XG i Nomen est Omen
Gospoda na slici su Marcus Smart i Stephen Curry, NBA igrači. Smart je prosječan šuter za 3 poena kroz većinu svoje karijere sa oko 33%, dok Curry je na 42%. Kada bi koristili xG logiku kojom se služe neki tovarski podcasti zadnjih dana (što crveniji, to gora analiza) rekli bi da je Curry imao više sreće jer eto 15 godina je 9% iznad svog xGa ili xKoša ili općenito nekih očekivanja. Rekli bi da je Curry bolji tricaš od Smarta za 9%. Ali nije. To bi bilo ignoriranje konteksta. Smart uglavnom šutira kada je sam ko duh, dok Curry redovno šutira sa 3, 4 metra dalje od linije. Kada se usporede šuteve iste kvalitete i konteksta dođemo do toga da je razlika između te dvojice ne 9 nego 21%. Znači li to da je Curry 15 godina imao toliku količinu sreće, pa 20% više trica mu ušlo nego Smartu? Ne, to bi bilo jebanje samih sebe i svih nas u zdravu pamet i ignoriranje najočitijeg zaključka – Steph Curry je najbolji tricaš svih vremena i normalno je da zabija više.
XG gleda iz kakve se situacije puca. Postoje razni modeli, većina ih je tu negdje. Od ovih javno dostupnih, jedino je footystatsov baš katastrofa s dosta amplituda. I gle čuda baš se taj citira na jugu, i po njemu zaključuje da smo mi tu negdje, „3 punata više” „li la smo” „jeba te leeeeed”. No to nije baš ni tema. Očekivani golovi su jako loše i neprecizno ime za statistički podatak koji je u biti kvantificiranje situacije iz koje se šut uputi. I to je to. Što se dogodi s tim šutom , xG nema pojma niti prati. Hipotetički, šut iz xG 0,2 ili situacije iz koje se u 20% slučajeva zabija gol, može biti blokiran, udaren prejako pa da preleti i gol i tribinu, udaren očajno da jedva dobaci do gola. Ekipa može imati xG skoro 2, a 80% šuteva im biti blokirano, kao hajdug protiv Varaždina. Može se dogoditi da iz prilike koje je 0,05 igrač pogodi suprotne rašlje (pozdrav Iuriu Tavaresu). Zato postoji nešto što se zove post shot xG, koji mjeri kvalitetu udarca. Na sofi su to ubacili ove sezone i vode to kao xGOT ili expected goals on target, očekivani golovi kada je šut u okvir gola.
Ja sam pregledao sve naše udarce u okvir i oni potvrđuju ono što oči vide.
Dinamo nema Stepha Currya, ali ima jako puno dobrih pucača. Dok je prosječan xG šanse iz kojih su padali naši golovi ove sezone 0,33, post shot xG iz tih šansi je 0,61. Drugih riječima, kada igraču Dinama sjedne lopta na šut i ona pogodi unutar gola, loša šansa postaje prosječna, prosječna zicer, a zicer gol. Da nije jednog gospodina, možda bi te brojke bile i bolje. To je razlog zašto Dinamo ima ravno 10 golova više no što to većina xG modela tvrdi da bi trebali imati. Kada pogledamo individualno, igrač po igrač, shvatite da imamo više njih čiji šut je još bolji. Zajc, Stojković. Hoxha, Topić, Vidović i Bakrar, svi oni su imali barem 3, 4 šuta ove sezone koji je na xG dodao 0,5 ili više. Uz to su i Soldo, McKenna i Sergi imali bare 2 udarca glavom koji su isto učinili. Neki šire narativ da nam sve ulazi, ali u biti imamo selekcioniranu ekipu koja i iz igre i iz indirektnih prekida zna zabijati. Ušlo bi još i više da protivnički vratari nisu protiv nas odlično branili ove sezone. Imali su 10 obrana s 0,5 post shot xG ili više ove sezone, i spriječili 7 očekivanih golova kroz tih 10 obrana.
Kod ovog Dinama u HNLu nema ništa slučajno. Ovo je plod dobre selekcije igrača i dobrog vođenja ekipe.