• superhik
    9.7k
    Na raznim je kanalima i prije bilo govora o ovome, ali vidim da se ovih dana, kao i svake godine na obljetnicu osnutka FD Dinamo, tema ponovno aktualizirala u javnosti, pa bi htio na jednom mjestu otvoriti javnu raspravu kako bi zajedničkim snagama riješili neka pitanja koja se možda i/ ili pogrešno interpretiraju i/ili nisu dovoljno poduprijeta činjenicama.

    Uostalom, vidim da neke druge Facebook stranice koje se bave Dinamom potenciraju ovo pitanje i činjenicu da Dinamo nije nasljednik Građanskog, pa bi bilo dobro raspraviti i u tom smjeru.
    Mislim da se jedino tako može doći do istine.

    Sadašnja Uprava Dinama napravila je pogrešan korak i na gotovo nezgrapan način bez informiranja javnosti i uz nešto širi pristup temi, objavila da je Dinamo=Građanski.
    Bilo je tu i igranja s nasljedstvom HAŠK-a iz 1903. pa nije ni čudo da je i sama javnost skeptična oko ove teme.

    Prije svega, treba imati u vidu možda nekom izlizanu, ali nepobitnu činjenicu da klub ne čine samo i jedino igrači, dres, stadion, treneri (što su oni gurnuli u prvi plan kao meritum) već i tradicija, emocija, navijači, ono nešto gotovo nemjerljivo što jedan klub zapravo i predstavlja u javnosti, ljudima, gradu, domovini…

    Krenimo od prve stvari oko koje se lome koplja.
    Bilo bi dobro da se držimo postavljenog pitanja, a ne lutamo na druge teme poput igrača, boje dresa, stadiona, navijača… koje će kasnije doći na red.

    Dinamo od samog početka nikako nije mogao biti nasljednik Građanskog zato što nije naslijedio gotovo sve stvari od ovog legendarnog zagrebačkog kluba? (O igračima, stadionu i boji dresa bit će poseban osvrt)

    Da bi ovo razumjeli, trebamo uzeti u obzir povijesne okolnosti osnivanja FD Dinamo i pogledati zašto ni nije bilo moguće da Dinamo gotovo sve preuzme od Građanskog.
    Dakle, kako bi se posložile stvari, treba se vratiti korak unazad i postaviti ih u povijesni kontekst:

    • Građanski kao klub podupirali su, financirali i njime rukovodili imućni purgeri, a publiku je činila mješavina imućnih Zagrepčana, ali i običnog puka
    • Deset dana nakon proglašenja NDH, Građanski igra utakmicu protiv Reprezentacije Njemačke vojske
    • 14.09. 1941. Protiv Concordije osvaja prvi Hrvatski kup
    • 1942. godine za hrvatsko državno predstavništvo protiv Slovaka nastupilo je 10 igrača Građanskog
    • 1943. Građanski postaje prvakom NDH
    • 29.11.1944. na skupštini Građanskog, ustaški pukovnik Maks Luburić upisao je 1000 dionica (100.000 kuna), čime je postao član utemeljitelj Građanskog

    Sve ovo gore navedeno bilo je dovoljno da komunističkoj vlasti koja dolazi vladati Zagrebom, Građanski predstavlja hrvatski nacionalistički klub.

    Također, uz poštovanje HAŠK-u i Concordiji koji su više predstavljali akademski duh Zagreba, Građanski je predstavljao baš taj purgerski duh koji je također bio trn u oku novoj vlasti koja je žudila u javnost postaviti sliku radništva i radničke klase kao nositelje društva.

    Nova vlast ujedno ukida i privatno vlasništvo, pa je i to imalo određenu simboliku “ubijanja” onih koji su financijski podupirali klub.

