“Sljedeci tjedan počinje Liga prvaka i dolazi Chelsea, meni je neugodno kako Maksimir izgleda. Treba ga srusiti i izgraditi novi. Razgovaram s Dinamom jednom mjesecno o svemu, o tome gdje ce biti zamjenski stadion, sto ce biti od novih sadrzaja - ali ne gubimo vrijeme jer zemljiste nije imovinskopravno cisto. Jos sam u 90-ima isao na Maksimir, na Jug kao Boys, i zelim da se to rijesi. Postoji dobra volja sa strane Crkve i to rjesavamo, očekujem pomak u narednih mjesec dana.

- je li demokratizacija uvjet? - Razgovaramo i o tome.”

Neki moj zaključak: od demokratizacije se odustalo, barem u onom obimu o kojem se pricalo u kontekstu DTSM-a; radi se na rjesavanju imovinskopravnih odnosa i planira se novi stadion, ne samo demagogija. Rekao bih da se nakon x godina zaista radi na tom stadionu, doduše - iznimno sporo.

Meni je ovo okej, pogotovo ono da se nije moglo jucer uclaniti i odmah kupiti ulaznicu. Jedini problem zaista jest taj sto se clanovima nije omogucila online kupnja jucer jer zaista nije nikakav problem exportati listu clanova s brojevima iskaznica i to implementirati. Nadajmo se da ce to rijesiti u buducnosti.

Za ovakve tekme je uvijek navala i najbitnije je da oni najvjerniji budu na stadionu, a sad dal je kartu kupio netko tko je zadnji put bio na stadionu prije 5 godina pa je izvisio netko tko je bio prije 3 godine… realno, nebitno. Vec sam par puta pisao, klubu je najvrjedniji navijac onaj koji ima godisnju ulaznicu, a nakon njega onaj koji je clan kluba. Te je vazno zadrzati i vazno ih je imati sto vise, a ovih ostalih ce uvijek biti.

Sjetite se kako je prosle godine krenula prica o tekmi sa Zvijezdom u PO, pa je bilo da su prakticno u istoj situaciji za kupnju ulaznice Juanito iz Patagonije i netko tko je bio na 90% utakmica zadnjih 15 godina. Ovo sada - godisnje pa clanovi kluba koji to nisu postali samo da bi vidjeli Chelsea - je odlicno. Samo treba tu tehnicku stranu oko online kupovine bolje rijesiti.

Budimo realni, taj stadion će svi uvijek zvati Maksimirom, a ako će imati neko službeno ime ono će vrlo izvjesno biti sponzorsko.

Realno, ako nemaš godišnju ulaznicu, vjerojatno se ne moraš ni nadati ulaznicama za gostovanja u LP. Godišnjaci imaju prednost pri kupnji ulaznica za gostovanja i ima nas nešto manje od 6.000, a prema UEFA-inim pravilima Dinamo ima pravo na:

- 3.791 ulaznicu na San Siru
- 1.509 ulaznica na Red Bull Areni
- 2.017 ulaznica na Stamford Bridgeu

Moguće je da će ih biti nešto više (npr. na SB gostujući sektor prima 3.000 ljudi), ali s obzirom na atraktivnost i blizinu odnosno jednostavnost odlaska na sva tri gostovanja, sansa da u prodaji ostane pokoja ulaznica nakon sto prođe period prvokupa za godišnjake je minimalna, a i onda ocekujem pravo “drugokupa” za članove.

S druge strane, a pogotovo ako krenemo u LP s nekim pozitivnijim rezultatom, sigurno nećeš biti jedini koji će hvatati mjesta na stadionu koja nisu u gostujućem sektoru.

Ok, prema tome je stvar čista onda, treba se grad dogovoriti s Kaptolom oko te zemlje i tu vjerojatno lezi najveci problem jer ovi ce sigurno traziti neku lovu ili druga zemljista.

Raspise se natječaj, Dinamo će se vjerojatno jedini javiti na njega jer nikom drugom se ne isplati graditi ista bez garancije kluba i onda krece rusenje. To sve se da izvesti za manje od godinu dana, vjerojatnije do sljedecih lokalnih izbora.

