Prva sezona je super, genijalna, na pocetku te uhvati sa misterioznim nestancima, pa skuzis da tu pola ljudi zna nesto i skriva, pa onda skuzis da putuju kroz vrijeme, da je Mikkel zapravo Jonasov otac bla bla. Tu te navuce skroz i vise ne znas kako ce zavrsiti sve. Ne znam jel u tom trenutku vec upoznas Adama i stariju Claudiju, vec sam zaboravio gdje i sta.

Druga sezona isto krene jako, ali mi usere dosta sa tim drugim svijetom i tu se zakomplicira sve do besvijesti. Da je sve ostalo u jednom svijetu, i da su tamo nasli nacin za raspetljati cvor bi mi mozda bilo jos i bolje, jednostavnije, ali dovoljno kompleksno.
Tu mi vec pocinje malo naporno gledati i cekati kako ce se sve rijesiti ali izdrzim.

Treca sezona isto tako, malo po malo popunjava praznine vremenskog toka od prije, i u onda u zadnje dvije epizode se raspetlja vecina toga i dodemo do jos vecih paradoksa, koji su i dalje u sferi kvantne mehanike pa je tesko i shvatiti nesto tako, posto je to ionako samo teorija sve.

Kuzim kraj i kuzim sta se desilo, ali mislim da to zapravo nije kraj, tj da je kraj jedne ''petlje'', jedne Schrodingerove macke, a da druga ide u smjeru da se sve dogada ispocetka.
Onim objasnjenjem oko macke, serija nam daje uvid u to sto se zapravo dogada sa dijelom gdje u jednom svijetu Martha ubije Jonasa, a u drugom Jonas ostaje ziv. I ta dualnost omogucava da se sve desi. da Jonas napravi Marthi dijete (one frikove :sweat: ), a da u drugom postane Adam i da se sve opet dogada.
Tako smo dobili Adama, koji pokusava unistiti cvor, i dobijemo Evu koja pokusava sacuvati cvor kako bi zivjela ona i dijete (ti frikovi jel).
I to se neprestano dogada, ali naizmjenicno. Jedan ciklus Eva salje mladu sebe, Marthu, da spasi Jonasa i tako naprave dijete. A u drugom ciklusu to ne napravi kako bi Jonas prezivio i zavrsio u buducnosti sa Claudijiom, a posljedicno u proslosti sa Bartoszom, Franciszkom i Magnusom.
To je onaj dio kada Claudija kaze da je Eva nasla trenutak cvora kojeg moze maniuplirati, trenutak apokalipse kda vrijeme eto, na trenutak zastane, pa je moguce intervenirati.
Tu dolazi Claudijina stvarnost i njena zelja za tim da Regina ostane ziva, te se ona upetljava u obadva svijeta i skupa sa Adamom i Evom drzi taj cvor na zivotu.
Zato recimo Jonas u proslosti nema pojma tko je Martha koja ima dode dok oni sastavljaju uredaj. Jer taj Jonas je prezivio, jer ga Martha nije spasila.

Serija nas uvijek vodi na to da je nemoguce iskociti iz petlje, jer sve sto odlucis je zapravo vec odluceno, i ako u zadnji cas promijenis odluku, zapravo si samo slijedio svoju sudbinu. To su pokusavali cijelo vrijeme, i nikako nisu uspjeli raspetljati cvor.
Zasto onda mislimo da su eto jednom to uspjeli, na kraju kada Claudia kaze Adamu sta treba uciniti, i posalje Jonasa po Marthu da spase djecu od nesretnog Tannhausa. Zasto to nije predodredeno, i kako uspiju izaci iz svoje sudbine?
Takoder, dolazimo do paradoksa da se to ne moze desiti. Ako Jonas i Martha spase Tanhhausovog sina, sprijecili su stvaranje njihovih svijetova. A ako ti svijetovi nisu stvoreni, onda oni nisu mogli postojati. I onda nisu mogli spasiti Tannhausovog sina, i tako su se stvorili novi svijetovi od kuda su oni zapravo.

Naravno da se ne ocekuje da se serija shvati potpuno i da je sve i dalje zamrseno i teoretski poigravanje paradoska, paralelnih svijetova i kvantne mehanike, pa mi je zapravo poprilicno kul da na neki nacin imas zavrsetak, objasnjenje svega, a sa druge strane imas pitanja i paradokse koje ne mozes objasniti.
Pretpostavljam da je i to ideja tvoraca, da ostane neki neobjasnjivi paradoks.
Vec je dugi niz godina popularno stvarati serije gdje si gledatelj sam stvara kraj, tj ostavlja se na gledatelju da misli da li je zavrsilo ovako ili onako (primjer Soprano - je li ubijen ili ne, ili Inception - jel zvrk pao ili ne), a ovo kada se ubaci kvantna mehanika je next lvl takvog stvaranja, tj zavrsavanja serije :D