Inače moram reć da je apsolutno neprimjereno da su na rubu Trga postavljeni podzemni spremnici za otpad i smeće.
Da su ih stavili doslovno 50 metara dalje npr. u Petrićevoj ne bi bilo nikakvog skandala. — NORTE
Citirat cu dio objave iz neke kvartovske grupe:
Šokantne scene iz Europe: podzemni spremnici u gradovima
Čekamo reakciju zabrinutih Zagrepčana
Vidimo da su podzemni spremnici koji se postavljaju na spoju Trga bana Jelačića i Ilice postali glavna tema proteklog vikenda. Raspisali su se o njima gotovo svi mediji diljem Hrvatske, pa valjda možemo i mi, kao jedna zagrebačka kvartovska stranica, reći nekoliko riječi.
Za početak, pokušajmo odgovoriti na pitanje koje se najčešće postavlja: zašto su spremnici postavljeni baš ondje?
Prije nekoliko godina donesena je odluka da se kante i kontejneri postupno uklone sa zagrebačkih ulica i zamijene podzemnim spremnicima gdje je to moguće.
Koliko god to nekome izvan središta grada zvučalo neobično, oko Trga bana Jelačića još uvijek žive ljudi. Ondje se nalaze stambene zgrade, brojne trgovine, ugostiteljski objekti, uredi i druge poslovne prostorije. Svi oni proizvode otpad i moraju ga negdje odložiti.
Lokacija za područje oko Iličkog nebodera tražila se godinama. U središtu Zagreba gotovo svaki metar pod zemljom zauzimaju vodovod, kanalizacija, plinovod, električni vodovi, telekomunikacijska i tramvajska infrastruktura. Razmatrane su različite mogućnosti, ali je upravo prostor na ulazu u Ilicu ostao jedino izvjesno rješenje.
Da se odustalo i od te lokacije, ondje bi ostale obične kante i kontejneri.
To bi značilo i da Čistoća u centru mora održavati dva paralelna sustava: jedan za pražnjenje podzemnih spremnika i drugi za nekoliko preostalih klasičnih kontejnera kod Iličkog nebodera. A ne radi se samo o jednom kamionu, nego o različitim vozilima za miješani otpad, papir, plastiku, staklo i biootpad.
Umjesto toga, centar će imati jedinstven sustav. Manje kamiona, manje zaustavljanja, manje kontejnera na pločnicama i uredniji javni prostor.
I tada je počela drama.
Čitali smo naslove poput:
„ Zagrepčane šokirala lokacija podzemnih spremnika u srcu grada “, „ Šaka u oko ili bolji odvoz otpada? “, „ Kad misliš da gore ne može “ i, naravno, nezaobilazno pitanje: „ Što mislite o tome? “
A da bi čovjek o nečemu mogao misliti, bilo bi dobro da prije toga dobije barem osnovne informacije.
Zašto je odabrana baš ta lokacija? Koje su druge lokacije razmatrane? Što se nalazi pod zemljom? Kome su spremnici namijenjeni? Što bi se dogodilo da se odustalo od njihove ugradnje?
Bez tih informacija pitanje „A što mislite?“ nije poziv na razmišljanje. To je poziv na instinktivnu reakciju.
Lajk. Ljutnja. Zgražanje. Dijeljenje.
Kada klik postane najvažnija urednička vrijednost, informacija prestaje biti javno dobra i postaje samo ambalaža za proizvodnju uznemirenosti. Medij tada više ne pokušava pomoći čovjeku da nešto razumije, nego mu pokušava što brže podići tlak.
Jer naslov „Na jedinoj tehničkoj izvjesnoj lokaciji ugrađeni su spremnici za potrebe stanara i poslovnog prostora“ vjerojatno ne bi donio dovoljno klikova.
Ali „Zagrepčani šokirani“ — to već radi.
