preimenovanjem ulice u njegovu čast.

Čileanac je napustio Malagu 2013. i pridružio se engleskom Manchester Citiju, kojeg je u svojoj debitantskoj sezoni doveo do drugog naslova u Premier ligi. Manuel Pellegrini postao je prvi trener rođen izvan Europe koji je to postigao u debitantskoj sezoni, dok je za sobom ostavio veliki dio plana na koji se nadogradio njegov nasljednik, Pep Guardiola. Uslijedio je kratak boravak u Kini, ali Pellegrini nije dugo bio izvan europskog nogometa, pridruživši se West Ham Unitedu u ljeto 2018.

West Ham i Pellegrini rastali su se sredinom sezone 2019./20., a Čekićari su pali ispod očekivanja svojih vlasnika i navijača. Međutim, posao nije trpio jer se se sljedećeg ljeta vratio trenerskom poslu s Real Betisom, s ciljem da vodi i treću skromnu španjolsku momčad koja će nadmašiti svoje mnogo veće protivnike.

U desetljeću koje je prethodilo Pellegrinijevom dolasku, Betis je u prosjeku svake godine otpuštao svog menadžera. U 2019. završili su na 15. mjestu, igrajući u svom uobičajeno turobnom stilu. Tada je Pellegrini preuzeo klub. Nije napravio dramatične igračke promjene, nije napravio drastičan stilski preokret, ali je napravio svoju magiju i doveo klub do petog mjesta.

"Kada je došao, svi su govorili da treba promijeniti sustav" kaže Betisov Rodri, koji čak nije ni najpoznatiji Rodri među španjolskim nogometašima. "Ali nije. Samo je svima dao priliku."

U Pellegrinijevoj drugoj sezoni, Betis je osvojio Kup kralja tek treći put u povijesti. Joaquin, kapetan i navijač iz djetinjstva, plakao je od radosti. Pehar je posvetio osoblju momčadi, trenerima, pa čak i kuharima.

Nakon što je West Ham bio prvi europski klub u kojem sezonu nije završio do kraja, sada u Sevilli ponovno uživa. Grad nevjerojatne ljepote te sajmova i festivala gdje posao i zadovoljstvo nalaze prirodnu ravnotežu. Navijači Betisa, koji su među najvatrenijim navijačima u Španjolskoj, su u Pellegriniju pronašli svoju zvijezdu putokaz. Obožavaju ga, pogotovo zato što je, prvi put nakon desetljeća, Betis u vrhu, a Sevilla jako pala.

Gradeći poput vještog inženjera s ograničenim resursima, Pellegrini drži Betis iznad rezultatskh okvira na koje su navikli. Sretni što će Čileanca zadržati još tri godine, ekipa sa sjedištem u Sevilli cilja na veće stvari, poput možda izjednačavanja s postignućima svojih gradskih rivala i osvajanja europskog natjecanja, čemu su bili na korak u prošloj sezoni.

Za Manuela Pellegrinija, u međuvremenu, novi ugovor signalizira pokazivanje vjere kluba što je nekoliko drugih učinilo prije. Betis je postao klub u kojem se najduže zadržao od svih svojih bivših klubova, a ugovor mu traje do lipnja 2027.


KADAR


Vrijednost momčadi je 215.50 milijuna eura prema Transfermarktu, što je oko tri puta skuplje od Dinama (67.25), a najviše vrijedi Antony (30M) pa Altimira (20M) te Cucho i Natan (po 18M).

Najskuplje plaćenja pojačanja u povijesti kluba su Denilson (31.5M €), Iglesias (28M €) i Lo Celso (25M €), dok su najskuplje prodaje Lo Celso (48M €), Ruiz (30M €) i Joaquin (25M €).

Prosjek godina momčadi je 28.7
U momčadi je 9 igrača s 30+ godina, 11 od 25 do 29 godina te 6 do 24 godine.
Imaju 10 reprezentativaca i 12 stranih igrača.

U ovoj sezoni najviše minuta su odigrali stoper Natan, veznjak Fornals i napadač Cucho.
Najbolji strijelci su Antony, Cucho i Ezzalzouli s po 6 golova.
Najbolji asistenti su Fornals s 5 te Antony i Ezzalzouli s po 6 asistencija.

Sezone 2021./22. u Europskoj ligi su s 10 bodova prošli skupinu u kojoj su bili Leverkusen, Celtic i Ferencvarosa. Zatim su u 1/16 finala izbacili Zenit da bi potom na produžetke ispali od kasnijeg osvajača Eintrachta iz Frankfurta.

Sezone 2022./23. u Europskoj ligi upisali su pet pobjeda i neriješeno u skupini u kojoj su bili Roma, Ludogorets i Helsinki.
Nakon toga su s dva poraza ispali od Manchester Uniteda u osmini finala.

Sezone 2023./24. u Europskoj ligi su završili tek treći jer su u skupini osvojili tek treće mjesto, iza Sparte Prag i Rangersa, a ispred ciparskog Arisa.
Zatim je Dinamo stao na put njihovim europskim ambicijama i izbacio ih u 1/16 finala Konferencijske lige.

Prošle sezone u Konferencijskoj ligi su završili 15. u ligaškoj fazi, sa samo 10 bodova u šest kola. Zatim su redom izbacivali Gent, Guimaraes, Jagielloniju i Fiorentinu, da bi u finalu Chelsea ipak bio bolji pa su ostali bez prvog europskog trofeja u povijesti kluba.

Ove sezone su pobijedili Ludogorets, Lyon i Utrecht dok su remizirali protiv Nottinghama i Genka.
Trenutno su peti s 11 osvojenih bodova.

Prije utakmice protiv Dinama imaju još dvije, 03.12. igraju kup utakmicu protiv četvrtoligaša Torrenta i jako tešku ligašku utakmicu protiv Barcelone 06.12.


Koeficijenti za utakmicu su:

Dinamo 3.50 - 3.40 - 2.10 Real Betis