Bolje da su završili sa serijom. Film mi se uopce nije svidio.

Odlicna serija mini dokumentaraca za sve koji volite penjanje
https://www.redbull.com/us-en/shows/reel-rock-1

Preporuke svima za "Project Hail Mary", baš sam pozitivno iznenađen filmom.

Na ovo misliš? Piše da traje 16 sati :gasp:

Čula sam i ja da je dobar. Si gledao u kinu?

Preporuke svima za "Project Hail Mary", baš sam pozitivno iznenađen filmom. — znajdatevolimja

Kod mene suprotno. Prvi film nakon dugo vremena da sam izašao prije kraja. Za mene predjetinjasti i štreberski "humor" u filmu. Imam osjećaj da je film radio Ivković Los, onaj Vlado sa tribine i još par štrebera sa filozofskog fakulteta. Rulja u dvorani se kihotala ko luda, meni je bilo neugodno ali oke. Ni radnja nije zanimljiva, gluma je niš posebno. Kraj filma neznam ne mogu napisat mišljenje jer ga nisam ni dočekal kak sam i napisal.

Ne bi ga nikome preporučio, ali to je samo moje mišljenje. 2/10.



Ovo nije taj, ali sam imao osjećaj da traje 16 sati kolko mi je bio dosadan.

Mislim da je to sad neki hype zbog Goslinga samo

Meni je dobar film bio. Kao tražim neki razlog za hejtanje jer nisam baš neki fan goslinga, ali ne nalazim.

Pogledao pola i zaspao. To je zajebancija a ne ozbiljan sf film. Ne bih se složio sa tvojom recenzijom jer si vjv očekivao Interstellar ili Aliena a dobio Guardianse...

Pročitao The Martian od istog autora kada je knjiga izašla i iskreno najgore napisana knjiga koju sam u životu pročitao.

Pogledao obje sezone (po 6 epizoda) The Last One Laughing britanske verzije. Dugo se nije više nasmijao. Desetak komičara u istoj prostoriji 6 sata, pobjednik koji se zadnji ne nasmije. Druga sezona ima dosta poznatih i popularnih imena, kao Diane Morgan i David Mitchell

To je knjiga, film traje oko 2 i pol sata

Da li netko zna gdje bi se mogle online pronaći epizode dokumentarne serije "Stoljeće hrvatskog nogometa" od treće do sedme epizode?

Novi jackass krajem juna :grin:

Snovi o Dinamu. Tko ih, od navijača Dinama, nije sanjao?
Poznavao sam klinca, koji se, poslije svih školskih i obiteljskih muka, navečer u postelji tješio mislima o Dinamovim stvarnim ili izmišljenim pobjedama. Ako Dinamu nije išlo, on je, u polusnu, priskakao u pomoć momčadi, podmetao u posljednji čas kopačku i skretao loptu u suparnikovu mrežu. Klinac je odrastao, došle su nove brige u životu, ali Dinamo je zauvijek ostao u pričuvi. Kad nije išlo s mačkama, u poslu ili sa zdravljem, on bi zaklopio oči i odigrao, u mislima, Dinamovu utakmicu. Dinamo bi, naravno, pobijedio - i čovjeku bi laknulo. Tip je u međuvremenu osijedio, više čak i ne hakla, a Dinamove pobjede postale su stvarnost. Sada sanja otvorenih očiju i dobro mu je.

Gospon Ivan Kušan je u predgovoru Milčecovoj knjizi od riječi do riječi doslovno prenio to što bih ja mogao danas reći o svom odnosu s našim Klubom - a on je to napravio još daleke 1982. godine. 44 godine kasnije čitam riječi predgovora knjige koju sam upravo dobio na poklon i ne mogu vjerovati, kao da mi je čovjek vremeplovom čitao misli. Šteta kaj nije poživio da vidi ovo danas, kako se povijest ponovila i da i mi sanjamo otvorenih očiju i dobro nam je. A možda ipak i vidi...

(I da se i ovdje sladunjavo zahvalim boljoj polovici koja me digla na foru, da ju otfuram do antikvarijata jer imaju nekakvu knjigu recepata koju već dugo traži... i onda mi ovo podvali!)