Posebno je zabavno što se podzemni spremnici pokušavaju prikazati kao još jedna neobična zagrebačka inovacija koja će uništiti europski karakter grada.
U stvarnosti su podzemni spremnici sasvim normalan dio komunalne infrastrukture brojnih europskih gradova. U središtu Ljubljane njima su zamijenjene tisuće običnih kontejnera, Amsterdam ima cijeli sustav podzemnih spremnika po gradskim četvrtima, a ukopani spremnici koriste se i u Parizu.
Dakle, zaista šokantne scene iz Europe: ljudi proizvedu otpad, grad im postavi spremnike, a Čistoća ih prazni.
Istodobno u Gospiću već dugo stoji oko 35.000 tona nezakonito odloženog opasnog otpada, sanacija još nije započela, natječaji propadaju, a javnosti nisu dostupne sve informacije o mogućim posljedicama za vodu i tlo. O tome ipak nije nastala ni približno ovakva višednevna nacionalna histerija.
S druge strane, liste čekanja u bolnicama su ogromne pa ljudi troše svoju ušteđevinu kako bi privatno platili dijagnostiku i zahvate. O tome također nema puno galame po medijima. Rijeka Radonja nosi nepročišćenu kanalizaciju iz Vojnića u Koranu pa se na popularnom kupalištu Fogino u Karlovcu ljudi kupaju u vodi granične kvalitete. To isto nije problem. Ne trebam dalje nabrajati jer problema takvog kalibra ima jako puno. To su sve ogromni problemi koji se metu pod tepih, no kada je u pitanju Zagreb, tu se na sve odluke puca iz svih oružja.
Nekoliko poklopaca spremnika na početku Ilice očito je medijski zahvalnije od 35.000 tona opasnog otpada u Lici.
Mi kao Zagrepčani pozdravljamo postavljanje podzemnih spremnika u centru i polupodzemnih spremnika u zagrebačkim kvartovima. Ne samo da ga podržavamo nego smo na tome aktualnoj gradskoj vlasti i zahvalni.
Kante i kontejneri postupno nestaju s pločnika. Već smo gotovo zaboravili vrijeme kada smo Zagreb s razlogom nazivali Kantogradom. Podzemni spremnici do proljeća prošle godine bili su postavljeni na 46 lokacija u centru, a danas se diljem Zagreba nalazi gotovo 600 polupodzemnih spremnika te kreće novi ciklus postavljanja više od tisuću dodatnih.
Čiste se i pročelja uništena žvrljotinama, dosad su očišćene 74 zgrade, a radovi se provode ili pripremaju na više od 140 lokacija. Grad je ovoga ljeta raskopan kao rijetko kada jer se obnavljaju prometnice, pruge, vodovod, mostovi i druga infrastruktura.
Naš grad i kvart razvija se snažnije nego u bilo kojem razdoblju hrvatske samostalnosti.
Naravno da nijedna vlast nije bez pogrešaka. Svaka se odluka smije propitivati, kritizirati i provjeravati. Ali između kritike i svakodnevnog izmišljanja katastrofe ipak postoji razlika.
Najglasniji proizvođači tih katastrofičnih scenarija nemaju osobitu brigu za spremnike, kamene ploče ni vizuru Trga. Njihov je glavni interes osvojiti vlast u Zagrebu i dokopati se gradske blagajne.
Ali to je ipak malo zahtjevnije.
Puno je jednostavnije tri dana izvještavati o postavljanju nekoliko podzemnih spremnika za otpad kao da na ulazu u Ilicu nije uređena komunalna infrastruktura, nego je preko noći postavljen nuklearni reaktor.
Spremnici su ukopani, Trg je preživio, konj je još na postolju, a Zagreb se jutros, unatoč svemu, ponovno probudio.
Krleža je napisao: „Glupost je svemirska sila.“ Ovoga vikenda dobila je i vlastitu zagrebačku orbitu oko nekoliko poklopaca za otpad na početku Ilice.