Poveznica je da je privatizacija jedan od razloga zašto trenutni Dinamo neće graditi svoj stadion.
Da Pripuz preuzme (privatizira) klub, stadion bi se napravio dok kažete žičara..

Dinamova najveća vrijednost su igrači. Da bi Dinamo izgradio stadion treba vrijednost u igračima prebaciti u vrijednost stadiona. Pojednostavljeno, od prihoda od prodaje igrača treba graditi stadion. Prema Zakonu o sportu, kod preoblikovanja klubova vrijednost igrača ne ulazi u procjenu vrijednosti kluba dok vrijednost nekretnina ulazi. Dakle, pretvaramo nešto što zakon vrednuje kao nula u nešto što zakon vrednuje kao imovinu. Primjer Tottenhema ovdje ne važi jer ne podliježe hrvatskom Zakonu o sportu.

Trenutno je klub procijenjen na 30mil eur gdje praktički nema imovine u vlasništvu. Kad bi klub imao u vlasništvu stadion, toj cijeni bi trebalo dodati i vrijednost stadiona.

Onda NE uvećava vrijednost kluba — Mali dioničar

Kolega, čitajte pažljivije. Govorim o stadionu koji bi izgradio klub i zašto je to nerealno očekivati.

Ne, nikako. Stadion koji izgradi grad biti će gradski. Kao i sad.

Edit ; pri eventualnom preoblikovanju, najveći interes za čim nižu vrijednost kluba imaju oni koji imaju pravo prvokupa. Članovi — Mali dioničar

U teoriji da, ali je u praksi nerealno očekivati da članovi otkupe klub.

Ako za stadion ne postoji ekonomska računica, kako bi povećao vrijednost kluba?! — Mali dioničar

Pa postoji njegova vrijednost kao imovine.

Usprkos spinovima iz Uprave, trenutno nije realno da bi Dinamo sam gradio stadion svojim novcem, čak i kad bi grad dao zemljište. Kao prvo, tog novca klub trenutno nema. Ako bi ga klub počeo sakupljati, nečija usta bi ostala gladna,a to ruši cijeli dosadašnji koncept funkcioniranja kluba. Kao drugo, stadion klubu ne generira novac pa ne postoji ni ekonomska računica. Kao treće, stadion bi značajno povećao vrijednost kluba u eventualnoj privatizaciji što trenutnoj garnituri ne odgovara.

A prema kome su bili dugovi da su ih mogli otpisati? — xavier

Najveći je Komercijalna banka, preko 8 mil.kuna . Predstečajna nagodba.
Inače, ne gradi se ništa a vjerovatno i neće. Bandić je obećao neku lovu za tribinu a znamo da je to onda sigurno.

https://www.index.hr/sport/clanak/pasalic-i-dalje-su-mi-dva-gola-dinamu-najdraza-u-karijeri/2206585.aspx

blago njemu, ne mora više niti igrati — immerwieder

Ja to tumačim da je Dinamo najveći klub protiv kojeg ja Pašalić igrao a vi kako hoćete. Inače, inteligentan igrač.

Zna li se koji je igrač zaražen?

Sinko, ja pratim Dinamo još od vremena koje spominješ i ne sjećam se da je ljudima (barem velikoj većini) bilo krivo što u Dinamu igraju Boro i Zvezdan Cvetković, Rajko Janjanin, Čava Dimitrijević, Milan Šarović, Milan Ćalasan, Ranko Stojić itd... Pa Čava je bio veći ljubimac publike nego bilo koji današnji igrač Dinama. Šarović je ''legenda'' jer se prvi slikao ko od majke rođen za Polet. Tko te učio, krivo te učio.

zapravo ga nikad nisam ni gledao kao Srbina u Dinamu. — NORTE

O kome onda pričamo? Igračima iz Srbije? Onda ih imamo dva, Andrića i Daničića s tim da je Daničić rođen u Zagrebu. Milić je Crnogorac. Dakle, od 60 igrača na lageru imamo 1,5 iz Srbije. Pa imamo više Korejanaca a nitko se nije bunio da ćemo izgubiti identitet.

Dinamo je prije osamostaljenja Hrvatske bio klub koji je bio simbol hrvatstva, kulture, otpora itd... Što ne znači da ostali klubovi (Hajduk, Rijeka, itd...) nisu bili hrvatski. To je, u federalnoj državi gdje Hrvatska nije vodila glavnu riječ, bilo nešto razumljivo. Međutim, čak i tada, u Dinamu je igralo dosta igrača koji nisu bili Hrvati. Čak i više nego danas. Neki od njih su i legende Dinama. Pa opet, nismo izgubili identitet. Ja ne znam kome u Hrvatskoj ili bilo gdje izvan Hrvatske danas, 30 godina nakon osamostaljenja, treba dokazivati da je Dinamo hrvatski klub. Ponos i otpor prema kome? Tko nas to ugrožava? Već su gore neki napisali, više je Dinamo izgubio na identitetu Franjinim pretvaranjem u državni klub te Mamićevom seljačijom nego sa ovih par Srba što igraju za nas.
Možete to i drugačije gledati. Srbin sa hrvatskom šahovnicom na grudima je, u simboličkom smislu, personifikacija hrvatske zastave u Petrovaradinu. Ako već tako gledate na stvari.

Hoćemo, hoćemo, kad dođeš u moje godine.