I eto, klub gradi stadion. Sramotno je malo sto grad ne prepoznaje vrijednost stadiona i uveo bih dozivotnu zabranu da se i jednom gradonacelniku ili bilo kome povezanom s gradon omoguće besplatne ulaznice, sve trebaju platiti. Ali klub to moze uz pametan rad bez problema financirati: namakne se sponzor-partner po kojemu ce se zvati stadion, napravi se kvalitetna crowdfunding kampanja za navijače da mozes donirati od 15€ i dobiti zahvalnicu do 1.000€ i da ti ime pise na nekoj ploci ili zidu svih onih koji su sufinancirali izgradnju stadiona; ostalo na kredit. Godisnja rata 3-4 milijuna eura, to je potpuno izvedivo.

Ajax je u zadnjih 12 sezona njih 10 igrao u Ligi prvaka, a u jednoj od te dvije kad nije igrao LP je došao do finala EL. To je prilična konstanta.

Naravno, tu mu uvelike pomaže jaka liga i to što kao prvak upada izravno u skupine, ogromna je to razlika u planiranju. Mi se borimo do kraja kolovoza da osiguramo lovu iz LP, oni su bili sigurni već početkom svibnja. Mrak mi padne na oči kad vidim da će jedna Zvezda sljedeće godine kao prvak Srbije izravno ući u LP jer i Partizan ima koliko-toliko pristojne rezultate u Europi, a mi ćemo kretati iz drugog pretkola jer su ostali hrvatski klubovi tesko smece.

Jao… ne, ne, ne. Postojeći stadion treba srušiti, sve tribine, nikako popravljati ovo, nadograđivati tribinu po tribinu i slično. A pogotovo ne rušiti istok i raditi samo jednu tribinu, jer to će zapečatiti priču i nećemo dobiti pristojan stadion za naših života. Treba napraviti novi koji će se samo malo pomaknuti jugozapadno tako da se omogući normalnih 4-5 ulaza za Sjever i isto toliko za Istok. Evo npr ovako, ovo je u realnom mjerilu stadion Salzburga (32.000) za usporedbu:



Bilo bi lakše da nema bazena, ali i ovako se dobije otvorena površina oko stadiona za uređeni okoliš s klupicama pogodna za razne evente vezane uz utakmice, podzemna garaza s ulazima i dovoljan prostor za neometani ulazak na stadion s 15-20 ulaza.

Ok, ali nemojmo zaboraviti da kad je Modric otisao:

- Dinamo izuzev Ćorluke i Eduarda sezonu prije gotovo 10 godina nije prodao dokazano dobrog igraca osim Biscana tada prije 7 godina. U međuvremenu je prodao i Balabana, nesluzbeno nejgore pojacanje u povijesti Premier lige
- Dinamo je danas puno cjenjeniji klub sto se tice izlaznih transfera nego sto je bio onda
- tada su iznosi transfera bili puno manji, kad je Modric prodan rekordni transfer je bio Zidaneov iz Juvea u Real za 76 milijuna eura, danas aktualni rekord je 222 milijuna
- ako uračunamo inflaciju, tadašnjih 23 milijuna eura za Modrića danas bi bilo gotovo 30 milijuna

Prosle sezone je treći dres predstavljen 1. listopada, ima li netko info hocemo li i ove godine cekati do tada?

Ali čak i nije, ono jučer je bio toliko užas da sam u jednom trenutku dobio dojam da se iz nekog razloga namjerno zeli izazvati glupost. S jedne strane otvorena 4 pojedinacna ulaza, s druge strane tisucu-dvije nervoznih ljudi zbijenih između dvije ograde kao stoka (s ne baš najbistrijim pojedincima koji viču “guraj naprijed” kao da se time moze postici ista osim tragedije), a s treće nervozna policija dovedena u rizicnu situaciju između te mase i zida pa se stalno primaju pendreka jer znaju da ak izbije sranje moraju napraviti kaos jer su okruzeni. Katastrofa, kad vidis da normalni ljudi popizde jer ih se tretira kao ološ, kako je tek onima malo vrućih glava. Sreća da je sve prošlo okej.

Diljem Europe se po 40-50 tisuca ljudi napuni i isprazni za pola sata, kod nas manje od 5.000 ljudi koliko stane na Sjever Dolje ulazi 2 sata. Mi smo stali u red u 20:05, usli smo na tribinu malo iza 20:50.

