koji ton plave boje :love: — marcio amoroso

Ovdje vise radi fotoaparat nego dres.



Meni se ta plava gore takodjer svidja, ali sam prilicno siguran da danas uzmem taj dres u ruke da ton plave ne bi bio ni slican.

22.10.1982. partizan 3:4 Dinamo (Prijateljska utakmica igrana u Glini povodom 40te godišnjice 7. banijske udarne divizije)

I "kratki" izvještaj sa utakmice:

U stogodišnjoj povijesti nogometa u Glini važno mjesto pripada Dinamu iz Zagreba. Sama činjenica da je Dinamo pet puta dolazio u ovaj banijski gradić (1966., 1973., 1980., 1982. i 2008.) zaslužuje pažnju, a posebno njegovo spektakularno gostovanje i ekshibicijska utakmica protiv beogradskog Partizana 22. rujna 1982., točno prije 32 godine. Kako je došlo do ovog sportskog događaja, koji je pobudio veliko zanimanje ne samo u Glini i kako je utakmica završila?

Nešto ranije, u proljeće 1982. Dinamo je nakon 24 godine čekanja osvojio svoj četvrti naslov prvaka Jugoslavije, na oduševljenje brojnih navijača. Istovremeno, nogomet u Glini nalazio se na svom vrhuncu: godinu dana ranije glinska Banija nadmoćno je osvojila prvenstvo Međupodručne lige Sisak-Karlovac-Gospić i plasirala se u Zagrebačku nogometnu regiju, gdje je već u svojoj premijernoj sezoni 1981/82. zauzela visoko drugo mjesto. Na inicijativu ambiciozne klupske uprave, odlučeno je da se u okviru obilježavanja jubilarne 40-te godišnjice formiranja Sedme banijske udarne divizije, u Glinu pozovu dvije trenutno najbolje momčadi u prvenstvu Jugoslavije, a sav prihod s utakmice namijeni opremanju nove Osnovne škole u Klasniću, koja je nosila ime slavljenika.

Vodstvo i igrači obje momčadi zajedno su položili vijenac na spomen-ploču žrtvama fašističkog terora ispred Spomen doma u Glini

Posredstvom popularne emisije Zeleni megaherc, koju su zajednički emitirali drugi programi Radio Zagreba i Radio Beograda, treneri dviju vodećih ekipa na tabeli novog prvenstva 1982/83. Miroslav Blažević i Miloš Milutinović odazvali su se pozivu i dogovorili da odigraju prijateljsku utakmicu u Glini, makar su jedna i druga momčad vodile ogorčenu bitku na nekoliko kolosijeka (prvenstvo, Kup, a Dinamo i Kup prvaka). Vijest da će u Glinu doći Dinamo, aktualni prvak Jugoslavije i Partizan, vjerni pratioc ‘plavih’ na prvenstvenoj ljestvici u novom prvenstvu, izazvala je u gradu i okolici pravu euforiju.

Na dan gostovanja, vodstvo i igrači obje momčadi zajedno su položili vijenac na spomen-ploču žrtvama fašističkog terora ispred Spomen doma u Glini, izgrađenog na mjestu srušene pravoslavne crkve i zločina koji se u njoj dogodio. Prije početka utakmice, dvije momčadi, vodstvo i sve prisutne na stadionu Banije pozdravio je u ime društveno-političkih organizacija i građana Gline Franjo Čumpek, predsjednik Skupštine općine Glina, zahvalivši se Partizanu i Dinamu. Tom prilikom uručio je kapetanima, Zlatku Kranjčaru i Nenadu Stojkoviću, kristalne vaze s posvetom Sedme banijske udarne divizije u u znak sjećanja.

Sama utakmica, odigrana u humane svrhe, oduševila je brojne gledaoce i u potpunosti opravdala svoj smisao. Na stadionu, po toplom i sunčanom vremenu, okupilo se gotovo svo stanovništvo Gline. Bilo je posjetitelja iz Petrinje, Siska, Karlovca i mnogih drugih obližnjih mjesta. Prodano je preko pet hiljada ulaznica, sakupljen zavidan prihod. Izvanredan ambijent stvoren u gledalištu, korektno bodrenje, mnoštvo plavih i crno-bijelih kapa, šalova i zastava upotpunili su igrači jedne i druge momčadi odigravši lijepu, dinamičnu i uzbudljivu utakmicu u kojoj je postignuto obilje zgoditaka.