    Da je baš Građanski bio rak rana komunističkoj vlasti svjedočili su izaslanik ZEFIOH-a na osnivačkoj skupštini FD Dinamo Miro Mihovilović (inače rođeni Splićanin i navijač Hajduka) koji je rekao kako su naputci skupštine u Beogradu bili da se nikako novo društvo ne smije nazvati Građanski koji je zapravo predstavljao nacionalno ime.
    O Miru Mihovilovića u vezi ove izjave mnogi su se već očešali, predbacujući mu to kako se tek 2006. godine naknadno sjetio ovih činjenica, ali Mihovilović iza sebe ima bogatu međunarodnu sportsku i znanstvenu karijeru, stoga se može uzeti kao vjerodostojan svjedok. Uostalom, klub je tek 2011. godine uzeo prefiks GNK, a Mihovilović je umro 2010. , stoga iz ovog njegovog istupa 2006. godine ne možemo reći da je „vukao vodu na njihov mlin“ i lažirao povijest.

    Važna je i često prešućivana činjenica i ta da je na toj skupštini Ivica Medarić, bivši HAŠK-ovac, ali i nekadašnji pripadnik Građanskog, također bio izaslanik ZEFIOH-a., a ne u svojstvu samo i jedino nekadašnjeg nogometnog igrača.

    On je pak rekao da je na toj skupštini pokušao sačuvati prijeratna imena klubova, dokazujući da među igračima nije bilo fašista, ratnih zločinaca…
    Po njegovoj izjavi u ovoj nakani podržali su ga jedino Vladimir Premrou (predsjednik Građanskog od 8. 1. do 23. 5. 1927 godine i od 24. 9. 1935 do 14. 1. 1937.) i Mladen Iveković dok su, prema Medarićevim riječima, neki od tada istaknutih komunista i članova uprave, odnosno navijača Hajduka kao Ante Jurjević Baja (tada član Uprave Hajduka kasnije predsjednik Hajduka od 1949. do 1950.) Ratko Viličić, Vitomir Sunko, Ante Roje i Jure Bilić zagovarali drastičan prekid sa zagrebačkom tradicijom.
    Dragutin Božić, predsjednik Dinama od 1970. do 1972. rekao je kako su zahtjevi za povratom imena Građanski dolazili 1948. , 1955., 1960. i 1970. godine, ali da politika to nije dopuštala.
    O tome svjedoči i Otto Hofman koji je zajedno s Wolflom, Jazbinšekom, Antolkovićem, Huglom i s nekim članovima uprave poput Šimića, Sabljaka i Sremca pokušao u tri navrata, dakle 1948. , 1955., i 1970. vratiti ime Građanski, ali kako je i sam rekao “tadašnja vlast to nije dopustila.”

    Još jedna izjava iz prosinca 1970., a to je ona koju je izrekao Marko Belinić, ide u ovaj prilog. On je rekao:
    ,,U ljetu 1945. godine, negdje početkom lipnja, posjetili su me kao predsjednika Glavnog odbora sindikata Hrvatske i tajnika Narodno-oslobodilačkog fronta dr. Jerko Šimić, Franjo Wölfl i Oskar Jazbinšek. Izložili su mi situaciju u nogometnom sportu i predložili da se ponovno oživi rad Građanskog, prvog hrvatskog sportskog kluba u Zagrebu. Učinili su to i zato što su znali da sam dugi niz godina bio aktivan član Građanskog. Smatrali su da će kod mene, kao kompetentnog političkog funkcionera, naići na puno razumijevanje. U svojim pretpostavkama se nisu prevarili.
    Ubrzo smo se složili da se produže svijetle nogometne tradicije Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba u Zagrebu, da se okupe svi eminentni igrači i da počne rad s mladima. Međutim, u ono vrijeme atmosfera je bila takva da pod imenom Građanskog nije bilo moguće pokrenuti tu akciju pa smo se složili da se osnuje klub s novim imenom koji će nastaviti na nogometnim tradicijama Građanskog.
    Građanski je imao svoje uporište u Zagrebačkoj električnoj centrali, gdje su uz mnoge druge eminentne igrače Građanskog radili i Franjo Wölfl, August Lešnik i mnogi drugi. Wölfl je predložio ime Dinamo (o tome tko je predložio ime Dinamo postoje različite oprečne izjave, no ova neka ostane tu, pošto je bitna za ovaj kontekst) , što će označiti vezu između kluba i električne centrale. Suglasili smo se s tim i odlučili da boja kluba bude plava, kao što je bila i boja Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba osnovanog 1911. godine u Zagrebu."