Odličan tekst s Reddita, rekao bih da savrseno pripada ovdje:

Marton Bukovi rođen je 1903. godine u Budimpešti. Ubrzo se počeo baviti nogometom, da bi 1925. iz lokalnog kluba Ékszerészek prešao u rimski Alba-Audace s kojim je završio na drugom mjestu iza Juventusa, da bi se vratio u rodnu Budimpeštu te narednih sedam godina igrao za najveći mađarski klub Ferencvaros s kojim je osvojio četiri naslova prvaka Mađarske i tri kupa. Posljednje tri sezone svoje igračke karijere proveo je u francuskom klubu Sete koji s kojim je 1934. osvojio prvenstvo Francuske i u ovom trenutku se oni koji ne znaju priču o njemu vjerojatno pitaju kakve ovo sve ima veze s Hrvatskom?

U smiraj igračke karijere supruga Aranka Klein mu je u Budimpešti rodila sina te su odlučili da se on više neće vraćati u Francusku. To je razljutilo vodstvo Setea koje je napravilo sve da mu blokira povratak u Ferencvaros, a ujedno se našao i opakoj birokratskoj zavrzlami zbog koje je pet puta mijenjao putovnicu. U cijelom tom kaosu stigao je poziv Željka Bergera, zagrebačkog poduzetnika i vlasnika te direktora tvornice tekstila "Tibec" u Zemunu, ali još važnije za ovu priču - velikog zaljubljenika u nogomet i bivšeg predsjednika te tada aktualnog tajnika zagrebačkog Gradjanskog, kluba koji je bio preteča današnjeg Dinama.

(Kratka sporedna priča: Željko Berger je, ako već niste shvatili iz prezimena, bio zagrebački Židov. Nakon što su nacisti/fašisti okupirali Hrvatsku i doveli ustaški režim na vlast, tvornica koju je imao mu je oduzeta no on je ostao raditi u njoj kao neophodan stručnjak, što mu je osiguralo kakvu takvu sigurnost. Nažalost, sina Viktora su mu deportirali već dva mjeseca nakon uspostave NDH i on je u pismima molio režim da ga pusti pozivajući se upravo na Gradjanski i promociju Hrvatske kroz međunarodne uspjehe koje je s njim ostvario, no sve je bilo uzalud. Viktor je ubrzo izgubio život (najvjerojatnije u ustaškom logoru Slana na Pagu), a Željku se gubi svaki trag negdje sredinom 1942. Pretužno vrijeme.)

Uglavnom, Marton je prihvatio poziv te 1935. godine postao trener Gradjanskog, uz beogradski BSK tada (a i sve do raspada Kraljevine) najtrofejnijeg i najslavnijeg kluba u državi. Iako je s obzirom na okolnosti malo tko to očekivao, Mađar će se zadržati u Zagrebu sljedećih vrlo burnih 13 godina. Već u drugoj sezoni donio je Gradjanskom četvrti naslov prvaka, tri godine kasnije još jedan, da bi 1940. osvojio i prvo prvenstvo Banovine Hrvatske, a uz to je osvojio i dva Kupa kralja Aleksandra.

Marton Bukovi bio je nogometni vizionar, a njegova taktička rješenja uvela su revoluciju u nogomet te ga se smatra jednim od najvećih taktičara u povijesti nogometa. Ovo nije samo neko tepanje, engleski Guardian je za nejga napisao da je bio "quite possibly the greatest tactical mind football has known". Tih godina nije bilo Lige prvaka i sličnih natjecanja pa su međunarodne utakmice bile posebna sportska poslastica, a on je s Gradjanskim upravo tamo pokazivao svoj trenerski genij i testirao nova rješenja, od kojih je najlegendarnije izmišljanje pozicije tzv. "povučene devetke" (ono što danas igra Messi, npr) i WM formacije. Zagrebački plavi su pobjeđivali mnoge velikane, ali pobjeda nad Liverpoolom 5:1 u Zagrebu je vjerojatno jedna od najvećih u povijesti - ujedno, to je bilo i prvi put u povijesti da je Liverpool izgubio neku utakmicu u kontinentalnoj Europi.