U nešto boljoj igri pobijedio je Dinamo sa 4:3, mada je rezultat mogao biti i neodlučan. Iako su oba tima nastupala bez nekih prvotimaca (Dinamo bez Zajeca, Cerina i Zvezdana Cvetkovića, Partizan bez Radanovića, Mancea i Vukotića), plavi su bili kompletniji. I ovako, bila je to utakmica sa svim obilježjima pravog prvenstvenog nadmetanja u kojoj su gledaoci vidjeli sedam prekrasnih golova, uz dobro suđenje Dušana Maksimovića iz Karlovca. Dinamo je nastupio u sastavu: Ivković, Bračun, Munjaković, Hadžić, Arnautović, Bogdan, Arslanović, Boro Cvetković, Kranjčar, Bošnjak, Deverić (još su igrali: Marić, Deželić, Dumbović, Hohnjec i Dragičević). Kod Partizana: Stojić, Lazičić, Kuzmanovski, Radulović, Stojković, Kostić, Đelmaš, Popović, Varga, Smajić, Petrić (još je igrao Nikodijević).

Na stadionu se okupilo gotovo svo stanovništvo Gline. Bilo je posjetitelja iz Petrinje, Siska i Karlovca. Prodano je preko pet hiljada ulaznica

Munjevitom akcijom Kranjčara i Deverića Dinamo je poveo u 17. minuti. Zatim je Stojković pogodio prečku, da bi u 32. izjednačio Varga. Minutu kasnije Dinamo opet vodi. Kranjčar je iz jedanaesterca realizirao dosuđenu kaznu – 2:1. U drugom poluvremenu još življa igra. Već u 51. Đelmaš glavom postavlja 2:2, a u 53.-oj minuti dogodio se preokret Partizana – za 3:2 efektno pogađa Radulović. U 67. minuti poklon golmana Stojića – Deželić 3:3. I tada još jedna gesta koja zaslužuje isticanje. U 75. minuti trener Dinama Miroslav Blažević, nakon što je Đelmaš zbog prigovaranja sucu zasluženo dobio crveni karton, povukao je samoinicijativno iz igre Dragičevića i tako opet uspostavio igračku ravnotežu. Nekoliko minuta kasnije kombinacija plavih i razigrani Deželić ponovo pogađa za Dinamovih 4:3. Pred kraj, prečka je još jednom spasila Dinamov gol.

Obje momčadi ispraćene su velikim i spontanim pljeskom prepunog gledališta, a još isto veče u sportskom prilogu Dnevnika Televizije Zagreb objavljena je reportaža i prikazani svi golovi s prigodne utakmice Partizana i Dinama u Glini. Sutradan su gotovo sve dnevne novine, od Sportskih novosti do beogradske Politike, pisale o spektaklu i istinskoj manifestaciji zajedništva, na terenu i među gledaocima.

Zanimljivo, jesenski službeni susret Dinama i Partizana u Maksimiru završio je također rezultatom 4:3, ali za Beograđane, koji su te godine i osvojili prvenstvo, dok se Dinamo zadovoljio Kupom maršala Tita i trećim mjestom iza Hajduka, sa samo dva boda manje od ‘crno-belih’ šampiona. Odlučujući proljetni susret ovih rivala odigran je na beogradskoj Marakani pred 90.000 gledalaca i završio je podjelom bodova 2:2, nakon vodstva Dinama od 2:0.

jesenski službeni susret Dinama i Partizana u Maksimiru završio je također rezultatom 4:3, — Guinness

Bio, sjebana utakmica, stalno gubili pa stizali, ali neuspješno.

ova je slika bas odgovor na pitanje: "kakav Dinamo bih ja htio"?

13.3.1963. KVG, Bayern - Dinamo 1:4

Škorić - Belin, Braun, Matuš, Marković, Perušić, Cvitković, Zambata, Jerković, Knez, Kobeščak

0:1 Zambata (22.), 0:2 Zambata (45.), 0:3 Jerković (50.), 0:4 Kobeščak (65.), 1:4 Brecht (85.)

U proljeće 1963. godine Dinamo je putovao u Munchen na prvi četvrtfinalni susret u Kupu velesajamskih gradova s Bayernom. Utakmica se igrala na gradskom stadionu koji je zapravo bio nekadašnji teren Munchena 1860, ali su 'zehcigeri' zbog velikih dugova i loše financijske situacije morali prepustiti stadion gradu. Gledalište je primalo oko dvadesetak tisuća gledatelja, a teren - kako je ubrzo nakon dolaska konstatirao trener Antolković - nije dobar. Lošiji je bio nego zagrebački, jer zbog slabe drenaže igralište je bilo pod vodom.

Trener Antolković je pedantno iskrojio plan priprema do utakmice. Plavi su odsjeli u hotelu Germania u Munchenu, večer uoči utakmice gledali film 'Pobuna na brodu Bounty' s Marlonom Brandom u naslovnoj roli, a Radio Zagreb prenosio je samo drugo poluvrijeme susreta.

Protivnik Dinama, Bayern, uoči tog sraza nije igrao ligašku utakmicu, tako da se tad nalazio na trećem mjestu, iza Munchena 1860 (sa 39 bodova) i Nurnberga (s 33), sa 30 bodova u 23. utakmice, dakle sa dvije utakmice manje. Bayern je dotad imao 13 pobjeda, 4 neodlučne i 6 poraza, od toga četiri kod kuće. Prije nego su putovali na liga-utakmicu u Karlsruhe, vođa ekipe i trener Schneider izjavio je da se ne boji gostovanja, jer je Bayern više izgubio kod kuće nego kao gost.

Uoči utakmice novine nisu prognozirale kakav će biti ishod utakmice, niti donosile optimistične izjave domaćina, koji se, možda čak pomalo oprezno, čuva vlastita terena, ne smatrajući da je u prednosti što igra pred svojom publikom koja je u toku tjedna prilično malobrojna.

U momčadi Bayerna igrao je pored poznatog njemačkog stopera reprezentativca Erhardta i još jedna igrač koji je oblačio reprezentativni dres - half Giesemann. Od mlade garde bio je poznat 19-godišnji golman Sepp Maier, mladi reprezentativac Njemačke i lijevi bek Olk.

Bila je srijeda navečer, kad je 1963. godine Dinamo usred Munchena deklasirao Bayern s visokih 4:1! Zvuči pomalo nestvarno, ali istinito. U početku izvještaja u Sportskim novostima pisalo je slijedeće:

"Dinamo je deklasirao svog protivnika i upravo zadivljujuće nadmašio sva i najoptimističnija očekivanja. Mnogi od plavih putnika pristali bi prije susreta s Bayernom na remi, međutim izvanrednom igrom Dinamo je katastrofalno porazio svog protivnika na njegovom terenu i sada mirno očekuje revanš 4. travnja."

Plavi su uspjeli već u prvih 45 minuta sa dva gola Zambate osigurati prednost i posve razbiti sve nade domaćina.



Sportske Novosti također su pisale kako je utakmica počela uzvicima: plavi, plavi! "Veliki broj radnika s radilišta naših poduzeća u SR Njemačkoj došao je s 200 km udaljenosti da bodri plave. Na utakmici je prema gruboj procijeni bilo oko 1500 Dinamovih navijača."

Dinamo je već nakon desetak minuta posve gospodario igrom. Do tog razdoblja Bayern se držao ravnopravno, pa čak imao i dvije zrele prilike, ali ih je obrana Dinama ipak uspjela spriječiti. Nakon toga, Plavi su posve dominirali, a domaćin se polako osipao. "Najavu uspjeha Dinama otvorio je Zambata izvanredno efektnim golom u 22. minuti. Matuš se s Cvitkovićem izvanredno proigrao i dupli pas je na kraju završio upošljavanjem Zambate. On je s otprilike 12 m po zemlji oštro pucao u donji desni golmanov ugao."

Golman Maier je uzalud pokušao obraniti udarac, dok je pomoćni sudac reklamirao zaleđe, ali glavni nije honorirao njegovo upozorenje, jer se nalazio blizu događaja.

