Ak ideš dalje na vina, jbg, to pratim :D Galić G točka, nekad 27, pa 29 kuna (prije par godina samo), znači manje od 4 eura, kao 3.5 eura, danas u vrutku 8 i nešto eura.
Malvaziju Rossi, nekad 49 kuna, cca 6.5 eura, danas u Vrutku preko 12, u dućanima i preko 15. I sva ostala su išla 2x gore možda u 3,4 godine. Hrana u restoranima isto, po dućanima slično. Takve stvari su kod nas bolesno skupe, a ne nogomet. U Italiji napunim gepek sireva i vina za sigurno duplo manju cijenu nego tu.

Stari moj, ak uzmeš predjelo, glavno jelo, desert, butelju il dvije vina, u nekom mrvicu boljem restoranu si prakticki na tolko. — crophantom

Da. Rukneš predjelo, glavno jelo, desert i nakon toga deset litara vina možeš sjebat i 500 eura. Još ak voliš prašak za pecivo ode i soma...

Ima i vanilin šećer nešto jeftiniji

ti se sprdaš i ok. Nije nikakvo pretjerivanje. Ako vas ide dvoje, neznam, na večeru za rođendan, obljetnicu, nesto, u restoran tipa, Potkova il tak nesto, bez ikakvog pretjerivanja ili 10 boca vina si na 150 eura i bez ikakvih prahova.

S obzirom da je došlo do cijena vina i sireva, morao sam prebaciti raspravu na šank :)

A to me onda vodi do ovog: jučer gledam nekog pametnjakovića, ekonomskog stručnjaka, na vijestima. Dali usporedbu cijena pa je tako je kod nas najskuplja riba na mediteranu, najskuplji hoteli i restorani, jaja, mlijeko brašno skuplje nego u XYZ zemljama (a cigarete jeftinije!?) i sl, pa tip objašnjava zakaj su cijene otišle gore - rasle su plaće, ljudi imaju više i više troše, pa je rast cijena normalan i očekivan odgovor na potražnju, kaj bi ljudi htjeli?

Svjestan sam tih ekonomski zakonitosti, ali majkumu, pa kako da se mi iskobeljamo iz govana ako će to zauvijek tak funkcionirati? Ako si prosječni Hrvat s plaćom pokrije režije, hranu i svakih nekoliko godina priušti rabljeni auto - zar njegova plaća uvijek mora pokrivati samo to? Bez obzira koliko plaća rasla, Hrvat ne smije s njom moći više? Zakaj ne bi imali vozni park mlađi od 13-14 godina koliko je sada, zakaj ne bi umjesto parizera kupovali šunku, zakaj ne bi kupovali kvalitetnije marke, išli u restorane, ljetovali u hotelima? Koja je to logika da ako Hrvat zaradi mjesečno za 6 potrošačkih košarica to mora biti uklesano u kamenu i ako prosječna plaća naraste 50 posto, onda za toliko mora gore i cijena života? Nisam dovoljno ekonomski pismen da shvatim koja je to stavka koja se mora promijeniti da ne raste samo plaća, nego kupovna moć? Priznam da sam neupućen, ali zona je puna pametnih ljudi, sigurno netko ima problem za svako rješenje ;)

moja ti je teorija da je to sve začarani krug i da cijeli život imaš više-manje isto jer taman kad neku povišicu dobiješ sve poskupi i tako u krug.

Na kraju i ako uspiješ imat više para nego ranije onda kupiš malo bolji auto ili počneš piti skuplje pive i vina, dobiješ dijete/djecu i opet nemaš niš previše.

U globalu moraš biti sretan i zadovoljan u životu i ne zamarati se svakim centom, pare nisu problem - para nema i to je to.

Vidim da neki spominju izlaske od 150-200 eura kao i vecere za otprilike tu cijenu. Cestitke finim momcima, spadate u ravno 10% populacije, ako i toliko :smile:

Svi se cude cijenama kod nas jedino se ovdje to normalizira, a imam dojam kao da se neki i ponose time koliko su para spickali.

Sjebem 50 eura u birtiji i ljut sam tri dana jer sam mogao kupit pive, meso, kruh i roštać napravit za dva, tri frenda. Treba malo racionalnije trošit pare. Pivo u gostioni 3 eura a u dućanu 1. Jebiga nije mali omjer 3 za 1.
3 kile mesa 20 eura. 20 pivi 20 eura i još do 50 imaš cenera za kruh i luk. Nas 4 se fino pogosti sa pet pivi i 0.75 kg mesa po glavi stanovnika...

Di su oni dani kad sam izlazio s 20 kuna i vraćao se doma u sest ujutro pijan s 30 i dodatnom kutijom cigara...

to je problem. Na državi je da to proba promijeniti bez da zadire u tržište previše, a i na nama je nesto.
Proizvodnje nemaš, PDV ti je visok, birokracija, lanci nabave najčešće preko nekoliko karika, rijetko direkt od proizvođača, svako se mora ugraditi s provizijama, poljoprivreda takva kakva je, parazitira na poticajima.

