Dinamo Zagreb 2025./2026. - O svemu pomalo Moj Stari je bio teška Torcida. Odjebo sam ga što se tiče Hajduka sa 7 godina i više manje sam ovisio o susjedima da me furaju na Dinamo. Živjeli smo na Borongajskoj 98 koja je bila neka granica, al uvijek smo se zvali Volovčicom…U 3. razredu smo kupili stan u Rudešu koji se nikak nije završavao, pa smo bili podstanari u Prečkom par godina, a onda neko vrijeme kod bake i dede u Mikulićima u jebenom podrumu od 20 m2.
Taman smo se udomaćili u Rudešu par godina i išao sam na tekme s susjedima koji su bili stariji boysi, a ekipe još nisam imao jer smo zapravo bili u Maloj Bosni, a ja nisam bio Bosanac…Stari dalmoš, a stara zagorka…Podnosili su me, al nisam bio njihov.
Tad sam imao 17 god. I u 9 mj. sam taman trebao napuniti 18. Bio sam na moru kad su karte otišle u prodaju, i susjed mi je nabavio kartu…Mislim da mi je to do tad bio najsretniji trenutak u životu.
Kad sam rekao starcima da idem u Zagreb na tekmu, Stara mi je rekla da nisam normalan, a tata mi je dao 200 kn i rekao da dobro navijam
I jebem mater četnicima…
Došao sam u Zg oko 12, zujao po centru cijeli dan i družio se s dinamovcima iz cijele Hrvatske, odradio jebeno navijanje i prvi put u životu se tak napio da se ničeg nisam sjećao…Ni jednog gola, niš…Drugi dan sam se pribudio u 12 i vratio se na more do Newcastlea….