Nakon mnogih prilika koje je Dinamo imao, tek je Zambata u 45. minuti povisio na 2:0. "Upravo pred odmor Cvitković je završavajući akciju koja je počela od Kneza, oštro pucao na gol Bayerna. Maier je odbio loptu, Zambata leđima okrenut golu uspio je natraške preko glave vrlo efektnim udarcem pogoditi mrežu."

Tim golom završilo je prvo poluvrijeme, a u drugom Dinamo je krenuo još snažnije u napad. Bio je to pravi uragan napada plavih majica na gol njemačkog vratara Maiera. "I već nakon pet minuta snažnog pritiska Jerković je prisilio golmana da po treći put vadi loptu iz mreže. Napad je bio brz i nevjerojatno precizan. Akcija je pošla od Matuša koji je na današnjoj utakmici bio pokretač svih napada Dinama. Plava '4' vodeći loptu sredinom terena u pravom momentu izvrsno je poslužila svog vođu navale. Jerković je primio loptu na oko 25 m od gola i bez oklijevanja odlučio se na udarac. Snažno udarena lopta iz prilične daljine kao tane poletjela je k mreži i Maier je samo nemoćno pogledom popratio let lopte u mrežu."

Redovi zagrebačkih plavih djelovali su kao savršen stroj. Iako je teren bio težak, blatnjav, Dinamovci su se kretali vrlo lagano. Nakon povišenja rezultata na 3:0 akcije Zagrepčana nisu prestale. Pred domaćim vratima svakog trenutka stvaraju se gužve i svaki napad plavih mogao je donijeti ponovnu promjenu rezultata.

Taj silan pritisak Dinama i mnogobrojne zrele prilike, donijele su promjenu rezultata. U 65. minuti golman je po četvrti put vadio loptu iz mreže. "Akcija je pošla od beka Belina. U ovoj kombinaciji sudjelovali su Matuš, Zambata i Jerković. Lopta se prenosila pred vrata domaćih, jednostavno i brzo. Matuš je ubacio loptu do Zambate. Međutim desna spojka plavih osjetila je nedaleko od sebe izvanredno postavljenog Kobeščaka. Propustila je loptu i ona je došla do Dinamove lijeve spojke. Uslijedio je neobično snažan udarac i lopta se našla u mreži - 4:0."

Izgleda kako je prilično visoko vodstvo Dinama donijelo prerano povlačenje u obranu. Nakon 4:0 dinamovci su pojačali obrambene redove, a gosti su došli do daha i počeli su igrati ofenzivnije. Upravo je veliki broj plavih majica pred vratima Škorića pridonio kapitulaciji Dinamova vratara. "Brecht je primio loptu na koji 18 m i u snažnom zaletu ušetao se u šesnaesterac obrane. Uslijedio je vrlo snažan udarac i lopta se našla u mreži Dinamova vratara - 1:4."

U toku čitave utakmice Dinamo je bio apsolutno bolja momčad. Posve je nadigrao Bayern silovitim akcijama. Najbolji u redovima Dinama bili su Matuš i Perušić, oni su bili najzaslužniji za ovaj izvrstan uspjeh Dinama. Pored njih, još se istaknuo i obrani Škorić koji je vrlo sigurno intervenirao u par navrata. U napadu je Jerković najbolje obavio svoj posao, iako je ustvari igrao poziciju veznog igrača, stizao svuda i krasno proigravao svoje suigrače.

Kako je igrao Dinamo te večeri najbolje ilustrira izjava trenera Bayerna, Helmuta Schneidera:

"Dinamo je najbolja momčad koju smo posljednjih godina vidjeli u Munchenu. Moja momčad još doduše, nije posve spremna za okršaje, ali to je više rezultat izvanredne igre Zagrepčana. Najbolji kod gostiju Matuš i Perušić."

Nakon utakmice Dinamovi igrači istaknuli su zadovoljstvo visokom pobjedom. Tako je Zambata, strijelac dva gola izjavio:

"Prije utakmice sam u šali 'prorekao' 5:0 i eto skoro pogodio. Drago mi je da mi je konačno krenulo."

Jerković: "Do 4:0 smo igrali izvrsno. Nadam se da ćemo takvu igru ponoviti i pred zagrebačkom publikom."