    Jedan od svjedoka koji govori u ovaj prilog je i prof. s kineziološkog fakulteta, Vicko Lučić rođeni Dubrovčanin i dobitnik nagrade Franjo Bučar. On je između ostalog izjavio:
    “Ako netko ima pravo biti sljednikom Građanskog, onda je to samo Dinamo. Akademičar je bio sljednik HAŠK-a, a 1947. godine se stopio s Mladosti. Akademičaru su dali igralište HAŠK-a, današnji Maksimir, gdje je održan prvi omladinski slet 1945. godine, no, dvije godine kasnije stadion je dodijeljen gradu, koji ga je 1948. godine dao na korištenje Dinamu, koji je prije toga igrao na igralištu Građanskog u Kupskoj ulici. Prema tome, po svim povijesnim poveznicama, Dinamo je jedini istinski nasljednik Građanskog.”
    Također, Marijan Čorić nekadašnji Dinamov junior kojeg je trenirao veliki Kokotović izjavio je: “Mi koji smo uživo gledali Građanski u Koturaškoj znali smo da je to naš klub, s istim igračima, na istome igralištu. Samo, kad je promijenjeno ime, tata me upozorio: 'Kad si na utakmici, ne viči Građanski, nego plavi, plavi.'“

    Legendarni novinar Zvonimir Magdić također je rekao: „Nažalost, 1945. komunisti su zatrli sve što je Građanski imao, pokradeni su ili uništeni svi trofeji, dresovi... Poznati zagrebački nogometni dužnosnik Bogdan Cuvaj jednom je 50-tih godina pozvan u Beograd. Ondje su mu rekli: 'Želite li, možete vratiti imena klubovima, HAŠK-u, Concordiji..., samo Građanski ne dolazi u obzir! Toliko im je smetao, moj amigo.'“

    Da li sve ovo dovoljno ide u prilog činjenici da je tadašnja vlast željela učiniti gotovo sve kako bi zauvijek izbrisala povijest i ime Građanskog, čak i kroz novoosnovano fiskulturno društvo i da ono nije moglo u potpunosti nasljediti apsolutno sve stvari od Građanskog pošto bi to značilo i da ovaj, komunističkoj vlasti omražen klub, nastavlja živjeti?
  • Mali dioničar
    13.4k
    Nekako mi se čini da svi koji su navijali za Gradjanski i nastavili pratiti nogomet počeli navijati za Dinamo. Za HAŠKovce se ne bih kladio.

    Osobno smatram da Dinamo nije Gradjanski, ali mi je ok i činjenica da mnogi ljudi ne žele priznati da je zagrebačka nogometna tradicija krenula 1945. U Beogradu je situacija obrnuta jer su oni 1945. došli na štih i postali al pari gradu Zagrebu pa onda i znatno jači iako u Kraljevini Jugoslaviji to nisu bili.

    Toliko volim Gradjanski (a ta emocija je išla preko pera Zvonimira Magdića) da mi je žao da Gradjanski nije ponovno osnovan 90tih kao što je osnovan HAŠK.

    Da danas postoji Gradjanski koji je u 3. HNL kao što postoji HAŠK, ja ne bih navijao za Dinamo nego za Gradjanski.
  • miro
    2.9k
    moram priznat da mi je čudna ova zadnja izjava, pa kaj si ti gledao Građanski u '40-ima, ili si navijao za Dinamo u jugi? Kako neproživljena emocija može bit jača? Samo pitam, ne napadam te, ali me zanima otkuda takav stav
  • Mali dioničar
    13.4k


    Nemam pojma, ali tak se osjećam. Dinamo je nastao uništavanjem Gradjanskog pa bih radije navijao za Gradjanski nego za Dinamo kad bih imao izbora.

    Da, navijao sam za Dinamo u Jugi, živio sam u Gorici. Nije bilo smisla da navijam recimo za NK Zagreb, navijao sam za Dinamo jer sam odgojen da je to pravi hrvatski klub, a nije mi padalo na pamet navijati za recimo NK Zagreb.

    Kako neproživljena emocija može bit jača?miro

    Emocija nije neproživljena, stekao sam ju kroz čitanje povijesti zagrebačkog nogometa. Nisam 80tih proživljavao ni hrvatsku državu nego jugoslavensku pa sam neizmjerno sretan da sad živim u Hrvatskoj, a ne u Jugoslaviji. Eto tak bih se nekako osjećao i da idem na utakmicu Gradjanskog - ostvarila bi mi se dječja maštarija.
  • Đuka
    91

    Cijenim fanatizam poviješću Dinama, a posebice sam zainteresiran promjenama u ZG nogometu tokom 1945. Moje mišljenje je da Dinamo i Gradjanski nisu isti klub, ali svakako se slažem da je komunistička politika imala svoje prste u gašenju Gradjanskog. Usprkos tome treba uzeti u obzir da Dinamo od samog početka nije stvoren isključivo na temelju Gradjanskog, već veliki dio zasluga za osnutak Dinama imaju i brojni drugi sportski klubovi, koji su ugašeni kada i Gradjanski. Službeno gledajući, najveći utjecaj na osnutak Dinama imali su ZET i Šparta, a dobar dio zasluga pripada i HAŠK-u te Concordiji.
    Ne znam po čemu ste zaključili da je Concordija predstavljala akademski duh Zagreba. Concordia je osnovana 1906. kao klub srednjoškolaca, ali već 1911. godine Concordija postaje klub građana te nema nikakvu poveznicu sa akademičarima. Što se tiče Gradske električne centrale, bilo kakva poveznica sa tom centralom nikako ne može ići u prilog teoriji da su Gradjanski i Dinamo isti klub. GEC je prije svega poveznica Dinama i Šparte, jer su u GEC-u radili igrači Šparte, čemu svjedoči i svojevremeno ime kluba Šparta- GEC. Plava boja Dinamovog dresa nema veze sa Gradjanskim, prvi dresovi kluba bili su plavi, ali nisu bili dresovi Gradjanskog, već ZET-a, čemu svjedoče brojna svjedočanstva prvih igrača Dinama.
    Što se tiče istih navijača, prvih nekoliko mjeseci Dinamo je, na službenim utakmicama, nerijetko pratilo pedesetak navijača, što nikako ne ide u prilog tezi da su navijači Gradjanskog samo nastavili navijati za Dinamo. Podrška Dinamu u Zagrebu rasla je iz tjedna u tjedan iz jednog, osnovnog razloga - ljudi su shvatili da je Dinamo trenutno najjači zagrebački klub.
    Na prvoj utakmici Dinama nastupila su svega 2 bivša igrača Gradjanskog, a brojka bivših igrača Gradjanskog u prvoj postavi Dinama u pravilu je iznosila 2-5 igrača, Gradjanski nikad nije imao primat u igračkom kadru Dinama. Na Prvenstvu Zagreba 1945. godine, za Dinamo je nastupilo 6 bivših igrača Gradjanskog, 6 bivših igrača HAŠK-a, 5 bivših igrača Concordije te 5 bivših igrača ostalih klubova. Sve nastupe za Dinamo u 1945. upisali su samo Franičević(Concordia), Monsider(Concordia), Kacian(HAŠK) te Ivan Horvat(Ferraria).
    Zaključio bih tezom da je jedan dio igrača, uprave i navijača Dinama svakako smatrao da su Gradjanski i Dinamo isti klub, ali nikako se ne smije zaboraviti i onaj drugi dio(značajno više od polovice), koji je također ispisivao povijest Dinama, a nikada nije bio povezan s Gradjanskim.
  • Neki tip
    18.3k
    svakako se slažem da je komunistička politika imala svoje prste u gašenju GradjanskogĐuka

    Kak to misliš "imala prste" u gašenju Građanskog?

    Imala je ruke umočene do ramena, a to su ujedno bile i jedine ruke koje su sudjelovale u tome.
  • Đuka
    91

    Slažem se u potpunosti
  • superhik
    9.7k
    Mislim da je prije dresova, igrača i ostalih stvari jako bitno shvatiti koliko je Građanski bio zabranjen u očima i djelima tadašnje vlasti. Tek onda možemo razumijeti i ostale teme.
    Baš zato je ova po meni prva i najbitnija.
  • Đuka
    91

    Shvaćam i slažem se da je Gradjanski bio "nepoželjnik broj 1", ali isto tako smatram da to ne umanjuje utjecaj nekih drugih ljudi, koji s Gradjanskim nisu imali veze, ali su sudjelovali u stvaranju Dinama. Bez tih ljudi Gradjanski sam od sebe nikako ne bi mogao stvoriti Dinamo. S druge strane postoje klubovi, poput Lokomotive, koji su tu tranziciju preživjeli te sami, bez ičije pomoći, stvorili novo društvo.
  • Mulec86
    386
    “Građanski je silan, neslomljiv. Građanski je ideja. Građanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Građanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Građanski će to biti i u budućnosti…”

    Klub koji je ugašen od strane zločinaca se nije mogao ponovno roditi pod istim imenom radi okolnosti iz tog vremena.

    Ujedno klub i nije samo papir, nije trofej.
    Klub je emocija, tradicija, naboj i identitet.
    Navijači, Hrvatska i duh purgerizma je Građanski i kao takav je nepobitno prisutan u Dinamu.

    Dinamo je uvijek nosio teret nacionalnog kluba svih hrvata i kao takav bio duboko u duši nasljednik Građanskog. To su znali svi zato im je baš i Dinamo smetao, zato su baš po Dinamu razni crveni partijski štakori tukli svim sredstvima.

    Možda su Građanski ugasili pravno, ali radi Dinama nas navijača i hrvatstva je uvijek ostao živjeti u nama i dan danas živi i živjet će baš kao i Dinamo da ga ugase još i 500 puta. Jer to je nama na ponos i to je naš trofej. Biti trn u oku svima je čisti dokaz koliko smo veliki.
    Zato je za mene Građanski=Dinamo!
  • deda
    26.3k
    Mulec u sridu, :clap: mogao bih ja čuda pisat, ali sve sam rekao već milijun puta. Dinamo je Građanski i ende za mene. Da ne mislim tako ne bih ni navijao za Dinamo.
  • superhik
    9.7k
    Na osnivačkoj skupštini 1945. masa ljudi nikad nije bila u Građanskom niti je imala veze sa njim, već je Građanski bio samo jedan od klubova na osnivačkoj skupštini novog Dinama. Predsjednik FD Dinamo Herman Mattes nije imao nikakve veze sa Građanskim, kao ni prvi tajnici Šarić i Srđak?

    Osnivačka skupština nije bila osnivačka skupština jedino i samo Dinama kao nogometnog kluba, već fiskulturnog društva koje je brojalo čak 17 sekcija od kojeg je nogometna sekcija bila samo jedan dio.
    Tako je nakon rata fiskulturno društvo postao i Hajduk pod imenom FSD Hajduk te je imao plivačku, veslačku i košarkašku sekciju. Krajem 1947. zajedno s još dva fiskulturna društva “Split” i “Labud” spaja se u jedinstveno Fiskulturno društvo „Hajduk" i preuzima igrače iz raznih sekcija, pa tako i iz one nogometne. Dakle, te godine došlo je do fuzije nogometne sekcije Hajduka i Splita.
    Pa su tako FD Hajduku pristupili i članovi RNK Splita (tadašnji FD Split), ASK-a, šibenskog Osvita…
    Recimo, na onoj prvoj posljeratnoj utakmici u Bariju za Hajduk su igrali Ivo Alujević i Ervin Katnić nogometaši RNK Split.

