Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Izvinite mi na francuskom, nisam mogao odoljeti
Igrač-Čovjek u 4-3-3
Formacije su neutralne. Igrač-čovjek nije. Ne postoje formacije koje su same po sebi napadačke i obrambene. I ako ignoriramo ekstreme , to je u vakuumu točno. No, igrači i ekipe ne postoje u vakuumu. Oni postoje u konkretnim situacijama, kondicionirani svim onim što je prethodilo. I zbog toga je Dinamo koji 4-3-3 u europskoj utakmici mijenja za 3-4-3 osuđen da bude defenzivno orijentiran. Igračka psiha i podsvijest često stupanju na snagu. Nemoguće je u svakom, a što je utakmica dinamičnija u bilo kojem, trenutku, pristupati nogometu racionalno kao igrač. Naslanja se na instinkt i iskustvo. Kada imaš grupu ljudi koji cijelo vrijeme igra sa 2 stopera i 1 defenzivnim veznim, i onda im u rijetkim trenutcima to zamijeniš sa 3 stopera i 2 defenzivna vezna, njihova psiha/podsvijest nema što drugo zaključiti nego, „Mi smo ovdje došli braniti se, biti pasivni, reaktivni, oni čija volja je podložna volji i naumu drugoga.
Svi smo mi produkti okruženja, svijeta i svega što susrećemo. Većina naših igrača, a često i skoro cijeli startnih 11 je produkt abrahamskog svijeta, kojem je jedna od glavnih karakteristika krajnji dualizam eshatološkog karaktera. U raznim situacijama, bile one stresne ili nepoznate, ljudi s takvom percepcijom stvarnosti vuku ka ekstremu. U nogometnom slučaju, ili smo se došli braniti ili smo ti koji napadaju. Prva godina covida je dosta dobar primjer toga. Prvih par mjeseci je bilo stanje opće kataklizme, praktički apokaliptično. Dok je na ljeto dosta ljudi prebacilo na drugi ekstrem, te se se ponašali kao da je to „pičkin dim”.
Nogomet je, naravno, puno banalniji primjer od pandemije, ali mehanizam je isti. Igrač ne prima samo informaciju o tome gdje se nalazi njegov suigrač, protivnik ili lopta. On prima i informaciju o tome što ta situacija znači. A značenje ne nastaje u trenutku kada je situacija nastala. Ono je posljedica svega što je igrač do tada naučio o nogometu, svojih prethodnih iskustava, instrukcija koje je dobivao, momčadi u kojima je igrao i, na kraju krajeva, načina na koji je naučio promatrati svijet.
Zato promjena iz 4-3-3 u 3-4-3 nije samo šaltanje figura. U glavi igrača dogodilo se nešto puno veće. Ako je 4-3-3 za njega tijekom cijele sezone značio „mi kontroliramo utakmicu”, a 3-4-3 se pojavi samo kada je na drugoj strani neko nominalno bolji, skuplji, jači, onda 3-4-3 za njega više nije samo raspored igrača. Postao je simbol. Simbol da se okolnosti mijenjaju. Simbol da treba biti oprezniji. Simbol da je prioritet zaštititi ono što imamo. 3-4-3 postaje simbol svake sumnje i utjelovljenje svakog nedostatka. Poruka da mi kakvi jesmo i sve što inače radimo nije dobro i sada trebalo probati što nas stavlja u negativni položaj, jer je pozitivan položaj protiv ovih nemoguća misija. U startu si izdao i posumnjao u većinu onoga što tebe čini igračem Dinama.
Formacija/sistem dobiva značenje tek kroz ljude koji je igraju, njihove navike i iskustvo te kroz kontekst u kojem je koriste.