Kumerle
Tog ljeta gospodnjeg iznenada i bez upozorenja u toj maloj plavoj zemlji, pojavio se Kovačević, čovjek čija je jednostavna misija bila vratiti radost navijačima... na prvu i ne baš tako osebujni lik, ali bio je, itekako je bio. Bio je i trener... barem se tako pričalo. Papiri su postojali, funkcija je postojala... rezultati... pa, i oni su u tom trenutku u neku ruku postojali.
U toj istoj zemlji živjeli su i navijači, veseli plavi narod koji je dobrim dijelom konačno došao na svoje, a usput svake zime s nestrpljenjem čekao Božić, a s njim i dugogodišnju tradiciju; europske utakmice koje su ih grijale bolje od friško kuhanog vina i šatora punog kobasica... ali te godine... te godine u zraku nešto je bilo čudno. Prvi tragovi da nešto nije u redu pojavili su se vrlo brzo, a raspoloženje se topilo brže od snijega u lipnju jer pojavio se on, čovjek koji je odlučio da tradicija nema smisla.
U pobjedničkoj zemlji gdje su navijači oduvijek smatrali da je sve osim pobjede isto što i smak svijeta i gdje su se nekada slavile pobjede češće nego što neki jedu fritule na Adventu, te zime zavladao je mrak. Ne onaj romantični, blagdanski nego onaj sportski, onaj koji se šulja iza svakog poraza i širi se brže nego vijesti o još jednoj katastrofi u nastajanju.
Ipak, navijači su se i dalje onako naivno navijački nadali darovima poput bodova, golova i komadića samopouzdanja. Međutim, Kovačević je isporučio nešto sasvim drugo; seriju izgubljenih utakmica koja se protezala duže od božićnih lampica na Bandićevom Adventu. Svaki put kad bi navijači pomislili; "E, sad sigurno ne može gore”, on bi im dokazao suprotno.
U pola sezone, dinamo je imao čak sedam poraza. Sedam! To je već mitološki broj. A svaki od tih poraza bio je poseban, ručno rađen, s ljubavlju oblikovan, poput božićnog kolača koji nikome ne paše, ali ga svejedno pojedeš jer ti ga je baka dala, gorko se osmjehneš i guraš dalje.
Svaka europska utakmica bila je novo trenersko školovanje. Ali ne ono gdje diplomiraš, nego ono gdje stalno padaš godinu. Iz kola u kolo učitelji iz drugih zemalja davali su mu besplatne lekcije. Nažalost, izgleda da su lekcije bile na jeziku koji Kovačević ne govori.
I tako je dinamo počeo izgledati kao božićno drvce nakon što ga mačka tri puta sruši; jadno, iskrivljeno i tužno, ali i dalje stoji jer što drugo može.
U srcu te bajke stoji i jedan viteški lik... Zvonimir Boban.
Legenda kluba, gentleman, čovjek koji zna što je pobjeda, ponos i stil… ali ove zime, on je odlučio stati iza Kovačevića
Iako se momčad raspadala, pobjednički identitet hladio, a navijači počeli gubiti volju čak i za gunđanje (a to je već alarm!), Boban je stajao postojano, tvrdoglavo, u ulozi zaštitnika trenera čija se figura urušava brže od snjegovića na 15 stupnjeva.
Navijači su se pitali; Gleda li Boban iste utakmice kao i mi? Zašto ga brani?
No, odgovor ne stiže. A, Boban i dalje brani svog trenera tiho i tvrdoglavo, odlučno, protiv svih logičnih argumenata, analiza i sitnih detalja poput… bodovne tablice. Možda je to bojaznost od promjena, možda vizija koju nitko drugi ne vidi, možda je to neka božićna čarolija.
Ili samo... inat.
I tako, dok je snijeg tiho padao (ili kiša), navijači su shvatili da im je Božić ukraden. Ne spektakularno, ne u jednom potezu. Nego polako. U seriji rezultatskih horora koji izgledaju kao sportska verzija Home Alone, samo što Kevin nikada ne pobijedi.
Bila je to priča o čovjeku koji nije želio ukrasti Božić. Ali je, nekako, usput… nenamjerno… totalno ga demolirao.
I da, taj čovjek nije bio Grinch, ali nažalost izgledao je kao Grinch koji je slučajnim odabirom dobio UEFA PRO licencu. Grinch koji je uzeo najveći dar, a to je nada. Onaj osjećaj; "Ma dobro je, bit će bolje sljedeću tekmu“. — Eduardo
Jaro
Pošteno pričam, ne mogu reći da je dobro, pa nisam glupan. Da mi je brat trener, ako nije dobro, nije dobro. Ja znam što bih napravio.
Što?
- Sve vam je jasno. Kao i većini.
Orc123
Sibirski plavac
Ja kolko sam cuo ipak ima nade da ce se nakom sezone podvuci crta i da ce se krenuti sa nekim drugim — Orc123
Tvrdica McTvrdi
Mr Anderson
Komljenović je inače Bobanov kum i jako je uvrijeđen što ga Boban nije uključio na neku poziciju u klubu. — rioda
sport
jakov1
Meni je pun k tog malog mentaliteta, nije ga bilo cca 10g al se vratija na velika vrata. — BBB Sibenik
Sibirski plavac
Zona Dinamo je Forum na kojem se okupljaju navijači i simpatizeri Dinama, te na jednom mjestu raspravljaju i informiraju se o klubu i svim ostalim stvarima koje imaju poveznicu s našim klubom. Ostali su dobrodošli kao gosti i u skladu s tim trebaju se i ponašati.