Cimermančić, jedan od vođa puta: "Rezultat je realan odraz snaga na terenu."

Jedan od najtežih domaćih poraza Bayerna u europskim natjecanjima u povijesti!

Ne sjećam se ali zastavica uz članarinu za 1993.godinu, neka me netko ispravi.

14.3.2007. Dinamo - Hajduk 1:0

18.03.1970. KPK, Schalke - Dinamo 1:0

U četvrtfinalu, igranom na proljeće, Dinamo je dobio njemačkog osvajača Kupa – Schalke 04. U prvoj utakmici na Maksimiru Schalke je poveo golom Pirknera pred kraj poluvremena. Čerček je uspio izjednačiti nakon sat vremena igre, ali iskusni Nijemci postigli su još dva gola do kraja susreta. U uzvratu poraz od 0:1 i eliminacija. Nakon ovoga europskog proljeća uslijedilo je čekanje na isto dugo čak 49 godina, koje je napokon prekinuto u sezoni 2018./19.

Malo nostalgije pred tekmu

Sudar titana

Tada Bale još lijevi bek bio. Broj 3 lagani :grin:
Mika desno krilo.

Tada Bale još lijevi bek bio. Broj 3 lagani — marcio amoroso

I tri skoro indetična gola Interu, mislim godinu dana poslje. :smile:

23.3.1913. prva utakmica između zagrebačkih 'plavih' i splitskih 'bilih'.

Kažu da je taj 23. ožujak 1913. godine poseban. Tog dana uskrsna nedjelja bila je najranije u čitavom 20. stoljeću i tog dana odigrana je prva utakmica između zagrebačkih 'plavih' i splitskih 'bilih'. U Zagrebu je Građanski svladao Hajduk sa 3:2, tim rezultatom započelo je rivalstvo, koje traje sve do današnjih dana. Ilustrovane sportske novosti (ISN) iz 1940. godine lijepo su opisale rivalstvo riječima:

"Ova je, dakle, borba rijetko zanimljiva, i u pogledu čisto rezultatsko-športsko prvenstvenom, ali ima i jedno drugo pitanje, pitanje jednog drugog prvenstva, doduše nebilježenog i neslužbenog, ali zato nimalo manjeg značaja. Radi se o prvenstvu, prestižu 'purgera' i 'ajduka', prvenstvu dvaju gradova, dviju sredina i dviju najvećih pokrajina Hrvatske. Radi se o tom, da li je Zagreb središte Hrvatske, ili Split središte Dalmatinske Hrvatske, jači i bolji u nogometnom sportu. A to je pitanje, koje je najprivlačnije."

U nastavku stoji: "Kad je nogometni sport prestao biti igra sveučilištaraca i zauzeo šire razmjere, osnivaju se skoro istodobno godine 1911, dva kluba. Jedan u središtu Hrvatske, a jedan na sunčanoj obali Hrvatske ispod Marjana. Brzo su se razvila oba ova društva. Potpomognuti valom ljubavi i oduševljenja, postaju ubrzo najčišći predstavnici svojih gradova i svojih pokrajina te izbijaju na čelo najboljih nogometnih društava, ne samo u državi."

U potrazi za podacima o toj prvoj utakmici iz koje će se kasnije roditi veliko rivalstvo, ne može se pronaći mnogo. Nitko nije napisao tko su bili strijelci ili tko je uopće igrao u toj 'povijesnoj' prvoj utakmici. Novine su tih dana, ionako strogo cenzurirane, šturo izvještavale o sportskim zbivanjima. Najviše su pozornosti posvećivali 1. Balkanskom ratu i padu Jedrena u Bugarske ruke.

Jutarnji list, sredinom ožujka 1913. po prvi puta donosi vijest o utakmici Građanskog i Hajduka:


Iz tog saznajemo da je sve počelo u Maksimiru, da se prva utakmica odigrala na Haškovom igralištu. Na sam dan utakmice, Jutarnji list ponovno donosi kratak članak:


Prilikom 25 godina od osnutka Građanskog, početkom rujna 1936. Jutarnji list u nekoliko nastavka donosi kratku povijest kluba, te za 1913. godinu spominje:

"Proljetna sezona započela je utakmicom protiv Haška koja je završila velikim porazom od 0:5. Veliki uspjeh momčad Građanskog postiže osam dana kasnije kada igra svoju prvu utakmicu protiv splitskog Hajduka i pobjeđuje sa 3:2 (1:2). Mnogi se sjećaju te utakmice, kada su igrači Građanskog (Leško i Granetz) za vrijeme poluvremena plakali kao mala djeca, jer nikako nisu mogli zabiti golove. U drugom poluvremenu se situacija odlučno promijenila u korist Građanskog."

U časopisu 'Povijest sporta' (broj 25) Bogdan Cuvaj piše minimalistički: "Veliki uspjeh postigla je momčad Građanskog 23. III kada je u Zagrebu pobijedila Hajduk iz Splita s 3:2."

Dok, u monografiji "Pola stoljeća Hajduka 1911-1961" stoji:

"Tek 1913. naš Hajduk prvi put se otisnuo od splitskog placa. Postoji tek dvije godine, a na primorju mu nema ravna protivnika. Pozvaše ga u bijeli Zagreb da podijeli megdan sa Građanskim i čuvenim nepobjedivim HAŠK-om. Lani nam ovaj HAŠK nanese pravu katastrofu, pa svoje momke ispratismo na parobrod sa skromnom željom, da premoćnijem protivniku pruži što više otpora."

U Split tek 25. ožujka navečer stiže prvi brzojav koji javlja jedan sportski rezultat. Primilo ga je uredništvo 'Slobode', koja je u to vrijeme postala dnevnik. U brzojavu posebni izvjestitelj javlja samo pobjedu protiv HAŠK-a. Pismo izvjestitelja s prikazom utakmice stiglo je tek za tri dana, i u njemu između ostalog stoji: "Neću vam opisivati kakova je bila igra Hajduka, to radnije prenesite iz zagrebačkih novina. Zagreb je Hajduka izvanredno primio, a publika nam je bila više nego blagonaklona."

U nastavku, citiraju zagrebačke novine o utakmicama Hajduka u Zagrebu. Tako 'Novosti' pišu: "Hajduk je najbolja primorska momčad, a očevidno se nije snašla na utakmici na Uskrs, pa tako imamo tumačiti nezaslužen poraz sa HGŠK. Hajduk ima izvanredno agilne momke, pune ambicije, pa će nedvojbeno još daleko dotjerati."

Još jedne zagrebačke novine, 'Obzor' pišu: "Igra Hajduka svježa i temperamentna. Sastav momčadi dobar, a umor od puta razlogom što Hajduk prvog dana podliježe sa 3:2, premda je u prvom poluvremenu vodio igru 2:0."

Željko Perušić, Perica (23.3.1936. Duga Resa - 28.9.2017. St. Gallen). Vrhunska klasa. Osvajač prvenstva s Dinamom, 2 kupa Jugoslavije, osvajač zlatne medalje u nogometu 1960. godine, osvajač prvenstva Bundeslige s Münchenom 1860). Jedan od možda najpotcjenjenijih igrača Dinama u povijesti. Zašto, zato što je bio skroman, dobričina. Borac, tehničar, flaster, razigravač, energija koja pršti. A ovako su govorili o njemu drugi:
-"Igrali smo s Dinamom u Splitu. Perušić se zalijepio za Vukasa i nije ga puštao. Bajdo u jednome trenutku dođe do mene i reče: “Daj učini nešto, ovaj mi ne da disati.” Namjerno sam potom ušao u Perušića i opasno sam ga nagazio. Perušić je ostatak utakmice morao statirati na krilu (tada nije bilo prave zamjene igrača), a Bajdo se razigrao. Perušić se jedino tako mogao eliminirati. Bilo mi je krivo i nakon utakmice sam se ispričao Perušiću, a on mi je, onako dobar, odmah oprostio." - Aleksandar Kozlina igrač Hajduka.
- "Barcelona ima 11 zvijezda, a mi samo jednu - Perušića." - Milan Antolković.
- "O ukusima je teško raspravljati. Za mene, Željko Perušić bio je najbolji Dinamov nogometaš svih vremena." - Slaven Zambata.
Najomiljeniji i najbolji igrač svih vremena Dinama po procjeni oca vašeg moderatora.