Taj denis mi je u rangu balkan dede i takvih... sve u istoj kantici.

Jer je jedan precijenjen, a drugi doslovno zvezdaš

Najlijepsi dio godine u nasem gradu je kolovoz :love:

Samo se nadam da taj Rodriguez i Nsoki ne budu novi slucaj Cordoba — Dani Olmić

nadam se i ja, ali uspoređivati nekoga tko je došao iz kolumbijskog okruženja s igračima koji su prošli ozbiljne akademije Barcelone i PSGa i pokucali na vrata prve momčadi... malo je nekorektno prema njima povlačiti takvu paralelu. startne pozicije im nisu ni približne. naravno da se može svašta dogoditi, ali uspoređivati ih zato što su u pitanju mladi igrači je kao uspoređivati Dinamo iz Predavca i Dinamo iz Kijeva jer se isto zovu.

Bravo! — emilperska

gle ova dva najbolja prijatelja odjednom

Top top top posao. Mali propao ili uspio, nama na kraju dana dobro.

Ovu sliku Livaje sa pokislom facom i zapaljenim stolicama u pozadini, treba uokviriti i staviti u Louvre. Realizam.

here we go again

hello sportnet

A kolega @Krizy vec ima svoju statistiku.

1/1 utakmica u HNLu je Hajduk dobio penal ili protivnik crveni.

Van Hororbeck

Menadžeri će uvijek biti menadžeri. Nema više pusti klinca da se razvija u miru. Dva dobra poteza, zamiriše lova.

Da živimo u nekom normalnom svijetu, bilo bi zabranjeno potpisivati bilo kaj sa bilo kojim menadžerom prije 18. godine.

Posjeta dno dna

Da je on neki ruski nacionalist, ratohuškač, shvatio bih da je to problem. Ali samo to što je netko Rus ili Židov, zašto bi to trebao biti problem? Pa imali smo Srbina i Crnogorca u Dinamu. Ako to nije bio problem, ne vidim što bi problem bio Rus ili Židov...

Oni su bar plaćeni, ja iz ljubavi pišem :lol:
U najavi Thuna su bile 4494 riječi.

Ali žalosno je to. Svakakve gluposti se čitaju, a nešto oko čega se jako potrudilo i što bi trebalo vrijediti se zanemari.

Jebo me pas ako 30% ljudi odzdravi na moj pozdrav. — Dino

U zgradi u kojoj živim ima +100 stanova. Iznenađenje i zaprepaštenje koje vidiš na licima nekih ljudi kad ih se pozdravi, to se ne može kupiti novcem. To su ljudi koje redovno viđaš, parkirate se jedan kraj drugoga, vozite se skupa liftom...

Jednog lika, njegovu ženu i klince ne propuštam pozdraviti. Ako ga vidim na 50 metara, odem u tom smjeru makar ne trebam, samo da bih ga pozdravio jer mu je trebalo valjda 10 puta da mi prvi put odgovori. Liku se na faci vidi da mu je jebeno neugodno svaki put kad me vidi ali još mu nije došlo iz guzice u glavu da svoje klince od 10ak godina nauči da pozdrave susjeda, a žena svaki put pogled u pod i eventualno nešto promrmlja. To traje već 15 ak godina. Počeo sam sa "dobar dan", ali sam prešao na "bok sused" i naglas ih komentiram kad je prilika. Idemo žena i ja pored njih, pozdravim, on jedva čujno veli "bok", žena "mfmmfmhm", klinci uopće ne primjećuju da postoji netko drugi, a samo smo mi u garaži, na udaljenosti od 2 metra, nemreš nas ne vidjeti. I onda ja svojoj ženi naglas - "Jesi ti čula kaj, jesu kaj odgovorili? A deca opet niš, naravno." Ne pomaže, to je neki obiteljski autizam ili kajaznam.. A nisu neki lajbeki, oboje voze skupe službene aute, znači imaju nekakve pozicije gdje su s ljudima, uvijek zbigecani... Jednom smo išli na neki rođendan, žena pekla kolače i nosimo kutije, naletimo na tog tipa i on prvi put ikada pozdravi i krene ispitivati o kolačima, pozove se da bude došel na štrudlu i sav nekak... normalan?! Drugi dan, doslovno 24 sata kasnije nas opet ne pozna. Jebomepas, neki put pomislim da živim u nekoj simulaciji koja je puna bugova, netko testira nove verzije na nama ili tak nekaj.
Imamo jednog starog od 70+ koji se ponaša kak fini gospon, uvijek pozdravi i još doda neku riječ, nekaj pita ili komentira, ali što mlađe od toga, to je sve gore. Sjećam se kad smo jednom prigodom mijenjali daljinske od garaže, 30ak ljudi stoji pred ulazom i čeka servisera, raštrkani na par metara jedan od drugog, nitko s nikim ne razgovara, samo stoje i gledaju pred sebe. Podsjetilo me na ovaj video:


Ljudi u ZG su masovno postali zombiji, to je sve otišlo kvragu. Jasno da ne budeš ušel na Trgu u tramvaj i pozdravljal sve redom, ali suseda kojeg svaki dan vidiš... Falabogu pa svako malo odem na selo. Ima i tam svojih problema, ali se bar nitko ne pravi da te ne vidi.