Dolaskom fašističke vlasti, Marton je ostao u Zagrebu te je vodio Gradjanski do dva naslova prvaka NDH, 1941. i 1943. godine. Opet, ako niste već sami zaključili, njegova žena Aranka Klein bila je Židovka, a već sam spominjao kako to nažalost nije bilo najbolje vrijeme za biti Židov ne samo u Hrvatskoj, nego gotovo bilo gdje u Europi. Ipak, s obzirom na njegovu važnost, i ona i dijete bili su sigurni od režima, a i sam Marton je pomogao mnogim Židovima da pronađu spas od ustaške strahovlade. Među njima je najpoznatiji Max Reisfeld, Židov koji je pobjegao iz Beča, a kojeg su s njegovom ženom i djecom tijekom cijelog Drugog svjetskog rata Marton i Aranka skrivali na stadionu i u svome domu.

Padom ustaškog i dolaskom komunističkog režima u Hrvatsku, Gradjanski je zbog sudjelovanja u prvenstvima NDH zabranjen i ugašen, a zamijenio ga je Dinamo. Tako je i Marton Bukovi ubrzo postao trener "novog" plavog kluba kojeg je u prvom pravom klupskom prvenstvu nakon rata (1945. je prvenstvo FD Hrvatske bio sedmodnevni turnir tijekom "fiskulturnog sleta" na kojemu je Hajduk bio jedini nogometni klub koji je sudjelovao, a 1946. je prvenstvo bilo kvalifikacijsko za prvu pravo prvenstvo Jugoslavije) doveo do drugog mjesta, odmah iza beogradskog Partizana predvođenog rođenim Purgerom i kasnije legendom crno-bijelih, a bivšim igračem Gradjanskog kojeg je doveo baš Marton Bukovi, Štefom Bobekom.

Marton će nakon toga, 13 godina nakon dolaska, napustiti Zagreb. Na klupi će ga na par mjeseci naslijediti Mirko Kokotović, bivši igrač i kapetan Gradjanskog/Dinama koji je cijelu karijeru proveo u istom klubu, a njega Austrijanac Karl Mütsch koji će te sezone u Zagreb i Hrvatsku donijeti prvi naslov prvaka druge Jugoslavije.

Nakon Dinama, Bukovi uspješno preuzima budimpeštanski MTK kojeg s kojim u tri sezone osvaja dva naslova prvaka Mađarske i jedan mađarski kup, a nakon MTK postaje trener Ujpesta te izbornik mađarske reprezentacije. Ta reprezentacija tada je bila strah i trepet Europe - legendarna "laka konjica" predvođena još legendarnijim Ferencom Puskasem bila je aktualni olimpijski pobjednik i viceprvak svijeta (u finalu 1954. je vodila 2:0, a zbog preokreta na Zapadne Njemačke na 2:3 ta je utakmica dobila i svoje ime - "The Miracle in Bern"). Bukovi ju je vodio u povijesno teškom trenutku, točno pred Mađarsku revoluciju 1956. godine. Upravo je krajem rujna, netom pred vrhunac revolucije, Bukovi s Mađarskom gostovao na tada novootvorenom Lenjinovom stadionu u Moskvi pred 100.000 ljudi - Mađari su pobijedili 1:0, a to je bilo prvi put u povijesti da je Sovjetski Savez izgubio utakmicu na domaćem terenu (dogodit će se to još nekoliko puta prije raspada). par tjedana kasnije sovjetski su tenkovi izvršili invaziju na Mađarsku, pobili nekoliko tisuća ljudi i ispisali stranice povijesti koje nisu ni malo sportske.

Ipak, naš Marton ostao je još godinu dana izbornik te sa statistikom 6-1-1 napustio nacionalnu klupu i vratio se u MTK, s kojim je uskoro osvojio još jedno prvenstvo Mađarske. Iz MTK odlazi 1960. i senzacionalno se, nakon 13 godina, vraća u Dinamo - tada kao njegov najtrofejniji trener i već međunarodno poznato ime. Nažalost, Dinamo tada nije imao dobru momčad i sezonu 1960./61. završava tek na četvrtom mjestu. Početkom sljedeće sezone Bukovi po drugi put odlazi iz Dinama koji će na naslov prvaka Jugoslavije tada čekati još punih 21 godinu, sve do legendarne 1982. godine, Ćire, bijelog šala, Cice, Zeke i ostalih.

Zadnji klub kojeg će Bukovi trenirati bit će grčki Olympiacos s kojim će u dvije godine osvojiti dva naslova prvaka Grčke, a opet će svjedočiti povijesnom događaju - 1967. je u Grčkoj izvršen državni udar, a na vlast je došla nacionalistička vojna hunta, tzv. "Hunta pukovnika", koja je na kraju i potjerala Martona Bukovija iz Grčke jer su ga smatrali komunistom. Nakon grčke epizode Marton sa 64 godine odlazi u mirovinu, a umire 1985. godine. Grob mu se nalazi u Budimpešti, a njemu se nalazi i replika tribine nogometnog stadiona.

