Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Prije nesto vise od godinu dana, tamo na zimu prosle godine sam napisao nekakav post sa nazivom ''pustite me da sanjam''.
Tamo dok smo bili u zaostatku na zimskoj pauzi, u velikoj krizi, igrackoj i upravljackoj, sam imao nadu da cemo gledati demokratski dinamo, da ce cijeli grad mirisati na dinamo, da ce svaki kvart disati dinamo, da ce u svakoj osnovnoj skoli na satu tjelesnog hrpa djecaka nositi dinamov dres.
Nadao sam se da na proljece, stojimo u redu za kupnju karata za tekmu u titogradu, svi ponosni do neba, spremni na pobjedu, spremni na rat i uzimanje onoga sto nam pripada.
''Sanjao'' sam, kako se vracamo na vrh tablice na poljudu, kako smo netom prije toga izborili demoratski dinamo i kako nam je novi predsjednik nas nebeski letac, Zvone Boban.
Snovi su snovi, i ne, nije se ostvarilo to tada, ostvarilo se malo kasnije.
Titulu smo dignuli, na Poljudu smo ugasili snove tamo nekoj drugoj bagri, i najvaznije, dobili smo demokratski dinamo.
Sada se san i potpuno ostvario, sa godinom zakasnjenja, ali neka je, potpisali bi mi i 5 godina zakasnjenja.
Magnolije su vec procvjetale, Uskrs je pred vratima, opet lovimo zaostatak, ali nema veze, jedan tamo neki kapetan je prestao lebdjeti i spustio se medu nas, i sada mozemo graditi taj nas, taj gradanski dinamo!!
Neki su pisali da nisam cist, ali ja sam samo htio da me pustite da sanjam.
I sanjao sam.
I dosanjao sam, itekako sam dosanjao!!