    Vratimo se na Dinamo.
    Na skupštini u Gundulićevoj ulici, okupilo se preko 200-tinjak sportaša iz Elektre, Plinare, Vodovoda, ZET-a, Klaonice i Gradskog poglavarstva na osnivačkoj skupštini Fiskulturnog društva.
    Po današnjim prilikama to bi bilo kao da je NK Dinamo član nekog sportskog ZG Holdinga.
    Prema tome, Herman Mattes bio je predsjednik Fiskultrunog Društva Dinamo, a ne pročelnik nogometne sekcije (pandan današnjeg predsjednika kluba)
    Mattes je bio židovskog podrijetla te se po uspostavi NDH priključio Partizanima. Nakon rata bio je direktor Gradkse električne centrale u Zagrebu. Dakle, za predsjednika FD Dinamo izabran je po političkoj funkciji.

    Pročelnik nogometne sekcije postao je Ico Hitrec, HAŠK-ovac, a ne pripadnik Građanskog.
    Međutim, Ico Hitrec kao izaslanik na skupštini također nije bio samo i jedino kao HAŠK-ovac, već kao stručna osoba koja je od srpnja 1941. bila član Tehničkog odbora, a od 1942. član najužeg vodstva nogometnog saveza.
    Važno je naglasiti da je Ico Hitrec pročelnik nogometne sekcije bio vrlo kratko, od 9.6.1945. do 8.11.1945.
    Neke osobe koje su sudjelovale sa njim na sastanku rekle su kako je Ico izjavio: "Dinamo je konspirativno ime za Građanski, a Mladost za HAŠK."
    Na njegovo mjesto tad dolazi bivši član Građanskog Rudolf Sabljak.

    Na ovoj skupštini opet moramo pobliže pogledati ulogu bivših HAŠK-ovaca. Dakle, kao što se zna, ova skupština nije bila rezervirana samo za nogometnu sekciju, a baš je HAŠK imao aktivne sekcije koje su osvajale prvenstva ne samo u nogometu već i u tenisu, atletici, hazeni (češka verzija rukometa)…
    Građanski je kod svog osnivanja 1911. također imao mnoge sekcije, ali one su ubrzo bile ugašene i ostala je aktivna samo ona nogometna.

    Iz tog razloga ne čudi prisutstvo HAŠK-ovaca na ovoj skupštini.

    Također, Hitrec je dakle već početkom studenog iste godine dao ostavku te postao jedan od osnivača Omladinskog fiskulturnog društva Mladost koja je kao i Akademičar bio nasljednik HAŠK-a. Ova dva društva spajaju se već 1946.

    Također, Šarić (ZET) i Srđak (G.E.C. Šparta) postaju tajnici nogometne sekcije što na prvu ne ide u prilog teoriji da je Dinamo nasljednig Građanskog.
    Ali moramo se opet vratiti na činjenicu da je nova vlast odlučila potpuno zatrti sjećanje na Građanski, pa imenovanje nove uprave nogometne sekcije od nekadašnjih pripadnika Građanskog baš i ne bi išla u korak s tom odlukom te bi sami sebi zapravo podmetnuli klipove pod noge.

    Uostalom, koga su to iz bivše uprave Građanskog i mogli staviti na neku od pozicija?

    Slavka Torbara? Predsjednika Građanskog od 1937. do 1941. istaknutog HSS-ovca, koji je u vladi Cvetković-Maček bio ministar pošta i brzojava, a u vezi s pučem Lorković-Vokić u rujnu 1944. uhićen i zatočen, pa nakon toga emigrirao u Argentinu.

    Ili Šikića, nekadašnjeg tajnika HNS-a u NDH?

    Dr. Fedora Čačića, predsjednika Građanskog 1911 kad se Građanski raskolio na dvije opcije, a kojeg je vojni sud u Zagrebu osudio na smrt u kolovozu 1945.?