Marton Bukovi je u svojoj igračkoj karijeri osvojio četiri naslova prvaka, a kao trener još njih jedanaest. Sve do danas ostao je najtrofejniji i najdugovječniji trener Dinama s ukupno 4.279 dana provedenih na klupi najvećeg hrvatskog kluba, čak 1.116 više od Miroslava Ćire Blaževića i duplo više od trećeg, Milana Antolkovića. Marton Bukovi je trenerska legenda koja je spletom okolnosti stasala upravo u Hrvatskoj i ako ste došli do kraja ovog podužeg teksta, hvala što ste ga pročitali. Nadam se da ste naučili nešto novo.

Ako je netko na redditu, upvoteajte mu ovo, neka zivi: https://www.reddit.com/r/croatia/comments/wqsjqm/znate_li_tko_je_ovaj_%C4%8Dovjek_pri%C4%8Da_o_martonu/

Nakon prospavane noći, par opaski:

- O ovoj tekmi i Europi: proći ćemo ovo, ako nikako onda na mišiće. Igraći su još umorni, neki fale, nisu još ufurani u cijelu sezonu jer forma nije tempirana za ovaj dio sezone i to pridonosi lošem dojmu. Protiv Ludogoretsa će biti ozbiljniji pristup jer ćemo ih ozbiljnije shvatiti i to ćemo isto proći, ne brinem previše. Ono što je problem je što mi nemamo što raditi u Ligi prvaka, a ono čega se bojim je da s Čačićevom igrom nemamo kaj raditi ni u Europa Ligi. Nije to više liga kakva je bila nekad, od prošle sezone u njoj su samo ozbiljne momčadi a mi izgledamo jako neozbiljno.

- O Anti Čačiću: Čačić je star trener, ali veći problem je što je zastarjeli trener. On i njegova tekica i kemijska su prošlo svršeno vrijeme i ako ga je Goce taktički nadmudrio s ovakvom smiješnom momčadi - a priznajmo da je - onda će ga na proste faktore rastavljati i ozbiljniji treneri koji raspolažu puno boljim momčadima. I u poslu i u životu pa onda i u nogometu mrzim ljude koji traže alibije nakon neuspjeha: priznaj da si izgubio, osvjesti probleme koje si imao i radi na tome da ih ne ponavljaš. Tako se postaje bolji. Kukanjem, jadanjem i izlikama se ostaje loš ili prosječan. Nije radila tranzicija, nije bila dobra taktika, igrači igraju na krivim pozicijama, robuje se formi, nema uigranih akcija... detektiraj probleme i rješavaj ih. Da mi trener 20 pute vrednije momčadi koja igra na domaćem terenu kaže da je jučer tekmu poremetila ozljeda Šutala, stopera kojeg je zamijenio naš standardni prvi branič kojemu je to 140. i neka utakmica za Dinamo u četiri godine - marš van i ne vraćaj se više! Ostao si bez stopera, ne bez Modrića!

- O igri Dinama : Ono što mene zaista najviše smeta i to je kulminiralo jučer, ali vidjelo se i protiv Lokse i protiv Hajduka, je da su nestale i zadnje natruhe Bjeličine discipline i kombinatorike. I ok, hejteri nek hejtaju, ali usporedite našu igru i pristup danas s igrom i pristupom tada. Sjetite se da smo gledali uigrane akcije, kretanja po terenu kao po taktičkoj ploči, postojala je tranzicija... nije sve bilo idealno, ali se učilo na greškama. I kad se primio gol, znalo se da je to iz greške koja se vrlo vjerojatno neće ponoviti i govorilo se "neka, idemo dalje" jer se znalo da takve stvari ne izbacuju momčad s putanje. Ovo jučer je s tog aspekta bila kulminacija sramote. Mi smo jučer igrali na razini Shkupija iz Čaira. Dinamo Zagreb, hej! Ovo je opet izgledalo kao i s ostalim trenerskim analfabetima zadnjih godina, nikakva nogometna taktika i trenerska čar nego forsiranje za račun osobne kvalitete igrača. Za to ti ne treba trener, to igrači mogu i sami.

