za Bareta sam se uvijek pitao hoće li biti naš Keith Richards i nadživjeti nas sve skupa. taj je život bio prava filmska priča.

pravi rock n roll. počivao u miru

Kad čovjek skupi koju godinu na leđa, doživi usput i više odlazaka ljudi koje nije osobno poznavao i s kojima nikad nije sjedio za stolom, ali koji su mu pomogli na njegovom životnom putu, koji su mu bili podrška, olakšanje, referenca u nekim stvarima ili ga čak i odredili u nekim postavljanjima, razmišljanjima, emotivno... Nije ovo prva javna osoba čija me smrt ispunila tugom, ali, eto, nakon odlaska Čečija Bogdana potrajalo je neko vrijeme bez iznenadnih vijesti. I sad iz neba pa u rebra baš žestok šamar, žalost. :confused: :meh: :sad:

Dok se većina kolega iz njegove generacije alternativnih rokera srozala u glazbenu beznačajnost, kojekakve idiotizme i/ili gubljenje kredibiliteta, Bare je uvijek i do kraja tjerao ono jedinstveno i svoje, pa makar se i ponavljao, a ponavljao se dobro. Čovjek je na koncertima bio pojava, snaga i moć, barem dok ga je dragi Bog držao i nosio. Brijem da nije bio laka, a, kako sam čuo, znao je biti i baš nedobra osoba. Vrlo vjerojatno si ne bismo bili bliski frendovi, ali čovjek je u mom odrastanju bio jedna od bitnih vertikala iz daljine, a i u ovim poznim godinama jedan od rijetkih na čije bih koncerte otišao s guštom. Kad bi se pričalo na kaj se ide, sad kad se više ne ide na bilo šta, moj bi prvi odgovor uvijek bio - na Bareta i Majke, ak mogu, odmah!

Ako možda ovo čitaš iz nekih visina, nek ti bude rečeno da si nekima baš puno pomogao, sjebani autentični čovječe. Vjerujem da ti je bilo zeznuto s tim svim sranjima koje si vukao za sobom, al možeš znat da se to tvoje duranje isplatilo - bar zbog neke škvadre iz publike. Bilo nas je i čuvamo te u pričama, fala kaj sam mogao biti dijelom tvog filma.

Putovao iznad nas i počivao u miru Božjem!