    Ili pak Slavka Prevendara koji je bio predsjednik Građanskog za vrijeme NDH, osobu pod kojom je Građanski 1943. postao prvakom NDH, a koja je 1944. na skupštini Građanskog, dozvolika da ustaški pukovnik Maks Luburić upiše 1000 dionica i postane član utemeljitelj Građanskog.

    Ili pak Emila Peršku i Bracu Babića nekadašnje Purgere koje su partizani ubili ulaskom u Zagreb?

    Da, prvi trener Dinama bio je Branko Kunst iz HAŠK-a, a Dinamo je vodio tek 2 utakmice u kvalifikacijama za ulazak u prvenstvo Zagreba.

    Bukovi, nekadašnji trener Građanskog, preuzima klupu već 3.11. 1945. i vodi Dinamo sve do travnja 1947.

    A njega pak zamjenjuje legendarni Purger Mirko Kokotović (doduše vodio je 18 samo utakmica kao igrač/trener)

    Ni malo ne umanjujem ulogu pripadnika nekadašnjih zagrebačkih klubova u Dinamu.
    Ali, njima je to bio nastavak nogometnog djelovanja kroz Dinamo, dok je Purgerima to bio nastavak tradicije Građanskog i kako ćemo kasnije vidjeti, njihova borba da se kroz Dinamo nastavi sve ono što je on njima, gradu i domovini značio.

    Uostalom, zar možemo umanjiti uloge koje su u Dinamu imali ljudi koji su voljeli Građanski. Imaju li Jerko Šimić, Rudolf Sabljak, Otto Hofman, Franjo Staroveški, Slavko Bobnar, Zvonimir Stanković i ostali manju ulogu u Dinamu samo zato što su disali Građanski?
  • Neki tip
    18.3k
    Dinamo je Građanski i ende za mene. Da ne mislim tako ne bih ni navijao za Dinamo.deda

    Točno to. Da Dinamo nije to što jest - Građanski po duhu, tradiciji, emociji i identitetu (a valjda je to klub), odnosno da jest to što (za mene klub) nije - samo jedna u nizu komunističkih sportskih tvorevina stvorenih na zgarištu građanštine i purgerštine, tada Dinamo sigurno ne bi bio klub za koji navijam.

    Prolistajte malo temu "Zašto volim Dinamo" pa će puno jasniji biti odgovor na pitanje iz naslova.
  • deda
    26.3k
    Jesam ja tebi ostao dužan koju pivu :rofl:

    Ako nisam, svejedno sam dužan :love:
  • superhik
    9.7k
    Malo oživljavanja teme :smile: Dinamo 1947. godina. Plavom bojom označeni igrači Građanskog (Mara naravno izdominirao utakmicu), crvenom igrači HAŠK-a.

    • Ivica Horvat došao iz zagrebačke Ferrarije
    • Drago Horvat potekao u Ferrariji u Dinamo došao iz Zagorca
    • Marko Jurić u Dinamo došao iz Proletera iz Osijeka
    • Željko Čajkovski igrao u u HAŠK-u od 1942. do 1945. kad prelazi u nogometnu sekciju Konjičke brigade u Zagrebu iz koje dolazi u Dinamo

    tPqMIiW.jpeg
  • Đuka
    91

    Greška kod Čajkovskog, nikad nije igrao u Zagrebu, pogotovo ne 1942. jer je Zagreb osnovan 1946.
bold
italic
underline
strike
code
quote
ulist
image
url
mention
reveal
youtube
tweet
Add a Comment

Dobrodošli na Forum Zona Dinamo!

Zona Dinamo je Forum na kojem se okupljaju navijači i simpatizeri Dinama, te na jednom mjestu raspravljaju i informiraju se o klubu i svim ostalim stvarima koje imaju poveznicu s našim klubom. Ostali su dobrodošli kao gosti i u skladu s tim trebaju se i ponašati.