Da se dotaknem poljoprivrede, najbanalniji primjer, kod nas potičeš parazite. Daš mu poticaj za sadnju nečega i najčešće se kurca ne provjerava kaj radiš s tim. U Sloveniji, prijaviš točno koliko kvadrata imaš kukuruza, koliko krumpira, koliko livade, provjerava se i dronovima stvarno stanje i povučeš brazdu za pol metra previše neko te zove i pita zašto stanje na terenu ne odgovara prijavljenom, ugl, moraš neki kurac raditi.
Drugo, konstantno pušimo kitu velikim regionalnim uvoznicima, dok npr. jedna Austrija ja mislim da ima zakon da nema uvoza krumpira dok se ne potroši domaća proizvodnja.
Kod nas se domaće proda van, pa kupiš preko 7 distributera nesto strano.
Da se neko krene ozbiljno baviti s tim poljoprivreda bi se dala srediti.
Proizvodnja, teško, imaš neke krajeve gdje je to ok, ali to su uglavnom krajevi koji imaju veliku tradiciju, Zagorje staklo i metalurgija npr.

A i mi kao narod imamo jako slabo razvijen poduzetnički duh, nama je zbog ostavštine socijalizma (a i karaktera) svako ko neki kurac napravi po defaultu lopov (za vecinu ljudi) I tu ce se jos par generacija trebati promijeniti prije nego vidimo razliku.

Dalje PDV, ideš gradit kuću, oderu te ko zeca, tak potices plaćanje na ruke.
Slovenci PDV 18, na gradnju prve nekretnine 9%. Za 9% se niko ni kod nas nebi jebal s plaćanjem na ruke i da na kraju nemaš garanciju na to kaj su ti sagradili.

Uzasan zdravstveni i mirovinski sustav + nenormalno velik državni aparat = visok teret nameta na placu, raspodjeljen tako da vise opteretis ove s visokim plaćama rezultira tim da tjeraš stručnjake van države i odbijas ulagače.
To se neće nikad riješiti, jer ak neko dođe na izbore i kaže idemo sve to rezati iduće izbore gubi 1000%. Ipak je Hrvatski san zaposlit sina u HEPu do penziju.

Slaba ekonomska pismenost naroda rezultira tim da i manje opteretis place i prebacis zdravstvo na pojedinca da bi pola ljudi pocrkalo.

Tu je sad puno primjera nabacano, ali sukus svega je da mi nikad nismo napravili poštenu tranziciju sa starog sistema i da se mi zapravo igramo kapitalizma, a onda dobiješ najgore od toga.
Fala Bogu dragom za to more kaj imamo, inace bi bilo i gore.

žao mi je ako je tako ispalo, nije to uopće bila poanta niti takve stvari prakticiram ako nema 1 godišnje bas nesto specijalno za proslaviti.

ljudi imaju više i više troše, — Sajla

Ovo je meni ono sto najvise bode oci i preko cega nas prave budalama. Ne trose ljudi vise jer zele nego zbog toga sto pohlepnici sve poskupljuju pa smo primorani trositi vise

onda prestani u birtiju iti..

No fucking way! Ti malo pojačaj birtiju da mi možeš češće platit pivo i ja ću automatski manje trošit. Čist račun

e momci... dok mi plješćemo na free market, kapitalizam, jeeee, dok ima kupca neka cijene rastu, tako će nam i biti... @Sajla je sve baš lijepo pojasnio.. razina pohlepe koja kod nas vlada ne razmišlja da će čovjek koji ima više novaca trošiti na više stvari i tako podržati više proizvođaća, nego gleda da onda očito mora poskupiti osnovni proizvod kako bi čovjek trošio više novaca na iste stvari kao i do sada.. To je baš dobro neko rekao, najgore od kapitalizma, ali se uvijek skriva iza floskule "dok ima tko će kupiti cijene mogu rasti.." Mene je struka odvela da vidim jako puno plaća, al pravih fizičkih koje sjedaju na račune, a ne statistiku koju mi izbacuju država ili ovaj ili onaj institut.. i dalje tvrdim da je kod nas pola jede zelje pola jede meso, u prosjeku se jede sarma.. čak bi rekao da i više od pola jede zelje, ali eto.. ekipa će mahati sa "prosječnom plaćom" ili "medijalnom" ali meni to ne drži vodu.. jednostavnom matematikom, ako sam pogledao 1.000 ljudi i 700 ih je imalo plaću oko 900€, a 300 neznam, bubam 1.500€ ja zbilja neznam od kuda se te statistike izvlače.. evo zbilja neznam.. i tako već desetljećima gledam u te plaće i nemogu shvatiti na temelju čega se te statistike izvlače jer po mojem iskustvu koje je zbilja imalo ogroman uzorak nikada nisam uspio doć do takvog prosjeka.. evo i kad gledam kroz život oko sebe desetljećima je vrlo mali broj moje okoline imao "medijalnu" plaću.. Bilo je onih s tom "boljom" plaćom, ali velika velika većina je bila u nižem rangu..
Ono kad statistika ide na ruku dobrostojećima i onima koji odlučuju pa mali čovjek bude uvijek na rubu da baš ne crkne, ali nikad ni nema prostora da malo odahne.. Kapitalizam, šta ćemo... to smo si izabrali..