Ako netko danas traži razlog za fešticu, da spomenem današnji dan u prošlosti grada Zagreba.

Rođena je naša metropola, kako ljudi kažu, negdje između druge polovice 1093. i početka 1095., osnivanjem biskupije na kaptolskom brežuljku. Dan grada slavimo pak 31. svibnja - u spomen na trenutak kad su naši preci preživjeli jednu od najvećih katastrofa na našim prostorima, ogroman požar koji je uništio skoro cijeli Gradec, tadašnji kraljevski grad na bregu Grič, i ogroman dio Kaptola, crkvenog naselja oko katedrale na susjednom brežuljku. Međutim, jedan se datum u cijeloj priči o zagrebačkoj prošlosti spominje za moj ukus puno premalo: Na današnji dan, dakle 7. rujna, godine 1850. nastao je grad Zagreb kao ozbiljan moderni sudionik srednjoeuropske povijesti.

Ako bismo zafrkantski uzeli neku usporedbu s ljudskim životom, onda se na današnji dan prije 176 godina našem gradu izdala prva prava osobna iskaznica, čime je postao priznat kao odrasli muškarac. Naime, 7. 9. 1850. tadašnji je naš car Franjo Josip I. dekretom spojio gradiće Gradec i Kaptol s nizom okolnih polja i sela, dotad pravno i teritorijalno zasebne jedinice, u jednu jedinstvenu administrativnu cjelinu - Kraljevski grad Zagreb. Nisu to još bile gradske međe kakve danas imamo (naprimjer, čak ni dobar dio tad već fino naseljenih krajeva Trešnjevke i Vrapča tu se još nije brojao kao zagrebački), ali je jedna stvar važna: Tog 7. rujna 1850. grad Zagreb je dobio službeno ime s jasno definiranim zemljopisnim granicama i službenih ca 16 000 stanovnika, a na tim će pravnim i ekonomskim temeljima izrasti današnja metropola. U sljedećim ćemo se desetljećima snagom i veličinom značajno odlijepiti od lokalnih centara Osijeka, Rijeke i Ljubljane, s kojima je tada službeni Zagreb po broju stanovništva još bio tu negdje, a preteći ćemo i Graz, koji je oko 1850. brojao ca 55 500 ljudi (danas ima nekih 305 000). Zanimljivost je da u doba tog spomenutog ujedinjenja zagrebačkih općina naš grad nije bio niti među 50 najvećih gradova Austro-Ugarske, a već 1910. upast ćemo navodno među top 15 gradova po stanovnicima u čitavoj Monarhiji i prema toj statistici navodno biti čak peti grad u Ugarskoj. Taj je moderni Zagreb postao ekonomski dinamo naših lijepih zemalja hrvatskih. :strong:

Ajd, kad me već toliko patriotski nadahnulo, stavit ću ovdje i nešto multimedije u čast tom prilično zanemarenom bitnom danu za naš grad. :grin:

Jednu od prvih jakih pjesama velikom modernom gradu napisao je August Šenoa. Dugo se njegova "Zagrebu" iz 1872. voljela kao zagrebačka himna (ovaj link vas vodi na tekst, koga zanima). Stihove je uglazbio Josip Vallinger, a budući da su mi te Šenoine riječi fakat presuper, stavit ću ih (barem prvu i zadnju kiticu) ovamo, pa možda i ovdje oduševe još nekoga kao što su mene, skupa s poveznicom na Youtube i izvedbu te pjesme u aranžmanu koji je fino složio Vokalni ansambl Grič:

Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
(...)
Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

A kad već govorimo o razvoju grada, nek povodom današnjega dana ovdje bude i par fotki iz povijesti naše metropole, čisto da vidimo kako se kroz 20. stoljeće mijenjao taj naš ponosni komadić domovine:



Eto, ak niste imali razloga za popit koju il pojest kaj slatkoga danas, sad imate. Proslavite još jednom carevu odluku da nam pogura pretke u velegradstvo i među najprosperitetnije sredine ovog dijela Europe. Tog 7. 9. 1850. krenuli smo postajati snaga i motor suvremene Hrvatske, ono što smo danas. :cool:

Nema napona. Stao na Jordanovcu. Ne voze tramvaji.

Senf nije platio struju.

Dijelovi Dubrave i Sesveta trenutno u mraku,ni kućanstva nemaju struje....neki žešći kvar izgleda

Jednu od prvih jakih pjesama velikom modernom gradu napisao je August Šenoa. — Lihtmašinac

Danas ti stihovi stoje na zidu podvožnjaka u Vrapču, kako bi @Paggini rekao - nadomak Zagreba ;) odakle mnogi navijači hodočaste skroz tamo na stadion u dalekom Maksmiru!

Ma samo Zagreb uvijek i zauvijek gdje god bio i gdje god se ostvario. Mnogi ga pljuju, ja ga volim još jače.



Vratila se struja. Radili ljudi da riješe problem i može se vratit grad u svoju rutinu. :heart: