to je izhlapljeli Samovojska pozabil. Nije Boban otisao zato. Naime mjesecima su ga ganjali da da intervju za Jutarnji. Na kraju je pristao i Jergovic je radio tsj razgovor. I onda je Pavic cenzurirao neke dijelove i recenice a Zvone se zahvalio i otisao.
Ovo oko internet izdanja je bilo samo drugacije misljenje. Recimo nije dao da njegove kolumne budu na webu nego samo u pisanom izdanju.

Hvala na info, nisam niti znao za to sve. Nešto sam bio načuo u prošlosti da je Boban radio za neke novine ali nisam znao ikakve detalje.

on nije bio ni glavni urednik koliko se sjecam nego clan Uprave i kolumnist. Bilo bi interesantno danas procitati njegove kolumne ali ih nema na webu.
Ali za sve koji nisu citali ili zaboravili, evo kako nam je predsjednik pismen, kako se oprostio od Ćire:

Zadnjih godina viđao sam ga po centru Zagreba, djelovao mi je tužno..., nekako izgubljeno. Kao da traži onog sebe kojeg je nemoguće naći. I svaki zagrljaj bio bi prepun nekadašnjeg sjaja, pun zvijezda koje su popadale. Uz obično: “Kako si, sine moj najdraži?” “Dobro, kako ste Vi, Šefe”, i brzi rastanak. On u svoj besciljni krug, ja u neki drugi, možda u konačnici isti.
Živjeli smo jedan do drugoga, Gajeva 7 i 9, tako se pogodilo. Zadnji sam ga put vidio na našem stadionu. Zagrljaj je trajao dulje - da pokažemo ljudima kako je to između nas, a i zbog mog Trenera koji je bio već slabiji i prazniji nego ikad. Ako se negdje trebalo vidjeti po zadnji put, nek’ je bilo tamo - tamo u plavom. Na ovome svijetu, tamo nam se skoro sve i dogodilo, meni i mom voljenom Miroslavu Ćiri Blaževiću, bosanskom Hrvatu iz Travnika.

I za kraj:
I molim Vas lijepo: naredite Uzvišenom da odredi najgušći oblak s kojeg se dobro vidi naš zeleni nogometni teren pa u beskonačno zabijte dvije zastave: Dinamovu plavu, skroz plavu! I kockastu, našu najljepšu! Pa da se zajedno savijemo pod njih, da nas obgrle, Šefe. U ljubavi vječnoj - Našoj!

Pa vi drkajte po Bobanu kojeg boli kurac za Dinamo

I molim Vas lijepo: naredite Uzvišenom da odredi najgušći oblak s kojeg se dobro vidi naš zeleni nogometni teren pa u beskonačno zabijte dvije zastave: Dinamovu plavu, skroz plavu! I kockastu, našu najljepšu!

Aaaa....znači tako...zato je odabrao otvoreni stadion.

Da bi Ćiro mogao gledati zeleni teren kada lebdi na oblacima i kada šeće po parku Maksimiru.

Kaj nije odmah tako rekao.