Stadion Maksimir Je l' da kopam sad postove otprije par mjeseci kad ste me uvjeravali da je bolje da struka izabere nego da nam na kraju natječaja daju 3-5 najboljih radova pa da glasamo?
A ništa, kao hommage ZETu očekujem nove tramvaje koji su neudobni, u kojima je zimi hladno, a ljeti vruće, koji cvile i škripe, a zgrade se tresu kad kraj njih prolaze; autobuse u kojima dobiješ besplatno centriranje kralježnice jer amortizere nemaju, a svaki šaht je bar pol pedlja izvan razine ceste. Kao posvetu vodovodnoj mreži iz Austrougarskih vremena očekujem da pri obnovi i izgradnji nove mreže ugrade sita i u cijevima izbuše rupe iz kojih će u tlo curiti bar 50% sve vode. A centar za gospodarenjem otpada neka bude samo jedno novo ogromno brdo smeća. Jer to je Zagreb! To je tradicija! Nećemo valjda kopirati moderna i učinkovita rješenja, ajmo se držati onoga na što smo navikli i što poznajemo!
Cijeli jebeni život, ne samo oko dinama, skoro pola stoljeća samo se u ciklusima izmjenjuju obećanja i razočarenja. Upri, trpi, daj se, izdrži i bit će sutra sve bolje, samo što nije. I onda ti sudbina, sreća, Bog ili ne znam ni ja tko i što samo na trenutke dozvoli da osjetiš malo zadovoljstva, da okusiš to čemu si se nadao - samo da ti to čim prije oduzme. Pa dokle više..?
I da, opet sam patetičan. I muka mi je i jadan sam i tužan i bolestan. A najgore od svega, bespomoćan.