- O nekim igračima : trenutno imamo u Dinamu situaciju kakvu ne znam jesmo li ikada imali, a sigurno nismo zadnjih 20-ak godina. Imamo klasu igrača kojima je Dinamo vrhunac, bolje realno ne mogu, a stvorili su si kredite zbog kojih ih klub neće šikanirati. De facto, imamo igrače zaražene nogometnim uhljebitisom. Livaković, Oršić, Petković, Teofil, donekle i Ademi i Mišić... za njih nikada neće doći ponude koje su možda nekad sanjali. Livaković nikada neće prijeći u Chelsea ili Milan nego su vrhunac ponude klubova sa sredina ljestvica, Oršić isto tako, Petković ni od tih klubova ne može dobiti ponude... uljuljkali su se, naosvajali su se trofeja, u Europi teško da mogu još bolje a i zašto bi kad će opet ostati tu? Da, sportski motivi, i nesumnjivo im je lijepo u Dinamu i sigurno su dobri igrači, ali stvaraju loš mentalitet momčadi. I to je naravno rješivo jer to nije isključivo naš problem, imaju ga praktično svi veći a opet ne najveći klubovi Europe, ali se time treba baviti. Čačić ni ne razumije što sam napisao, uprava možda još manje s obzirom da su tek oni arhetip uhljeba.

- O ključnim krivcima : Nemam više neiskorištenih pogrdnih riječi za upravu da ih koristim. Vratit ću se na isto što sam rekao kad je Čačić postao "privremeni trener": sedamdesetogodišnjak koji je u prethodnih 5 godina imao samo jedan angažman, i to nekoliko mjeseci u nekom klubu u Egiptu, ne može biti trener za Dinamo. I opet, ne krivim tu njega jer lova u Dinamu je super, a stari ljudi izgube onaj dio mozga u kojem sumnjaju u svoje mogućnosti, zato pretrčavaju Aveniju Dubrovnik kod Prve gimnazije iako auti jure i zato vode Dinamo iako odavno nisu aktivni treneri. Naprosto je nevjerojatno da mi već neko vrijeme imamo uvjerljivo lošijeg trenera od dva ključna konkurenta u ligi i nemoguće je da trenera nema, da ih se ne može dovesti ili da ne žele doći. Zagreb je lijep i siguran grad za život, Dinamo je super talentirana momčad, trofeji i Europa su praktično zajamčeni, lova je u najgorem slučaju pristojna. Uprava koja potroši 4 milijuna eura na ozlijeđenog braniča koji neće biti full spreman do proljeća, a ne da milijun - milijun i pol eura po sezoni za dobrog, perspektivnog trenera... to su fah-idioti. Evo, mislim da to još nisam iskoristio.

Imam dojam da nam se gradonacelnik nesto precesto pojavljuje na Maksimiru da bi ga bas bolio k za njega.

U redu, ne kuzimo se i razmisljamo drugacije, to je demokratski :)

Ja samo mislim da mozemo puno bolje od ovoga kaj imamo sad, a to je da smo predzadnja rupa na svirali, cetvrta od pet nasem tehnickom sponzoru, blize Slaven Belupu nego Celticu. Doduse, priznajem da moje “bolje” i tvoje “bolje” ne moraju biti ista stvar, za to postoje forumi.

“ Moje mišljenje je takvo da na svaki proizvod koji ponudi macron, adidas može ponuditi 10 opcija”

Može, ali neće. Jer ih boli ona stvar za klub poput nas, zato nam ni ne dizajniraju dres, zato nam i sibnu osnovnu opremu na koju se nalijepi grb, prečesto na opremu koja ni nije asortiman pa smo znali vidjeti logo na lijevoj strani majice, a grb na desnoj. Zato imamo isti, IDENTIČAN, gostujući dres kao španjolski drugoligaš i zato smo prošle godine nosili domaći dres istog dizajna kao ekipa iz engleskog puba na kvartovskom turniru tri godine prije.

Sori, to je loše za brend. Marketing je moj fah, u to se razumijem. Daj mi da budem zadužen za marketing i daj mi Macron, prodat cemo 50% vise dresova prve sezone. I zaradit cemo vise i izgledat cemo bolje i navijaci ce biti sretniji. I nikome nece nista faliti, svi ce imati i trenirke i papuče i gaće.